Tri godine nakon što je srušio Slobodana Miloševića ubijen je predsjednik srpske vlade Zoran Đinđić, 12. ožujka 2003. Tko je on stvarno bio? Tko je naručio njegovo ubojstvo? I tko je baštinio njegovu ostavštinu? DW
Dani streljanja Zorana Đinđića, tako bismo mirne duše mogli nazvati ovonedeljni mini-serijal. Kao što smo u prethodnim nastavcima apsolvirali, komemorativni dani posvećeni Đinđićevom streljanju pretvorili su se u ritual s razrađenim ceremonijalom. Prvog dana se „odaje pošta“, drugog dana se postavljaju pitanja: šta bi bilo – i na šta bi Srbija ličila – da je Đinđić nekim slučajem preživeo, treći dan je rezervisan za pitanja šta bi Đinđić rekao o situaciji u Srbiji kad bi nekim slučajem ustao iz mrtvih, da li bi se zgrozio i da li bi nešto preduzeo. Sledstveno, kad bi se i Đinđić po drugi put vratio među Srbe, čisto sumnjam da bi bio nešto naročito osupnut ili užasnut – što je poželjan (možda i obavezan) odgovor na određenim televizorima i u nekim novinama – pre svega, ne bi video (ni čuo) ništa što nije video i čuo, i to u mnogo goroj varijanti kad se, na njegovu nesreću, prvi put vratio među Srbe u (samoubilačkoj) nameri da je apdejtuje i preuredi u moderno društvo. Možda se pitate šta bi potom bilo kad bi tako bilo. Eh, šta bi bilo? Isto što i kad je Đinđić prvi put bio među Srbima. Svetislav Basara
Serija ‘Sablja’, politički triler koji se bavi ubojstvom Zorana Đinđića, kao i događajima prije i poslije 12. ožujka 2003. godine, konačno stiže na male ekrane u Srbiji. Držeći se faktografije, ali uz umjetničku slobodu, autori Vladimir Tagić i Goran Stanković (dvojac poznat TV publici po seriji ‘Jutro će promeniti sve’), potrudili su se dati presjek društveno-političke situacije u Srbiji od devedesetih do ranih dvijetisućitih, javio je portal nova.rs. U seriji se pojavljuju brojni glumci iz Srbije i regije, među kojima se ističu Sergej Trifunović u ulozi Milorada Ulemeka Legije i Tihana Lazović kao Ružica Đinđić. Tportal
“Premijer Zoran Đinđić je imao tu sposobnost da gleda naprijed, ali danas su političari bez ikakve vizije, misle samo na pobjedu na izborima. Njegova Srbija je prštala od optimizma, danas je izgorjela i potonula u apatiju”, kaže novinar Boško Jakšić. 12. ožujka 2003., nešto poslije 12 sati, Đinđić je dolazio u sjedište vlade, gdje se trebao sastati sa švedskom ministricom vanjskih poslova Annom Lindh (ona je ubijena točno šest mjeseci kasnije). U 12.20 sati policijski specijalac Zvezdan Jovanović ubio ga je preciznim hicem u prsa s prozora zgrade udaljene 180 metara. Premijer je preminuo gotovo trenutno, iako su ga u bolnici još pokušavali spasiti. Atentat je naručio pripadnik zemunskog klana Milorad Ulemek – Legija. Opće je uvjerenje u Srbiji da iza Đinđićeva ubojstva postoji politička pozadina koja je ostala nerazjašnjena. Za pristaše Miloševića i srpske nacionaliste Đinđić je bio izdajnik jer je sredio Miloševićev odlazak u Haag 2002. godine. Hia /Index
Novinar i publicista Mijat Lakićević, ceo život je radio u medijima koji su predstavljali liberalnu, prozapadnu alternativu političkom i medijskom mainstreamu. Njegova nova knjiga, intelektualna i politička biografija Zorana Đinđića pod naslovom “Zoran Đinđić – prosvet(l)itelj”, izazvala je veliku pažnju javnosti u Srbiji. Latinka Perović je rekla da je u pitanju “precizna i potresna biografija”. Zoran Đinđić bio premijer Srbije posle petooktobarskih promena, a mučki je ubijen 12. marta 2003. godine ispred Vlade Srbije. Bio je predsednik Demokratske stranke, doktor filozofije, vrhunski intelektualac, čovek koji je najzaslužniji za pad Miloševićevog zločinačkog režima. Filozof i političar kojeg – kako kaže Lakićević – Srbija nikada nije razumela. “Motiv za knjigu sam pronašao i u tome što poslednjih godina prisustvujemo zaboravu na ubijenog premijera, čak i pokušajima rahabilitacije onih koji su ga ubili.”, kaže Lakićević. Aljazeera
Godišnjica ubojstva Zorana Đinđića: ‘Danas su na vlasti ljudi koji su se toj smrti radovali, zbog toga i danas važi ona Zoranova da u svim zemljama postoji korov, ali se samo u Srbiji korov zaliva’; ‘Još nismo stvorili zemlju koja bi bila dostojna Zoranove žrtve i naših zajedničkih ideala’