Starešina: Iz rata u Ukrajini imamo manje slika nego iz Prvoga svjetskog rata - Monitor.hr
24.11.2022. (07:00)

Ratno novinarstvo svedeno na brifinge s Twittera

Starešina: Iz rata u Ukrajini imamo manje slika nego iz Prvoga svjetskog rata

Već devet mjeseci svakodnevno pratimo rusko-ukrajinski rat, koji ima obilježja svjetskog sukoba. Jeste li uopće primijetili da u tome ratu gotovo nema ratnih dopisnika na kakve smo navikli od hrvatskog rata za neovisnost 1991. pa sve do novijih ratova u Afganistanu ili u Iraku? Najpoznatiji ratni reporter koji iz ratne Ukrajine izvještava zapadne medije zapravo je predsjednik države Volodimir Zelenski. Pratimo li razvojnu putanju medijskoga ratnog izvještavanja od rata u Hrvatskoj kao prvog rata na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata do današnjeg rata u Ukrajini, kao da je zatvoren krug – od potpune slobode do potpune kontrole. Rat u Ukrajini samo je nastavak trenda strogo kontroliranih ratnih informacija. Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Prekjučer (19:00)

U sendviču većih sila

Vizek: EU je i bez Trumpa u nezavidnoj situaciji, pravila globalizacije ne kroje se samo na Zapadu

Ponovni dolazak Donalda Trumpa na vlast samo pogoršava ionako već lošu situaciju u kojoj se nalazi Unija. Čitav niz zemalja u njemačkom okružju ili direktno ovisi o stanju njemačke ekonomije ili se trudi oponašati njemačku ekonomsku strukturu kako bi ostala konkurentna. No bez jeftinih ruskih energenata i uz sve intenzivniju konkurenciju Kine u proizvodima u kojima je europska industrija imala tradicionalnu komparativnu prednost, monocentrični njemački ekonomski model se polako, ali sigurno ispuhuje. A ispuhivanje njemačkog modela će za posljedicu imati ekonomsko usporavanje čitavog kontinenta. Energetske tranzicije u Uniji neće biti bez suradnje s Kinom, a ako Unija Kini nametne carine na električne automobile, Kinezi će imati na raspolaganju učinkovite mjere odmazde. Hoće li Unija pronaći način da se prilagodi i zaštiti svoju poziciju, ili će nastaviti gubiti korak u globalnoj utrci, pitanje je na koje će odgovor donijeti godine koje dolaze. Maruška Vizek za tportal.

Prekjučer (14:00)

Podići će temperaturu

Starešina: Pobjedom Donalda Trumpa započinje i novi globalni trend

Prvo: Trumpov ekonomski paket podrazumijeva zaustavljanje radikalnih zelenih energetskih politika i ekspanziju plinskog biznisa, smanjenje poreza kao poticaj poduzetništvu i povećanu carinsku zaštitu američke proizvodnje (od čega strahuju industrijski razvijene države Europe i Azije). Drugo: Trumpov sigurnosni paket prioritetno je usmjeren na zatvaranje južne granice i zaustavljanje nekontroliranih ilegalnih imigracija. Ukratko, globalno bi mogao uslijediti povratak državnog intervencionizma u zapadna gospodarstva, povratak klasičnim državama u štićenim granicama i povratak tradicionalnim društvenim vrijednostima. Njegova je pobjeda ujedno uvjerljiv poraz vjerodostojnosti umreženog sustava izbornih anketa i glavnostrujaških medija, kako američkih tako i njihovih MeToo-inačica diljem svijeta. Nisu učinili Kamalu Harris predsjednicom Amerike, ali su zato pitanje (ostataka) povjerenja u glavnostrujaške medije učinili obvezujućom temom. Višnja Starešina za Lider

Prekjučer (09:00)

Blagodati izvanrednog stanja

Ivančić: Kastrirana diktatura

Čim je naprasno odgođeno saborsko glasanje o slanju hrvatskih oficira u misiju NATO-a u Ukrajinu, jer je bilo jasno da izvršna vlast ne može prikupiti dovoljan broj krotko podignutih ruku, pojasnila se i dilema koja opsjeda Andreja Plenkovića, izazivajući silovanje mikrofona i prijeko dizanje obrva. Pitanje koje mu para mozak glasi: Kako suspendirati važeći poredak kada njegovo djelovanje nije prilagođeno mojim potrebama? Poput Tuđmana u najboljim danima, s tek nešto manje učinkovitosti, Plenković se zatječe u poziciji kastrirana diktatora, onoga koji nije u stanju podrediti sistem do mjere da bez ostatka servisira njegovu političku volju, a istovremeno ni podnijeti da sistem njegovu političku volju sabotira. Gadne su frustracije na vidiku kada se koprcaš u zamci invalidne strahovlade. Viktor Ivančić za Novosti.

