Štednja nas neće spasiti nego gurnuti u recesiju - Monitor.hr
19.08. (14:00)

Kupuj sad, štedi poslije

Štednja nas neće spasiti nego gurnuti u recesiju

I globalno smo i lokalno, dakle, smješteni između inflacije i recesije. Prošla financijska kriza iz 2008. pokazala je da austerity /štednja nije rješenje, jer gura izravno u recesiju (iz koje se Hrvatska izvlačila šest godina, ali ni Europa nikada nije dosegnula prijašnju razinu ekonomske razigranosti). No, s nekoliko kriza na leđima koje bi se mogle (ako već nisu) stopiti u savršenu oluju, pitanje je može li bilo kakva naučena, osmišljena, isprobana politika uopće djelovati? Točnije, bi li u sadašnjim uvjetima bolje djelovala politika štednje ili poticaja (oko te se dvije varijante uglavnom vrte sva rješenja) i može li uopće ijedna? Analitičar Velimir Šonje kaže kako nema univerzalnog odgovora, jer inflacija ima različita izvorišta i dinamiku u različitim zemljama. Lider


Slične vijesti

Subota (11:00)

Psiholog o uvođenju eura:

“Dogodit će nam se fenomen iluzije novca, ljudima su važni brojevi”

„S jedne strane će nam se činiti da su stvari jeftinije, ali osjećat ćemo se puno siromašniji jer će nam postati očito koliko su naše plaće male. To se u psihologiji zove fenomen iluzije novca. Ljudima su važni brojevi, a ne sama činjenica koliko novac vrijedi. Medijalna plaća u Hrvatskoj je trenutno 6500 kuna što zvuči puno manje strašno nego 860 eura”, o prelasku s kune na euro u Briefingu kaže prof. dr. sc. Zvonimir Galić, redoviti profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji se između ostalog bavi psihologijom novca i potrošnje. Ističe kako je prosječna hrvatska plaća 7800 kuna ili 1050 eura što je bitno manje od 2700 eura kolika je Njemačkoj ili 2200 u Austriji. Galić ljudima predlaže da cijene u eurima množe s 10, a ne sa 7,5 da bi shvatili koliko nešto košta, s obzirom na inflaciju i sva poskupljenja. Jutarnji

18.11. (18:00)

Malo ćemo štedit, i to je to

Hrvatska gazi u recesiju

Hrvatska se protiv inflacije, kao i većina zemalja EU-a, bori državnim paketima pomoći, ograničenjem cijena goriva i prehrambenih proizvoda, a to zasad ne daje rezultate jer je inflacija u listopadu prebacila 13 posto, što analitičarima daje pravo da zaključuju kako se počela prelijevati na sve skupine proizvoda i vršiti pritisak sa strane potražnje. Novca ima, ali on vrijedi manje pa se režu nepotrebni troškovi. Iduće godine ekonomisti prognoziraju inflaciju u Hrvatskoj na razini od šest posto, no moguća su svakakva neugodna iznenađenja kako zbog uvođenja eura, tako i zbog prestanka ograničenja cijena hrane i goriva. Maloprodaja već pokazuje naznake usporavanja, industrijska proizvodnja se koliko-toliko drži, a velika će očekivanja u 2023. biti od turističke sezone, no može je ugroziti nekoliko faktora. Tportal

14.11. (23:00)

Može na rate?

Brojne tvrtke smanjile investicije i povećale cijene jer ne mogu naplatiti potraživanja

Navike plaćanja u Europi pogoršale su se u posljednje tri godine. Ovaj razvoj događaja za otprilike svaku petu kompaniju nosi bojazan za vlastitu egzistenciju. Privatni kupci u EU svoje račune plaćaju s 23 dana zakašnjenja. Kao posljedica tih kašnjenja u plaćanju, tvrtke su navele da se najčešće suočavaju s ograničenjem likvidnosti (42 posto) i gubitkom dobiti (51 posto). Kako bi to kompenzirale, gotovo trećina tvrtki morala je smanjiti svoje investicije i povećati cijene. Gotovo dvije od tri tvrtke u Europi smatraju da će se disciplina plaćanja kupaca u narednom periodu pogoršati. U svrhu naplate potraživanja, sve više tvrtki surađuje s vanjskim pružateljima usluga u upravljanju potraživanjima. Lider

