Stvar dogovora - Monitor.hr
01.02.2019. (12:00)

Pilić ili jaje

Stvar dogovora

Na okruglom stolu o pravu na pobačaj kolega Zekanović me pitao: Možemo li se najprije dogovoriti kad počinje život?Moj odgovor: Iz Vašeg pitanja razvidno je da život počinje kad se mi dogovorimo.

Objavljuje Marko VučetićČetvrtak, 31. siječnja 2019.


Slične vijesti

17.03. (11:00)

Apeli koji život znače

Vučetić: Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio

Često se citira njegova sljedeća rečenica: ”Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu”. Šteta je što se ova rečenica samo citira umjesto da se po njoj postupa. Ona je, stoga, svedena na beživotni apel – protivnicima su kuće spaljene. Nesporno je da je Franjo Kuharić idealizirano i romantizirano promatrao hrvatske vojne trupe, zato im je upućivao moralne apele, više od toga nije mogao, raspao bi mu se unutarnji svijet osmišljavanja zbilje. Franjo Kuharić je tu bio dosljedan, nije se izdvajao od zajednice vjernika koju je predvodio – i njima i sebi je upućivao, kada već drugačije ne može, moralne apele. To, naravno, nije dovoljno jer kršćanstvo nije zajednica okupljena oko skupa moralnih apela, ali je dobro da je netko tada, u tim tranzicijskim vremenima nedefinirane nacije i aktivističkog kršćanstva shvaćenog kao predvorje nacionalizma, makar upućivao moralne apele.

Istina je da Kuharić nije bio nacionalist, od nacionalizma ga je sačuvala pripadnost Katoličkoj Crkvi, koja je, ipak, globalno prisutna, ona nadilazi nacionalne, premda ne i religijske granice. Njemu je hrvatski narod prvi adresat njegovih želja, a tek potom, kada je utvrdio njegovo etičko i povijesno prvenstvo, te iste, tipično hrvatske želje širi na čitav svijet. Kardinala Kuharića trebamo kontekstualno vrednovati, tada ćemo shvatiti da je bio sazdan od pozitivnih nacionalnih i religijskih fragmenata. Šteta je što su to samo fragmenti, ali i oni su, u ona vremena, činili razliku. Ta razlika nam je tada trebala. Marko Vučetić za Autograf.

09.03. (11:00)

Vučetić: Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju

Prije nekoliko godina govorio sam na komemoraciji čovjeka koji je dokinuo vlastitu egzistencijalnu praksu. Zanimljivo je da nitko osim mene nije spomenuo pojam ”suicid”. Ljudi se zatvaraju pred smrću, pogotovo kada je ona željena. Tada većina ljudi emigrira u strah, nelagodu i šutnju. Kada životna praksa ne odgovara ideji o životu, nositelj ovog prijepora rješenje pronalazi u dokidanju životne prakse. Taj prijepor treba živjeti, prihvatiti ga kao obilježje ljudskog načina postojanja, bez traženja rješenja. Život je apsurdan. Na samom kraju ove kolumne, odat ću i što me potaknulo na njezino pisanje – a to je suicid jednog svećenika. On se našao u prijeporu između vlastite prakse ostavljenosti i bolnog iskustva institucionalne, prazne, hladne i zavodljive priče o tome kako je svaki čovjek vrijedan u tolikoj mjeri da se zbog njega bog žrtvuje. Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju. Odbio je biti institucionalni klaun koji zabavlja druge kako bi ojačala institucionalna hladnoća. Marko Vučetić o temi s kojom treba oprezno, za Autograf.

02.03. (14:00)

Oprosti im, jer ne znaju što čine

Vučetić: Hrvatskoj katoličkoj mladeži ustaštvo je poželjno i moralno

Današnja se hrvatska katolička mladež odgaja u duhu prevrednovane povijesti, njima ustaški pokret savršeno paše uz katoličanstvo. Ustaštvo se više ne skriva, ono se podrazumijeva kao nešto poželjno, moralno i ispravno. Ta famozna ”hrvatska katolička mladež” ustaški pokret doživljava kao nešto od boga željeno, dok partizane poima kao bezbožne ubojice. Ne može neki vjernik biti načelnik u režimu kvislinške države rasnih zakona i logora, a da nad sobom nije počinio zločin iz mržnje prema vjeri. Ustaštvo je, između ostalog, i zločin iz mržnje prema vjeri. Hrvatska je, a to je vidljivo iz ovih ali i brojnih drugih primjera, zemlja prevrednovane prošlosti. Zato nam je prošlost iznimno bitna, ona izaziva žive rasprave, ali i sukobe. Naša prošlost, prije svega, nije naša, a nije, baš kao što je slučaj i sa svim ostalim prevrednovanim stvarima, dovoljno stara, jer je tek nedavno nastala. Marko Vučetić za Autograf.

