‘Thee Sacred Souls’ – ugodan predah od svakodnevice - Monitor.hr
02.09. (12:00)

Malo rujanskog osvježenja

‘Thee Sacred Souls’ – ugodan predah od svakodnevice

Bend koji je prve singlove izbacio još 2020. godine, prije nekoliko je dana objavio i istoimeni debitantski album, kolekciju od 12 ljubavnih pjesama naslonjenih na zvuk soul velikana poput Sama Cookea, Otisa Reddinga, Marvina Gayea, Al Greena i ostalih naširoko poznatih evergreena soul žanra. Iako je, osim datuma objavljivanja, odmah jasno da se radi o novom izvođaču, svi drugi sastojci su tu. Riječ je, dakle, o albumu koji ne pomiče nikakve granice, ne trudi se biti glazbeno izazovan i redefinirati žanr, nije krcat hitovima, no nudi ono što nam je u današnje vrijeme prijeko potrebno, a što je vjerojatno i razlog zašto je soul doživio svoj povratak – ugodan predah od svakodnevice. Ivan Grobenski za Ravno do dna.


Slične vijesti

Prekjučer (20:00)

Electronica's not dead

Röyksopp – Profound Mysteries I-III: novi život nakon neizbježnog kraja

Godine 2014. Röyksopp su snimili album „The Invevitable End“ kao svojevrsni epitaf i oproštaj od formata albuma, koji su, kako su sami rekli, s tim albumom iscrpili do kraja, a na koncu se ni oni nisu mogli složiti što su snimili. Dok je Berge tvrdio da je to komad „tamne energije“, za Bruntdlanda je bio „tužan, ali jako topao“. Nakon osam godina šutnje, Röyksopp su tako samo u jednoj godini objavili tri albuma od kojih je svaki od ukupno 30 glazbenih brojeva i vizualno osmišljen. Dakle, cijela „Profound Mysteries“ priča funkcionira i u vizualnom segmentu, ali je itekako od njega odjeljiva kao samostalni i zasebni glazbeni svijet. Nakon učestalog preslušavanja sve jače i jače nameće kao trosatno pop putovanje bez premca u ovoj godini. Jednostavno kazano, predivan spoj svježeg nadahnuća i povijesti plesne glazbe. Ravno do dna

Prekjučer (08:00)

Dobar je taj 80's revival trend

BluVinil – Zna li itko tajnu srca? : Spremni za osvajanje srca šire publike

Nakon debi albuma i uspjeha singla “Apaši” pjevač i glavni autor Matej Nakić je s grupom nastavio u istom smjeru i znalački kombinirao utjecaje Indexa, dalmatinske šansone i novog vala. Iako nemaju hit veličine “Apaša”, ali pokazuje bend koji u rasponu od dvije godine nije sjedio na lovorikama, nego se razvijao. U svijetu vrlo nemelodičnih ili banalno melodičnih pop izvođača BluVinil se ističe poznavanjem povijesti pop muzike i pametnim korištenjem njenog nasljeđa. Ako u jednadžbu ubacimo autorski nerv pjevača Nakića, rješenje se doima očekivano – “Zna li itko tajnu srca” je ozbiljan pop album koji i u svojim vedrijim trenucima ne klizi u banalnost. Ravno do dna

Četvrtak (15:00)

Za stare fanove

Clutch – Sunrise on Slaughter Beach: očekivana rasturačina

„Sunrise on Slaughter Beach“ po trinaesti put (ako brojimo samo studijske albume) otkriva Clutch kao sljedbenike institucija poput Led Zeppelin i Black Sabbath koji su prve korake ipak napravili dvadesetak godina poslije njih, u vrijeme kada su se počeli pojavljivati stoner, grunge i drugi srodni pravci američkog alter rocka devedesetih. Clutch nije bend koji će netko slušati zbog stihova iako Fallon ni na tom polju nije bez talenta; bilo da ocrtava apokaliptični scenarij kao u „Slaughter Beach“, pjeva o ekonomskim žrtvama ili se bavi tipičnijom rock’n’roll tematikom, riječ je o inteligentnom i duhovitom tekstopiscu koji svako malo ubode neku ‘spaljenu’, ali opetovanog citiranja vrijednu parolu (‘now I see the truth, jazz music corrupts our youth’). Ravno do dna