Nedjelja (13:00)

Ne vrijedi rat za Zlatni rat

Beck: Zemlju se ne može strpati u džep

Dok čekam vijesti o novim trovanjima gljivama, čitam panične naslove po portalima, kako bračka plaža Zlatni rat mijenja oblik. Sasvim je drugo na turistički plakat staviti onaj moćan šljunčani falus, kako bi turisti pohrlili na njega, nego neko jadno smotano stvorenje, sfrkano kao svinjski rep. Čak potpisuju i peticije, ali protiv koga? Jedni misle da su krivi nautičari koji sidrima sastružu alge s dna, pa da je to poremetilo kretanje šljunka iz mora prema plaži; drugi smatraju da se poremetio ritam juga, lebića i maštraluna pa da im se zato glavna turistička atrakcija naherila na jednu stranu; treći nagađaju da je pretjerana izgradnja kuća spriječila slijevanje oborinskih voda s kopna… A sve im je to još prije dva desetljeća predvidio domaći čovjek, brački multimedijski umjetnik Ivica Jakšić Čokrić, poznatiji kao Puko. Priroda je jača od nas i tu se ništa ne može. Proždrljivcima su zasluženo posluženi mrazovac i lude gljive. Umjesto da pišemo peticije protiv vjetrova i struja, protiv sidara i oborinskih voda, možemo izvući pouke iz Pukinih akcija. Boris Beck za Večernji (tekst prenosi Narod)

Nedjelja (08:00)

Ovo 'spasava' shvatite metaforički

Dežulović: Samo stranac Srbiju spasava

Već u prvim minutama nakon novosadske tragedije postavljen je naracijski okvir o stanici sagrađenoj u vreme propale Titove Jugoslavije, i oronuloj komunističkoj nadstrešnici koja je, eto, čekala šezdeset godina da se obruši na srpsku nejač, po mogućstvu usred zlatne epohe Aleksandra Vučića i njegovog istorijskog projekta modernizacije Srbije. Na stranu sad jednostavno pitanje: ako “nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije u okviru obnove stanične zgrade”, ako stvarno “taj deo stanice nije rekonstruisan” – ne znam kako drugačije da formulišem – zašto nije?

Na stranu dakle svih šezdeset pet miliona evra, koliko je potrošeno na rekonstrukciju stanice i laži Aleksandra Vučića. Kojim dakle to “inovativnim” i “izuzetnim delima” Vučićeva napredna Srbija može da stane na crtu toj Jugoslaviji? Možda nacionalnim stadionom, koji će po projektu španskog biroa graditi Grci? Prugama koje ruskim parama grade ruski građevinari, ili novom beogradskom železničkom stanicom, koju je izgradio holandsko-bugarski konzorcij? To, eto, za slučaj da se pitate šta u grbu Vučićeve moderne i napredne, postjugoslovenske i potpuno antijugoslovenske Srbije uopšte znače ona četiri “C”. Dabome, sad se i vama kazalo. China Communication Construction Company. Boris Dežulović za Novosti

Nedjelja (00:00)

Iako su ga jednom već uspjeli maknuti

Raos: Trump je proizvod američke kulture spektakla na koji odnarođeni demokrati nemaju odgovor

Treba još jednom ponoviti – vanjska politika je sekundarna, birači imaju drugačije ideje što za njih znači ugroza slobode i demokracije, a ono što obično prevagne na američkim izborima su ekonomska pitanja. Pri tome je manje važno kakvo je objektivno stanje gospodarstva u danom trenutku, već kakva je percepcija građana naspram cijena i gospodarskog rasta i mogućnosti te kakvo je njihov retrospektivno vrednovanje ekonomske politike – smatraju li da žive bolje sada ili prije četiri godine.

U tom smislu, Trumpovo inzistiranje u kampanji na pitanjima inflacije, poglavito kod cijena hrane, čini se da je snažno odjeknulo kod mnogih birača. Trumpov lik i djelo ljudima je već poznat, tako da tu više ništa nije moglo šokirati, iznenaditi ili odbiti. Nasuprot tome, Harris je bila u nezavidnom položaju da se pokušava distancirati od Bidenove administracije, ali istodobno i nastupa s pozicije kontinuiteta, budući da je aktualna potpredsjednica. Demokrati, koji prema svojem programu žele biti stranka radnika i seljaka, ali čija stranačka elita već godinama proizvodi kandidate koji ustvari ne znaju komunicirati s običnim Amerikancima, nisu se znali nositi s Trumpom, proizvodom američke industrije zabave i kulture spektakla koji pliva kao riba u vodi kada se treba na jednostavan i prizeman način svidjeti najmanjem zajedničkom nazivniku Višeslav Raos za tportal.