26.02. (20:00)

Njihov je bog s malim b

Vučetić: U Hrvatskoj su najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva

Kršćanstvo je zajedništvo koje gleda potrebe drugih. Kršćanstvo je altruistično i mirotvorno, ono ne pokorava, nego se, modelom oživotvorenim u Isusu Kristu, inkarnira u stvarnost drugih, a da tu stvarnost ne poništava. Mi, nažalost, na razini povijesti ne možemo pronaći primjera kako izgleda to savršeno kršćanstvo, ono se, uostalom, i kao ideja socijalizma nikada nije ostvarilo u društvu. Riječ je o objektivnom, nikad ostvarenom idealu, ali i živom subjektivnom iskustvu. Istinske kršćane je lako prepoznati, oni su definirani, ne odustaju od vlastitog života, boga ne izdaju, drugim ljudima se ne nameću. Oni shvaćaju da je bog taj koji ima plan, i to plan spasa. Lažni kršćani su ljudi križa i razapinjanja. U Hrvatskoj su, nažalost, najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva, njihove namjere i njihov zadatak je da hrvatsko društvo pribiju na križ, da ovu državu ubiju i iskoriste, baš kao što su ubili i iskoristili boga. Marko Vučetić za Autograf.

08.02. (19:00)

Ako mu ne prođe, moći će se uskoro ponovno kandidrati za predsjednika i sve pet

Vučetić: Što ako Milanoviću Plenković i Turudić odgovaraju?

Predlažem predsjedniku da, kada se Sabor raspusti i on, kako to Ustav propisuje, raspiše parlamentarne izbore, ujedno podnese ostavku na mjesto predsjednika ove države hrabrih, odlučnih i dostojanstvenih ljudi te da se kandidira na parlamentarnim izborima. Za ovo ne treba hrabrost, sasvim je dovoljan inat i želja da se u postojeći koruptivni sustav unese nered. A što ako Milanoviću ovaj nered odgovara? Što ako mu Plenković i Turudić odgovaraju? Ništa, onda neka čeka da mu se život i budućnost dogode. Pantovčak je ionako najuzvišenije mjesto za čekanje života i hrabrosti. Marko Vučetić za Autograf.

01.02. (23:00)

No pasaran

Vučetić: Politička korupcija novinarstvu želi oduzeti riječ i djelo

Istinsko novinarstvo je stvarateljska aktivnost, ono usavršava svijet, čini ga boljim. Ovo nije idealizirani prikaz novinarstva, ono ili pripada stvaranju novog, savršenijeg i poželjnijeg ljudskog svijeta ili, naprotiv, nije riječ o novinarstvu. Novinari napad na novinarstvo doživljavaju kao napad na sebe, zato se bune kada ih se pokušava ušutkati. Prosvjed u Zagrebu je prosvjed protiv pokušaja ušutkavanja ove stvarateljske profesije. U fazi pokušaja ušutkavanja još uvijek postoji šansa da novinarstvo, kao javna stvar, odnosno kao svojevrsni dnevnički zapis dostojanstvenog javnog uma, vlastitim snagama sebe obrani.

To je prosvjed za novinarstvo bez brnjice, odnosno to je otpor prema namjeri političkih nasilnika da novinare pretvore u poslušnike koruptivnih struktura. Politička korupcija nema mjere, ona teži prema tome da zahvati sve segmente stvarnosti, pa tako i istinu. Marko Vučetić za Autograf.

26.01. (23:00)

Eksplozija domoljublja

Vučetić: Država Zvonka Bušića je država otmice, eksplozije i smrti

Nacionalistički mit je od Zvonka Bušića, čovjeka odgovornog za postavljanje eksplozivne naprave i otmicu zrakoplova, stvorio heroja i neporočnog borca za slobodu Hrvatske, dok je poginulog policajca pretvorio u anonimnog, nebitnog, neodgovornog, gotovo suicidalnog i anarhičnog čovjeka koji je stradao zbog kršenja procedure.