Srijeda (08:00)

I feel good

Što se sve događa u mozgu dok slušamo glazbu

Music and the Brain. Listen Closely. - Guardian Nurses Healthcare Advocates

Zvuk igra ulogu u razvoju mozga čak i dok je beba još u majčinu trbuhu. Sluh je jedno od prvih osjetila koje se razvija – bebe mogu prepoznati zvuk majčina glasa prije bilo kojeg drugog zvuka. Glazba aktivira obje hemisfere u mozgu i stvara nove veze među njima. Ljudski se mozak sastoji od dvije hemisfere – lijeva je odgovorna za logiku, razum, brojeve i jezik, a desna upravlja onim intuitivnijim, maštovitim i kreativnim funkcijama. Glazba desnu hemisferu našeg mozga aktivira tako što potiče maštu i emocije, a lijeva strana mozga paralelno analizira partituru i fokusira se na elemente poput notnog zapisa, ritma i značenja stihova. Male bebe imaju jako prilagodljiv mozak – dokazano je da im slušanje glazbe pomaže u razvijanju memorije, usvajanju ritma, razvoju koordinacije i fine motorike te potiče maštu i kreativnost. Glazba blagotvorno utječe i na mozak odrasle osobe iako su te promjene sporije i manje izražene što smo stariji. Tportal

Ponedjeljak (17:00)

Pop glazba u slobodnoj formi

Rokambol – Paraliza: (post)pandemijski plesnjak

Prije desetak godina, u vrijeme kada je objavio jako dobar prvijenac “Zajedno”, autor teksta bio je spreman dati ruku u vatru da će akademski glumac, k tome neakademski glazbenik Nikša Marinović alias Rokambol uskoro biti među predvodnicima naše kantautorske scene, posebno jer bi ga njegovi glumački angažmani mogli učiniti zanimljivim čak i mainstream medijima kojima sama glazba, ma koliko kvalitetna bila, već odavno nije dovoljan mamac za klikove. Važno je istaknuti kako je ovaj album sniman u vrijeme korone, što se itekako osjeti u stihovima. “Paraliza” predstavlja značajan otklon od Nikšinog ranijeg rada, ali sadrži i sve ono što ga je dosad činilo posebnim i drugačijim. Ravno do dna

19.11. (00:00)

Pjesme za široku upotrebu

BluVinil – Zna li itko tajnu srca? : ukusno ciljani album

Šibenski kvartet BluVinil bi, da je fleksibilnog medijskog interesa i poligona za recentna strujanja i trendove, ovim drugim albumom mogao steći zavidan rejting zahvaljujući odmjerenom stilskom mišungu dance-rocka i popa s naglaskom na britpop jer je u krajnoj liniji usmjeren komercijalno potentno s istovremenim pseudo-artističkim štimungom poput sukladne relacije s engleskim Elbow, ponešto novijom epohom Arctic Monkeys ili američkim Future Islands i kanadskim Arcade Fire. A to su, zna se vrlo dobro, cijenjeni bendovi levitirajući tik između mainstreama nadomak groteske, dok su kod nas, nezahvalno za reći u širokim razmjerima, ‘nekakvi’ alternativci jerbo nisu Daleka Obala, Žak Houdek, Jole, Škoro i svakojake Magazin i Severinine kopije. Uostalom, kod nas se sve što izlazi van okvira striktne šlageraško-zabavne bižuterije pilećeg mozga smatra alternativom. Terapija

18.11. (13:00)

