Starešina: Njemačka se oslobađa posljednje ostavštine Angele Merkel - Monitor.hr
21.11.2023. (08:00)

Nebute mi vi u Jurop

Starešina: Njemačka se oslobađa posljednje ostavštine Angele Merkel

Rastući val antižidovske retorike i izravnih napada na Židove u Njemačkoj osokolio je njemačkoga kancelara Olafa Scholza da se odrekne posljednjega političkog nasljeđa Angele Merkel – njezine politike ‘srdačno dobro došli‘. Njezina politika otvorenih vrata prema ilegalnim migracijama i dalje je opstajala unatoč tomu što je već odavno postalo bjelodano da se time ugrožava sigurnost, kako njemačka tako i europska, da se ugrožava mirovinski sustav, sustav socijalne zaštite, da nema pozitivnog ekonomskog učinka, da potiče porast kriminala i radikalizaciju političke scene. Tek Hamasov pokolj u Izraelu, odobravanje, pa i slavlje koje je nakon njega uslijedilo u dijelu muslimanskih migrantskih zajednica u Njemačkoj, što se pretvorilo u otvorene, pa i nasilne izljeve antisemitizma, ohrabrili su i prisilili Scholza na politički zaokret prema ilegalnim i nekontroliranim migracijama. Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Religulous

Vučetić: Klečavci očekuju da hrvatsko društvo prestane biti sekularno

Bog nije društvena i politička kategorija, niti to ikada treba postati. On pripada i prebiva u vjeri, religiji i kulturi. Opasno je kada ono što je duboko osobno ili subjektivno, kao što je to vjera, postane izvor za uređivanje društvenih odnosa i javnih politika. Molitelji na trgovima, poznati kao klečavci, ne brane vjerske istine, njihovo pravo na slobodu vjeroispovijesti ničim nije ugroženo, oni to pravo demonstriraju svake prve subote u mjesecu, ali, nažalost, oni to pravo svake prve subote u mjesecu i instrumentaliziraju. Oni, naime, molitvu koriste kako bi ostvarili društvene i političke, a ne religijske ciljeve. Molitelji na trgovima, izabravši baš trg za molitvu, uporno nastavljajući s tom aktivnošću iako su vidjeli da ona izaziva otpore i podjele u javnosti, ne zbog toga što je riječ o molitvi nego upravo suprotno, što se molitva zloupotrebljava, desakralizirali su molitveni čin. Marko Vučetić za Autograf.

Jučer (19:00)

Ploče su zakon

Dežulović: Napomen-ploča

Pročitajmo za početak još jednom – nikad nije previše – zlatopisom ugraviranu rečenicu na ploči u dvorištu Matice hrvatske: “Matica hrvatska izradila je nacrt i predložila Vladi Republike Hrvatske da se donese Zakon o hrvatskom jeziku koji je 26. siječnja 2024. izglasao Hrvatski sabor.” Kakva je to naime budalaština, što je uopće to? Kako je – to mene zanima – jedna usputna administrativna rečenica iz fascikle s izvještajem o radu Matice hrvatske za 2023. godinu završila zlatnim slovima uklesana u mramor?

Jednako su tako u dvorištu Matice mogli svečano otkriti i spomen-ploču na kojoj bi zlatnim slovima pisalo, nemam pojma, “Broj događanja u Središnjici Matice hrvatske u 2023. godini povećao se za tri stotine posto… Ako su u Matici hrvatskoj naumili cijeli godišnji izvještaj štampati zlatotiskom na crnom mramoru, trebat će im bogami rashod malo veći od dvanaest milijuna i tristo hiljada kuna, i mnogo, mnogo više od četrnaest posto više. Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (18:00)

Građani opasnih namjera

Jokić: Ništa rod, samo politička magla – kako se raskrinkao Domovinski pokret

Bilo bi zanimljivo čuti raspravu Peternela, Penave, ministara Dabre i Šipića, europarlamentarca Bartulice o tome što je to ‘rodno značenje’ i što se to jednako odnosi na ‘muški i ženski rod’. Nije li to ‘rodna ideologija’ u režiji Domovinskog pokreta? Pitanje roda politička je kost bačena u arenu pomoću koje se ljude straši do razine da saborski zastupnici izjavljuju da se boje što će im djeca sutra biti – muško, žensko ili neka životinja, dok taj isti pojam, poput Domovinskog pokreta, stavljaju u vlastite statute. Ono što je danas rod već sutra će biti informatika, umjetna inteligencija, teorija evolucije… U pozadini ovakvih tendencija je autoritarni poriv za kontrolom sustava obrazovanja i znanosti. Upozorava Boris Jokić za tportal.