Da je pazio, da je bio odgovorniji, i danas bi bio živ. Policajac se, prema nacionalističkom mitu, našao na pogrešnom mjestu pred neporočnom, nadasve kreposnom Bušićevom napravom koja je, pod krajnje čudnim okolnostima eksplodirala. Naime, tko je mogao očekivati da će eksplozivna naprava eksplodirati? Policajac je, očito, htio vlastitu smrt i radio je u prilog vlastite smrti, dok su, naprotiv, Bušić i njegova domoljubna ekipa otmičarskog hrvatstva činili sve da naprava, koje bez njih ne bi bilo, ne bude eksplozivna nego domoljubna.

Oni su očekivali eksploziju domoljublja, a to su, u ovoj sadašnjoj državi sazdanoj od mitskog nasilja, i dobili – njihova očekivanja su ispunjena, mitsko domoljublje je eksplodiralo. Marko Vučetić za Autograf.

13.01. (00:00)

Borba za neslobodu

Vučetić: Nacionalisti i huligani pripadaju istoj nasilničkoj obitelji

Oni koji se danas bore protiv Srba i protiv ćirilice u Vukovaru, ujedno se bore protiv Hrvata i protiv Hrvatske. Mirnodopska Hrvatska je država slobodnih ljudi. Nacionalisti joj tu slobodu oduzimaju, a Vukovar im već tri desetljeća služi kao poligon za nacionalističko, a to znači i protuhrvatsko, iživljavanje. Informacija da su huligani, pripadnici navijačkih skupina od kojih je, prema pisanju medija, barem jedan nedavno bio zatvoren u grčkom zatvoru, pretukli djecu od 15 jer su neki od njih govorili ekavicom, samo je još jedan tužni prilog tezi o Vukovaru kao žrtvovanom gradu, odnosno o Vukovaru kao gradu u kojem se žrtvuju njegovi stanovnici. Marko Vučetić za Autograf.

31.12.2023. (19:00)

Desničari popularniji kod ljevičara nego ljevičari

Vučetić: Hrvatska ljevica se uglavnom nada i malo toga shvaća

Umorio sam se već ponavljanja kako HDZ djeluje kao postmoderna, duboko koruptivna mješavina lijevih i desnih politika. Sve desne stranke, a posebno dvije najveće – Domovinski pokret i Most, samo su privremeno odmetnuta djeca HDZ-ove desnice. Ove stranke su jednako sklone korupciji kao i HDZ, samo što je njihova korupcija ideološki konzistentnija. Potpuno je neshvatljivo što ljevica, a to je pokazano i na primjeru zadnje afere s Lovrinčevićem, Filipovićem i Mostom, tako naivno pruža zaštitu Mostu, umjesto da HDZ, Domovinski pokret i Most prokažu kao različite organe istog koruptivnog organizma. Ljevica se uglavnom nada i malo toga shvaća. Ljevica se nalazi u akutnom stanju naivnosti. Čak joj ni ovi zadnji rezultati ankete, koju je provela Nova TV o tome koga hrvatski građani žele za budućeg premijera, ništa ne govore. Marko Vučetić za Autograf.

21.12.2023. (20:00)

O povijesti iz kuta filozofa

Vučetić: Da je bio strpljiv, Bog je mogao postati Hrvat

Ovo isto Ministarstvo, koje je nasjelo na jednu običnu, lako utvrdivu prevaru, nasjelo je i na drugu prevaru, nastalu na spomenutoj seansi Marijane Petir, o jednom nepoćudnom srednjoškolskom udžbeniku iz povijesti koji, gle čuda, ne slijedi nacionalne mitove i tendenciozne religijske interpretacije povijesnih događaja. Ministarstvo misli da povijest upravo tome služi – da promovira korisne mitove umjesto kritičkog mišljenja. Nije čudno da je povijest u funkciji crkvene povijesti, iako crkvena povijest ne pripada povijesnoj znanosti nego teologiji. No to su već nijanse. Bitno je da je zbog svetosti Alojzija Stepinca stradao jedan heretički udžbenik povijesti. Kada već zabranjujemo knjige, trebalo bi zabraniti i Bibliju iz jednostavnog razloga – zbog Božje nepristojnosti, prerano se utjelovio, davno prije nego što su Hrvati nastali. Marko Vučetić za Autograf.