Slava otrcanosti

Warhaus – Ha Ha Heartbreak: moderni šlageri za moderna vremena

O šlagerima se danas ne misli bogzna što, no baš je šlager prototip onoga što danas trpamo u nazivnik “pop”. Upravo je belgijski pjevač Maarten Devoldere ili Warhaus jedan od tih ‘šlager pevača’ koje se ne bi trebalo vrijeđati jer njegovi su moderni šlageri za moderna vremena pop kako ga shvaćaju oni koji u pravilu ne slušaju pop glazbu, već posežu za nešto alternativnijim, žešćim ili mračnijim zvukom. Novi album traje 39 minuta koje se čine kao 15 i zato što je glazba, iako obojana svim onim sladunjavim šlager elementima poput otrcanih orkestracija i lepršavih klavirskih ukrasa, melodične, ali pretežito mračne gitare i, manje očekivano i zanimljivo, pametno iskorištenim bas klarinetom, u suštini mekani, nenapadni moderni disco idealan za maglovitu nedjelju popodne, intimni after party, uvod u “Netflix and chill”, večernju šetnju parkom poslije kiše ili cijeli niz takvih i sličnih otrcanih aktivnosti. Ravno do dna

17.11. (21:00)

Nemojte mi politiku još i u glazbu

Hrvatska glazba i regija (4. dio) – kad će završiti rat?

Kakve god bile medijske politike, one za posljedicu mogu imati educiranje ili needuciranje publike. Mi trenutno imamo na snazi posljedice needuciranja publike gdje se glazbeni ukus formirao i formira stihijski. Kod nekog iz bunta, kod nekog iz vica, kod nekog jer se želi prikloniti većini svog društva, a kod nekog jer je to jednostavno zavolio i u tome se pronalazi i identificira. Medijski taj ukus u Hrvatskoj nije nigdje oblikovan, ali najveća uloga medija je što nije filtrirala, već u potpunosti sve jednako etiketirala i uglavnom ignorirala prvenstveno zbog rata u prošlosti. Tu postoji još jedna stvar, a to je prilično jak magnetizam između regionalnih scena po sistemu da nitko nije prorok u svom selu. Baviti se glazbom znači da se traga i za prihvaćenjem, posebno ako je riječ o bliskim sredinama, analizira Zoran Stajčić za Ravno do dna.

14.11. (20:00)

Dub it up!

Noise Unit – Cheeba City Blues: Solidno, s dionicama koje tek popunjuju prostor

Stari side projekt Bill Leeba iz kanadskih Front Line Assembly imao je nekoliko transformacija, no nikad nije zapadao u oscilacije premda je bilo isto toliko pauza u djelovanju. Sam projekt je bio zaseban segment za ideje koje Leeb nije mogao realizirati unutar matičnog benda usmjerivši se u teže prohodniji dio industriala i klasičnog EBM-a nerijetko lunjajući po eksperimentima, psihodeliji, a bome i technu. Nakon podužih pauza, ovaj 8. po redu posve iskače neočekivanim stilskim zaokretom u dub s nekoliko inačica poput dubstepa, cyberpunka i d’n’b-a. Ustvari “Cheeba City Blues” je nedovršeno zdanje u vrlo labilnoj strukturi, takoreći najlabavijoj koja se od njega ikad dobila. Postoje pjesme koje dižu smisao cjeline, ali i dosta njih koje se praćkaju po plićaku bez ikakve fokusiranosti. Terapija

14.11. (14:00)

Stare stvari, novi zvuk

Manic Street Preachers – Know Your Enemy: Nova arhitektura

Kontrastni album iz 2001. godine fluidne je sjete i eksplozivnog gnjeva – album kojim su ovi Velšani stvorili posebnu enklavu unutar britanskog rocka i njegovog zvuka. Osjećaj je da su Manic Street Preachers pokušali očistiti ljevičarstvo od uobičajenog predrasudno-pamfletističkog shvaćanja i to baš u ovom periodu koji je veći od ljudi i njihovih dosadašnjih društvenih konvencija. James Dean Bradfield je 2001. zavapio: „Can anyone write a protest song?“ Nakon dvadeset i jedne godine jeka tog pitanja čini se još glasnijom. Nimalo loše za 21. rođendan albuma kojeg je Rolling Stone 2001. u recenziji nazvao „odvratno tupim“. Ravno do dna