Problem zajedničkog nasljeđa
Srpski Gundulić na ustaškoj novčanici
Svaka rasprava o onome što konvencionalno razumijemo kao hrvatsku i srpsku književnost mora početi od pretpostavke da je riječ o izuzetno slojevitom, povijesno-kontekstualno određenom pitanju na koje ne postoji jedinstven odgovor kojim ćemo objasniti sve etape toga odnosa. Sve i ako se držimo tradicionalnog modela nacionalne povijesti književnosti, neporecivo je da se hrvatska i srpska književnost u različitim povijesnim trenucima u većoj ili manjoj mjeri približavaju i preklapaju, dijeleći atipično velik dio tradicije, poput narodne versifikacije, folklornih motiva, a u konačnici i – jezika. Dijeljeni problem i jedne i druge strane je što pripadnost određenoj konstrukciji tradicije definiraju putem nekog inherentnog svojstva pisca ili djela – primjerice, pretpostavljenog etniciteta ili jezika – umjesto putem razumijevanja procesa selekcije i projekcije nacionalnog kontinuiteta na razdoblja koja stoljećima prethode uspostavljanju nacionalnih, etničkih i drugih identiteta. Kulturpunkt