Sindikat umirovljenika: Ukinite obavezni drugi stup

Uoči najavljene mirovinske reforme jasno jedino to da će se ministar Pavić založiti za slabljenje prvog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti i jačanje dugog obveznog stupa, čime se nastavlja privatizacija mirovinskog sustava, upozorava Umirovljenička udruga Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Drugi stup ukinut u zapadnoj Europi

Prvo, u zapadnoeuropskim zemljama model drugog stupa kakav je uvela Svjetska banka u bivše socijalističke zemlje, ne postoji. Većinom nemaju drugi stup ili je taj profesionalne, najčešće dobrovoljne, naravi. Ne kažu niti da je većina novih članica Europske unije – Češka i Slovenija, a naknadno Poljska, Mađarska, Slovačka, Bugarska, i od prošle godine i Rumunjska, prešla na dobrovoljni model. Zemlje koje su pod izrazitim pritiskom Svjetske banke i dalje poslušnički grabe novac iz prvog stupa i prebacuju u drugi, s razlikom što su baltičke zemlje smanjivale, a ne podizale udjel mirovinskog doprinosa za drugi stup u odnosu na početni. U Hrvatskoj je bankarski sektor, s plaćenim znanstvenicima i „stručnjacima“ praktički zapriječio da se o štetnosti hrvatskog modela drugog mirovinskog stupa govori u javnosti.

Nije istina da su mirovinski fondovi zaradili 92 milijarde, nego su izgubili 9,5 milijardi

Drugo, istina nije da su od uloženih 70 milijardi kuna obvezni fondovi pri bankama zaradili 92 milijarde, već je istina, da su od 2002. do danas ostvarili gubitke od 9,5 milijardi kuna. Naime, kada se uloženome dodaju tranzicijski, administrativni i izlazni troškovi, uključujući i visoke plaće i bonuse fond-menadžera, Hrvatska je u ozbiljnom gubitku. Što je tranzicijski trošak? Oko 2 posto bruto društvenog proizvoda godišnje, tj. iznos „oduzete“ četvrtine mirovinskog doprinosa koji je predan na upravljanje bankama, no onda se taj isti iznos posuđuje od banaka uz vrlo visoke kamate. Poljska, Slovačka i druge zemlje su na vrijeme izračunale kako se takvim drugim stupom povećava javni dug, te ukinule obveznost drugog stupa. Dodajmo k tome i gubitke izazvane kolapsom Agrokora, a prethodno Magme, Ingre, Centar i Credo banaka, Nexe i brojnih drugih firmi, pa nam je jasno da nam se prodaje šarena laža.

Mirovina iz drugog stupa bit će isplativa samo radniku s duplo većom plaćom od prosječne

Treće, nitko ne kaže javnosti da će mirovine iz drugog stupa biti isplative samo ako radnik ima plaću u iznosu od dvije do sedam puta višem od prosječne plaće, a ako su plaće niže od prosječne, dobit će najmanje za trećinu nižu mirovinu nego da je cijeli doprinos uplaćivan samo u prvi mirovinski stup.

Drugi stup loš za sve

Ukratko, obvezni drugi mirovinski stup je štetan za postojeće i za buduće umirovljenike. Postojećima se, naime, zbog okljaštrenosti mirovinskog fonda za četvrtinu te visokog javnog duga mirovine neadekvatno usklađuju i zbog toga njihova realna vrijednost kontinuirano pada. Budućim umirovljenicima će mirovina biti mizerna, pa tako svi tonu u siromaštvo.
Situacija u Hrvatskoj već jest katastrofična jer 315.000 ili 27,6 posto umirovljenika prima mirovine niže od 1.500 kuna, što je iznos koji apsolutno nedovoljan na život. Čak oko 600.000 umirovljenika ili 52,5 posto ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva u 2017. godini, kad je iznosila 2.180 kuna.

Mirovina pala na 37% plaće

Prosječna, pak, mirovina iznosi 2.317 kuna. To su točne brojke, kao što je točno i da je relativna vrijednost mirovine, tj. udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći, pala na samo 37,46 posto i time katapultirala Hrvatsku na dno svih država u okruženju (Mađarska i Makedonija – 62%, Slovenija – 60,2%; Crna Gora – 56,2%, Srbija – 49,8%; Kosovo – 47%; Bosna i Hercegovina – 43,4 odnosno 42,5%). Hrvatska je treća zemlja u EU po nemogućnosti suočavanja s izvanrednim troškovima (60%, a prosjek EU 37,3%), iza Mađarske, Cipra i Letonije, te među rijetkim zemljama u kojima su starije osobe bitno siromašnije od djece. U Hrvatskoj je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni rizika od siromaštva, tj. 32,8 posto, što iznosi 1,8 puta više od EU prosjeka. Ispred Hrvatske je još samo pet zemalja, među kojima i tri baltičke zemlje koje imaju sličan model obveznog drugog stupa, te Bugarska i Rumunjska, koje su ga nedavno reformirale u dobrovoljni.