Prekjučer (00:00)

Zločin je zločin je zločin

Jergović: O genocidu možeš govoriti samo ako je počinjen i u tvoje ime

Rezolucija posvećena Srebrenici žrtvama ne može pomoći, jer je donose skoro trideset godina nakon zločina. Ona bi trebala senzibilizirati one koji imaju problema s poviješću i sa sjećanjima. Ali, na žalost, to senzibiliziranje odnosi se samo na konkretni događaj, a ne stvara branu i ne gradi odnos prema aktualnim i budućim genocidima. Crnogorska rezolucija o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen ne može ni na koji način utjecati na hrvatsko društvo i na zbivanja u Hrvatskoj, osim što kod onih koji su ionako bijesni i kivni može poslužiti kao gorivo za mržnju.

Genocid je zločin koji se razumijeva isključivo na općoj ravni, ali ga se može tumačiti jedino na konkretnom slučaju. I to jedino iz perspektive zločina počinjenog u naše ime. Sve drugo je politička manipulacija, put u nesporazum, sve drugo je prostačko upiranje prstom… Miljenko Jergović za svoj blog.

Četvrtak (21:00)

Umjesto silicijske - silikonska dolina!

Basara se ne opredjeljuje za litij, a objasnio i zašto

Naravno, neću reći da rudarenje litijuma ne nanosi štetu životnoj sredini – nema takvih rudarenja, sva su zagađivači – ali ću reći nešto drugo, tj. postaviću jedno neprijatno pitanje: Na osnovu čega društvo poput našeg, koje je u XX veku na jedvite jade uhvatilo korak sa drugom tehnološkom revolucijom, koje je treću tehnološku revoluciju prespavalo, a prespavaće i četvrtu, veštački inteligentnu, očekuje da će izbeći sudbinu rezervata za tzv. prljave tehnologije? Pročitah onomad kmetsimanovsku izjavu neke opozicione vedete – zaboravio sam joj ime – koja je otprilike rekla, citiram po sećanju: „I Nemačka je bogata litijumom, pa zašto ne kopa u svojoj zemlji, nego hoće da zagadi našu.“ To je tačno. Litijum nije redak u prirodi, svugde ga ima. Ali Nemačka si može priuštiti da litijum ne kopa na svojoj teritoriji zato što se u međunarodnoj podeli poslova našla u grupi zemalja koje drže visak, dočim smo mi – napominjem: plebiscitarnom narodnom voljom – završili u grupi zemalja koje mešaju malter. Svetislav Basara

Četvrtak (12:00)

Jer kad zagusti, apartmani na moru i nisu neka razmjenjiva roba

Šajatović: Priprema za krize – Samodostatnost u hrani i energiji nije rješenje

Dobro je da se propituje bismo li imali dovoljno u Hrvatskoj proizvedene hrane i energije. Ali rješenje nije u povratku autarkije, koncepta iz socijalizma prema kojem se sve proizvodi kod kuće. Središnje je pitanje proizvodi li se u Hrvatskoj dovoljno međunarodno razmjenjive robe. U normalnim vremenima riječ je o izvozu i uvozu. U krizama o trampi. Možeš imati dovoljno pšenice, ali ako nemaš aditiva, a onaj tko ih ima, ne želi eure, nego neki repromaterijalal, nisi ništa riješio. Slično je s energijom. Možeš imati dovoljno​ solara, vjetroelektrana i vode, ali ako ti za prijenos trebaju digitalni uređaji, opet se postavlja pitanje imaš li štogod za trampu da ti ih netko ustupi. Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (13:00)

U školi dva programa, jedan je neprimjeren za djecu. Vi pogodite koji

Dežulović: Nema više muško-žensko!

Tako su u predizbornoj kampanji, sjetit ćete se, malu djecu i odrasle debile plašili s domoljubne desnice, pričajući im pred spavanje jezive priče o strašnim rodnim ideolozima koja će ih, ne budu li dobri i glasali za njih, ujutro odvesti iz kuće i pretvoriti u neku od osamdeset osam rodnih vrsta i podvrsta.

Dao sam si, naime, truda i pogledao malo taj odobreni program rodnih studija, i bilo bi mi draže da nisam. Nakon što sam vidio što će sljedeće akademske godine  studenti rodnih studija učiti na zagrebačkom Sveučilištu, javno se ispričavam Marijanu Pavličeku. “Ja imam sina koji je muško, i ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba”? Ne samo da se u tom programu uči kako muško sutra može biti žensko, nego se potanko, sa svim mučnim detaljima, opisuje i sama operacija pod općom anestezijom. Upozoravam čitatelje slabija srca da sljedeći reci mogu biti uznemirujući:

“I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, no čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu, pa je dovede čovjeku. Na to čovjek reče: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”

O da, braćo, sestre i ostali, Knjiga postanka 2,18-23! Penava, Čipe i Pavliček bojali se, eto, feministica i programa Rodne povijesti, a ovdje djecu uče da je sva rodna povijest i započela kad je prvo muško postalo žensko. Boris Dežulović za N1.