Subota (13:00)

Mađioničar

Markovina: Trump kao automat za ispunjavanje želja

Ono što je javnosti vidljivo jeste to da Donald Trump ovih dana funkcionira kao automat za ispunjavanje želja ili kao imaginarni Bog, kojem se jednako mole i obraćaju deklasirani američki građani i naši populisti svih fela, očekujući valjda čudo i ispunjavanje svih vlastitih želja. Pa dok to i može biti razumljivo kad dolazi od strane ovih prvih, ostaje totalni misterij kako je moguće da i ovi drugospomenuti zanemaruju čak i vlastito iskustvo populističkog osvajanja vlasti, iskreno vjerujući u to da su čuda moguća i da automat za ispunjavanje želja u politici i u životu postoji. Kad sve rezimiramo, Donald Trump trenutačno ne radi ništa drugo, osim što razmišlja kako će riješiti unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine te unaprijediti odnose s Hrvatskom jer Primorac ima lični link do njega. Nije ovo, doduše ništa novo, ovakvih likova uostalom ima u izobilju u svakoj balkanskoj kafani i pred samoposlugama, ali da su vodeći ljudi neke zemlje, to stvarno nije čest slučaj. Dragan Markovina za Peščanik

Subota (11:00)

A strpite se samo iduće četiri godine...

Anić: Kako su ljudi postali nalik na Štulićeve kokoši

U takvom se svijetu probudio danas moj Boss. U svijetu u kojem nikoga nije briga za ništa i nikog osim da njemu bude dobro. Ili kako-tako, svejedno. Da bude piletine na akciji, i toaletnog papira jeftinog i dostupnog od plaće. Jer je biznismen na vlasti koji će te stvari već urediti nekako. To što mrzi žene, osuđen je pravomoćno i uz to neofašist, koga briga. Briga je bilo četrdeset njegovih bivših suradnika u prošlom mandatu koji su ga se odrekli i javno istupali da se ne glasa za njega jer je neofašist, rasist i ženomrzac, ali kome je to važno.

Piletina na akciji je jedina važna. U takvom se svijetu probudio moj Boss i sigurno se zapitao za koga radi sve to što radi, s kakvim licemjerima živi i, što je najstrašnije, kakva je to mladost koju je nastojao odgojiti sa svojim tekstovima, a koja je masovno glasala za Donalda Trumpa. Ivo Anić za Lupigu

Petak (19:00)

Ako nekome treba podsjetnik

Vučetić: Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu

Povijesno razdoblje koje okorjelim režimlijama osobito smeta upravo je ono u kojem smo, po kriterijima svjetske povijesti, sudjelovali u nečem velikom – u pobjedi nad nacističkim i fašističkim politikama. Nekada su i oni, doduše zbog pogrešnih, duboko režimskih razloga, ovu pobjedu slavili, sada tu pobjedu antagoniziraju. Treba ih razumjeti, iako ih ne treba u tome podržavati. Najveći povijesni događaj, najveći uspjeh hrvatskog naroda sudjelovanje je u antifašističkom pokretu, tada smo ustali protiv globalnog zla i to zlo smo pobijedili. U tom pobjedničkom antifašističkom pokretu sudjelovao je, kao partizanski časnik, i Franjo Tuđman.

Ostaje činjenica da je on dosljedni, pasionirani zagovornik hrvatskog antifašizma, da je bio hrvatski predsjednik, da je pod njegovim vodstvom Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu te da se Domovinski rat, a i u tome se slažemo Tuđman i ja, ne može koristiti kako bi se negirao značaj antifašizma. Hrvatska je bitno antifašistička država, ona je nezamisliva bez antifašizma. Marko Vučetić za Autograf

Petak (17:00)

Istraga je u toku, Država bdije nad vama, stoga glavu gore - uvijek...

Dežulović: Glavu gore!

U četiri izdvojene tragedije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, zdrobljena pod tisućama tona betona, kamenja, zemlje, blata, čelika, željeza i stakla ukupno je poginula četrdeset i jedna osoba, među kojima i sedmoro djece. Svi oni danas bi bili živi, svima njima i danas bi bio samo još jedan običan dan, samo da je funkcionirala – dakle uopće postojala – Država.

Da su Države, ukratko, radile ono čemu države služe, umjesto što su u ministarstvima, tužilaštvima, vojsci, policiji, inspektoratima i državnim kompanijama zapošljavale stranački kadar s diplomama kupljenim na sezonskoj akciji, pa umjesto novih trajekata nabavljale nove službene limuzine, umjesto ilegalnih kamenoloma i kriminalaca odlučno zatvarale oči, a umjesto transparentnih ponuda na transparentnim natječajima svečano otvarale neobnovljene i ruševne kolodvorske zgrade, pa na koncu umjesto nepristranih istraga organizirale kretenske vojne parade. Država više ne ponižava, ona sad već i ubija. Boris Dežulović za N1.