Ministar želi povećati izdvajanja za drugi stup

Ministar Pavić planira opet povećati izdvajanja za drugi mirovinski stup na račun prvoga, te time još više ugroziti postojeće i buduće umirovljenike. Na pritisak glasnogovornika financijske industrije kako treba dodatak od 27 posto osigurati i štedišama u drugom stupu, ministar planira smanjiti dodatak koji je postao zakonski dio mirovine za one koji se umirove samo iz prvog stupa, umjesto da omogući slobodan izbor svim budućim umirovljenicima iz prvog i drugog stupa da se vrate u prvi stup, ako im je to povoljnije.

Zanimljivo je da su među prvih šest zemalja s najsiromašnijim europskim starcima i staricama, čak četiri zemlje koje imaju obvezni drugi mirovinski stup, te dvije koje su ga ukinula tek u zadnje dvije godine, kao i to da zemlje koje su ukinule ili nisu uvele drugi obvezni mirovinski stup (Češka, Slovenija, Mađarska, Poljska, Slovačka) imaju stopu siromaštva starijih od 65 godina samo između 10 i 20 posto. Tko može reći da ovdje nije riječ o jasnoj korelaciji?

Nova reforma mora biti usmjerena na održivost sustava i adekvatnost mirovina

Sindikat umirovljenika Hrvatske poziva ministra Pavića da hitno prouči razloge zašto daleko razvijenije zemlje od Hrvatske, poput Češke i Slovenije, Slovačke, Poljske i Mađarske, imaju dobrovoljni drugi mirovinski stup, zašto su ukinule obvezne fondove – jer su povećavali javni dug i smanjivali mirovine. Ova reforma ne smije biti parametrijska, kao prethodnih petnaestak, već mora biti usmjerena na održivost sustava i adekvatnost mirovina. Sindikat umirovljenika poziva ministra i da predloži hitne mjere protiv siromaštva starijih osoba i zaustavi poniženje generacije koja je izgradila ovu zemlju, a sada kopa po kontejnerima.

Šest prijedloga

U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mirovina iznosi 2.317, 90 kuna, a medijan 2.105,86 kuna, čime se iskazuje da se više od 52% mirovina nalazi ispod hrvatske linije siromaštva.
Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 posto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći), a relativna neto vrijednost je 37,45% u odnosu na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja bivše Jugoslavije, dok je po ukupnom siromaštvu Hrvatska na europskoj razini nešto bolja od Bugarske.

Najsiromašnije su žene, koje imaju 25 posto nižu mirovinu od muškaraca 2012. (EIGE/EU-SILC), i to tek manjim dijelom zato jer u prijelaznom razdoblju od 2014. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Rodni jaz u mirovinama većim dijelom zrcali akumulaciju svih rodnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom cijelog života. U dobi od 75 godina stopa siromaštva za žene je dvostruko viša nego za muškarce.

Rastuće siromaštvo se iščitava i iz rastućeg broja umrlih (2.500 umrlih 2017. više nego 2016.), kao i iz visokog udjela starijih od 65 godina u ukupnom broju samoubojstava (40,1 posto). Također, važno je naglasiti kako je 2017. broj preminulih umirovljenika viši od broja novih umirovljenika.

Promjena formule usklađivanja mirovina

Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Da bi se zaustavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). Ti bi bilo u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30%, a mirovine 2,75% – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.

Novi model obiteljske mirovine

Drugo, predlaže se uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kn, a preživjeli partner je koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža.

Uvesti zajamčenu minimalnu mirovinu

Treći prijedlog se odnosi na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se preimenovala u najnižu mirovinu. Izračun minimalne mirovine veza bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kn, a za svaku dodatnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kn. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kn) iznosila 2.506 kn; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) – 3.145 kn. Minimalna mirovina bi se odnosila na mirovine stečene radom i plaćanjem doprinosa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.

Uvesti nacionalnu mirovinu

Četvrto, prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina“). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kn te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na državnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve EU zemlje i više od 110 zemalja u svijetu, ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenost stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).

Novi cenzus za dopunsko osiguranje

Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzusa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine. Predlaže se da se cenzus usklađuje prema visini hrvatske linije siromaštva, koja je za 2017. godinu iznosila 2.180 kn, a redovito je izračunava i objavljuje Državni zavod za statistiku RH (sada je cenzus za osiguranika – samca 1.939.39 kn, a prema prijedlogu bi nakon 14 godina porastao za samo 9 posto).

Svim umirovljenicima pravo na rad

Šesti prijedlog odnosi se na pravo svih umirovljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju 4 godine radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno mlađi su 8 godina. Na posljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike (npr. masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.