08.07. (12:00)

Kidaj nalijevo!

Starešina: Lakše je napraviti prozapadnu Europljanku od Le Pen negoli na europski put vratiti Viktora Orbána

Kao da se ništa oko njih ne događa, najuža elita EU-a nastavlja voditi europsku politiku dogovornom raspodjelom ključnih pozicija među sobom i održavanjem ‘sanitarnih koridora‘ prema politički nepodobnima. Tako se dvadeset pet šefova vlada ili država članica EU-a s lakoćom dogovorilo o plavo-crveno-žutoj formuli i imenima za tri ključne pozicije Europske unije. Među tom najužom europskom političkom elitom nezadovoljni podjelom najviših funkcija ostali su tek talijanska premijerka Giorgia Meloni te mađarski premijer i glavni europski generator nesuglasja Viktor Orbán.

Mnogo veći problem od pojedinačnih imenovanja jest nesposobnost političke elite EU-a da prepoznaje i prati raspoloženje i želje birača te da ih usmjerava prema proeuropskim politikama i transatlantskoj geopolitičkoj orijentaciji. Tako je širom otvorila vrata politički vještom mađarskom premijeru Orbánu koji upravo oko svojeg Fidesza okuplja široku grupaciju (desnih) stranaka proruske orijentacije koje su u političkom usponu – od njemačkog AfD-a do austrijske Slobodarske stranke ili Akcije nezadovoljnih građana bivšega češkog premijera Andreja Babiša – i koje mogu postati ozbiljan ruski (ili šire istočnjački) trojanski konj u EP-u. Višnja Starešina za Lider.

08.07. (09:00)

I fikcija nam mora biti bijela

Zrinka Pavlić: Gunđanja na ne-bijele likove u crtićima i serijama kao da su povijesni dokumentarci ukazuje da rasizam izbija i na najmanje očekivanim mjestima

Pravo porijeklo takve sablazni nad woke petljanjem po povijesti nije nikakvo obožavanje povijesti ni tradicije ni autentičnosti ni uvjerljivosti. Pravo porijeklo te sablazni jest sistemski rasizam. Jer da, oni kojima to smeta su rasisti. Ne, ne kažem da je riječ o likovima i likicama koji bi linčovali crnca, pretukli Roma, zabranili kćeri da se uda za Nepalca i za svaku kinesku riječ podrugljivo govorili ping-pong (premda ima i takvih).

Taj nas sistem stoljećima navikava na to da je javni prostor, pa i fikcija – primarno bjelački. I malo nas je koji smo imuni na takav sistemski refleks. No ono što masa ljudi nesviklih na promjene i nesklonih samopropitivanju ne shvaća jest ona famozna američka poruka . ‘Check your privilege’. S malo proširenim značenjem, to bi značilo da bismo u takvim situacijama, kad nam ‘smeta’ ovakva pojava, trebali provjeriti s koje pozicije govorimo. Zrinka Pavlić za tportal.

06.07. (23:00)

B lista naših života

Jergović: Nenad Popović i biti veliki pisac i intelektualac, a ostati nitko i ništa u hrvatskoj kulturi i književnosti

Nenad Popović sve je, samo ne objektivni promatrač, njegov pogled na ljude i svijet izrazito je iskošen, pomaknut, krajnje osoban, ponekad i čudački. Ali on je jedan od doista malobrojnih ljudi u današnjoj Hrvatskoj koji umije misliti i koji je u svojim knjigama u stanju reflektirati zajednicu. U zemlji u kojoj kao da je netko odavno porazbijao sva zrcala, te se posvuda naokolo širi uobrazilja o vlastitoj pojavi, koja svakim danom donosi sve fantastičnije rezultate, pa se jedni vide kao akademici, drugi kao ljubičice i ciklame, treći kao Afrodite i Apoloni, Aristoteli i Soloni, u takvoj zemlji Popovićeva moć refleksije trebala bi, valjda, biti primijećena.

Pogotovu što odlično piše, vlada hrvatskim jezikom kao još malo koji domaći pisac, ali i formama i strukturama, koje mu pomažu da stvara impresivne esejističko-prozne građevine. U jednoj duboko nesamosvjesnoj književnosti i kulturi, koja se, poput neodgojenog i tupog derišta, oslobodila svih intelektualnih autoriteta i bilo kakvih estetskih kriterija i vrijednosnih sudova s kojim bi mogla preskočiti granicu na Bregani, Popović je pojava kalibra Radomira Konstantinovića ili Tarasa Kermaunera. Samo što je on, za razliku od te dvojice, lišen ovlaštenja da misli i djeluje. Vjerojatno upravo zato što je jedini. Miljenko Jergović za svoj blog.