07.11. (18:00)

Sve je slobodno, osim tržišta

Podobnik: Hrvatska vlada postupno uvodi socijalizam

Zamrzavanjem cijene neke robe država ne kontrolira rast cijena, nego najvjerojatnije izaziva nestašice koje će povećati cijenu te robe kad se cijene odmrznu. Inflaciju suzbijate i tako da imate dovoljno robe i energenata, a što radi naša vlada, recimo, u vezi sa solarima? U vrijeme velike energetske krize gomila zahtjeva za solare čeka u ladicama jer Vladi to očito nije prioritet. A ako nema dovoljno energenata, cijene im rastu, pa tako Vlada pridonosi rastu inflacije. Svi su šutjeli kad je Vlada odlučila upropaštavati distributere goriva i baš je zahvaljujući toj šutnji odlučila proširiti broj djelatnosti koje moraju živjeti u socijalizmu. Sada su to i šećerane, uljare, mljekare, a sutra, zašto ne, i cijelo gospodarstvo. Profesor ekonomije Boris Podobnik u intervjuu za Lider.

04.11. (14:00)

Kupi sad ili nikad

Kupnja automobila: S dužim rokovima isporuke rastu i cijene ugovorenih vozila

U međuvremenu cijene sirovina rastu zbog inflacije i energetske krize – proizvođači automobila više ne mogu u dugom periodu isporuke izračunati profitiraju li i dalje od automobila koji su šest mjeseci ranije prodali za određenu cijenu. Zato ostavljaju mogućnost naknadnog poskupljenja. Njemačke premium marke su u prvom planu. BMW jamči obećanu cijenu vozila samo ako između sklapanja ugovora i isporuke automobila prođe maksimalno četiri mjeseca, a tako je i s Mercedesom. Ako isporuka potraje duže, cijena će rasti u skladu s aktualnim cjenicima. Kupci kojima se ovo ne sviđa mogu odustati od kupovine. Cjenici se sada usklađuju nekoliko puta godišnje, kod VW -a dva do tri puta, svaki put cijene rastu za oko tri posto. Budući da se na skupim automobilima može zaraditi relativno više novca, sve više osnovnih modela nestaje s tržišta. Revija HAK

02.11. (10:00)

"Eurozona je već u recesiji i mislim da će biti dugačka i ružna"

Ekonomist Nouriel Roubini: Deset megaprijetnji ugrožavaju našu budućnost

Amerikanac Nouriel Roubini, jedan od najpoznatijih ekonomista današnjice, u opsežnom intervju za njemački Der Spiegel govorio je o deset megaprijetnji koje ugrožavaju našu budućnost. Inače, Roubini je predvidio financijsku krizu 2008. godine, a zbog svojih pesimističnih predviđanja dobio je nadimak “dr. Doom” (dr. Propast). Rekao je da je šezdesete i sedamdesete godine proveo u Italiji i da tada nije bilo zabrinutosti oko nuklearnih prijetnji, klimatskih promjena i globalne pandemije, kao ni o tome da će roboti preuzeti naše poslove. “Živjeli smo u stabilnim demokracijama, čak i ako nisu bile savršene. Javni dug nije bio visok, nismo imali prestaru populaciju. To je svijet u kojemu sam odrastao. Danas moram brinuti o svemu tome”, pojasnio je Roubini. Net

02.11. (09:00)

Inflacija 18 %, sve je više građana koji jedva preživljavaju

U tri dana dva golema prosvjeda, za i protiv Rusije. Što se to događa u Češkoj?

U tri dana dva golema prosvjeda, za i protiv Rusije. Što se to događa u Češkoj?

Deseci tisuća Čeha, koji su se u petak okupili na Vjenceslavovom trgu u središtu Praga, nisu prosvjedovali samo protiv vlade desnog centra na čelu s Petrom Fialom nego, prije svega, i protiv onoga za što se ta vlada zalaže i provodi s ostatkom Europske unije: vojne i diplomatske podrške Ukrajini i sankcija Rusiji zbog njene agresije. Ovo je već treći takav prosvjed u posljednja dva mjeseca, ali po procjeni češke policije, okupilo se nešto manje ljudi nego u rujnu, kad je na prosvjed izašlo oko 70 tisuća nezadovoljnih Čeha. Zanimljivo je da je mnogo manje pozornosti, bar na društvenim mrežama, privukao prosvjed koji je na istom mjestu uslijedio samo dva dana kasnije. Deseci tisuća Čeha došli su i na ovaj prosvjed, u organizaciji inicijative Milijun trenutaka za demokraciju, ali – da bi izrazili jasnu podršku Ukrajini. Index

31.10. (11:00)

Godine 1987. godišnja inflacija bila je 170 posto, a 1989. više od 1000 posto

Može li inflacija ponovno, kao u Jugoslaviji, pojesti kredite građana

Generacije koje su se gradile život osamdesetih godina prošlog stoljeća sjećaju se i “dobre strane” inflacije – kako im je pomogla u otplati kredita za izgradnju kuće ili kupnju i opremanje stana. Ljudi često kažu da je “inflacija pojela kredite”. Marko Pahor, profesor s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, objašnjava tadašnja inflatorna događanja i odgovara na pitanje može li se isto dogoditi i danas. “Tko danas ima kredit, ima koristi od inflacije, ali daleko od one mjere u kojoj se to događalo u Jugoslaviji osamdesetih godina”, ističe Pahor. N1

26.10. (22:00)

Pošto 100 eura? Skupo!

Nema više jeftinog novca: Hrvatska se zadužuje uz 4,1 posto kamata, Mađarska 11, Poljska 8

Ovoga tjedna očekuje se povećanje ključne eurske kamatne stope za daljnjih 0,75 posto, čime će se kamate na depozite koje poslovne banke drže u središnjim bankama dići na 1,5 posto, a kamate po kojima banke posuđuju novac na 2,25 posto. Ovaj ponedjeljak prinosi na hrvatske desetogodišnje obveznice bili 4,1 posto, talijanske 4,6 posto, slovenske 3,6 posto, slovačke 3,7 posto, a njemačke 2,4 posto! Države izvan eurozone prolaze još lošije pa su prinosi na mađarski javni dug gotovo 11 posto, poljski preko 8 posto, a nisko zadužene Češke 6 posto. Hrvatska je svoju težinu posljednji put testirala u srpnju, i to na domaćem tržištu, gdje je na 10-godišnju obveznicu postigla kamatu od 3,375 posto. Tri mjeseca prije, u travnju, tri milijarde eura teška desetogodišnja obveznica prošla je uz 2,95 posto, a još na proljeće prošle godine hvalili smo se rekordno jeftinim zaduženjem od 1,1 posto. Da se ministar financija Marko Primorac zadužuje ovaj tjedan, morao bi potpisati barem 4,1 posto. Poslovni dnevnik (prenosi iz Večernjeg).

22.10. (14:00)

Socijalizam za bankare i mjere štednje za sve ostale

Yanis Varoufakis: Zatrovani novac ili stagnacija u pozlaćenom kavezu

Ima komentatora koji se nadaju da zapadni novac sada prolazi kroz proces pročišćavanja vatrom inflacije i rastućih kamatnih stopa. Ali inflacija ne može eliminisati otrov iz zapadnog monetarnog sistema. Posle više od jedne decenije zavisnosti od zatrovanog novca, mi zapravo ne znamo šta bi bio primeren metod detoksifikacije. Današnja inflacija nije inflacija koju smo imali 70-ih i ranih 80-ih godina 20. veka. Današnja inflacija ugrožava rad, kapital i državnu upravu onako kako to inflacija pre 50 godina nije mogla. U ono vreme rad je bio dovoljno dobro organizovan da izdejstvuje povećanja zarada kojima je sprečena kriza troškova života, a kompanije i države nisu mogle računati na prilive besplatnog novca. U današnjoj situaciji ne postoji optimalna kamatna stopa koja može povratiti ravnotežu između tražnje i ponude, a da istovremeno ne pokrene talas bankrotstava u privatnom i javnom sektoru. To je dugoročna cena toksičnog novca. Peščanik