Trauma ostavlja biološki trag u mozgu - Monitor.hr
08.08. (22:00)

Genetska opruga pod pritiskom

Trauma ostavlja biološki trag u mozgu

Studija na miševima pokazuje da stres u ranoj dobi podiže razinu enzima SETD7 i kemijske oznake H3K4me1 u ventralnom tegmentalnom području (VTA) mozga. To dovodi do “odmotavanja” spiralne strukture DNK poput igračke slinky, čineći geni osjetljivijima na budući stres i uzrokujući neravnotežu dopamina te anksioznost. Blokiranjem enzima SETD7 istraživači su uspjeli spriječiti te posljedice, što otvara mogućnost razvoja novih terapija i naglašava važnost rane prevencije i pozitivnih iskustava u razvoju otpornosti. Science Alert, Index


Slične vijesti

15.04. (22:00)

Kao da mi djedov nos nije bio dovoljan teret

Traume iz djetinjstva ostavljaju biološki trag u spermijima muškaraca

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Molecular Psychiatry otkriva da muškarci koji su preživjeli traume u djetinjstvu nose specifične epigenetičke promjene u svojim spermijima. Studija provedena na 58 muškaraca pokazala je razlike u metilaciji DNA i molekulama RNA, čak i desetljećima nakon stresnih događaja. Iako su slični mehanizmi kod miševa povezani s promjenama u razvoju mozga potomstva, znanstvenici naglašavaju da još nema potvrde o izravnom prijenosu tih markera na ljude. Ipak, rezultati sugeriraju da životna iskustva mogu biološki utjecati na reproduktivne stanice znatno dulje nego što se ranije mislilo. Live Science

10.04. (12:00)

To nisam ja, to je moja trauma

Vrijeme nije lijek, već prostor za procesuiranje: Trauma nema rok trajanja

Tekst na Psychology Today istražuje paradoks terapeutkinje koja, unatoč stručnosti, proživljava emocionalnu regresiju zbog komentara na društvenim mrežama. Ona je opisivala kako je nešto još uvijek iz prošlosti povremeno muči, da bi je upitali – “prošlo je 20 godina, zar to još nisi preboljela?”… U članku ističe kako glavni problem nije u “brzini” oporavka, već u društvenom gaslightingu koji njezin problem ne priznaje kao “pravu” traumu. Autorica demantira mit da vrijeme automatski liječi; neliječena bol samo čeka siguran trenutak da izroni. Ključni zaključak je da iscjeljenje nije linearno niti ima krajnji rok. Biti “gotov” s traumom ne znači njezino brisanje, već odbijanje da tuđa ignorancija diktira težinu vašeg proživljenog iskustva.

21.12.2024. (22:00)

Sada nam je svima potrebna tišina

Zagrebačko psihološko društvo savjetuje sve koje ova tragedija pogađa

Traumatski događaji poput ovog, koji se dogode odjednom, ljudima izmaknu tlo pod nogama. Ovakve tragedije najčešće utječu na puno širi krug ljudi od “samo” onih direktno uključenih, radi čega nije nimalo neobično ako se sada osjećate uplašeno i bespomoćno. Iz ZPD-a žele podsjetiti što pomaže (Lupiga):

  • Dopustite sebi i drugima oko vas da usporite.
  • Ovo nisu situacije u kojima možemo reći nešto što može popraviti situaciju ili riješiti problem, potrebno je samo više slušati i pokazati razumijevanje za emocije i reakcije, kako svoje, tako i tuđe.
  • Dozvolite i potaknite, kako sebe, tako i svoje najbliže na sve one načine (samo)podrške koje i inače koristite.
  • Isključite televizore i portale, barem na neko vrijeme, i obratite posebnu pažnju na to što slušaju i na koji se način informiraju djeca i mladi.
  • Razgovarajte s djecom i mladima o sadržajima koje o ovom događaju imaju prilike vidjeti na društvenim mrežama, a pogotovo ukoliko kruže slike i video “svjedočanstva”, i zaustavite njihovo širenje.
  • Učinite nešto blago i nježno za sebe.
  • Budite s onima koje volite.
21.11.2024. (00:00)

Crna sjećanja

Tko će razviti PTSP? Evo koji su ključni čimbenici

PTSP nastaje kada je osoba izložena proživljavanju traume. Hoće li osoba razviti ovaj poremećaj, ovisi o nekoliko faktora: vrsti traume, obilježjima ličnosti i podršci okoline nakon traume. Kod prirodnih katastrofa, koje se percipiraju kao viša sila, manje je vjerojatno da će doći do PTSP-a. Puno je vjerojatnije kada je u pitanju ljudska okrutnost, naglašava psihijatrica dr. Marijana Braš za Radio Sljeme. Ako je osoba emocionalno nezrela, primjerice dijete ili mlada osoba, rizik za razvoj PTSP-a znatno raste. Presudnu ulogu ima intenzitet i duljina trajanja. Podrška okoline nakon traume često odlučuje hoće li se trauma razviti u kronični poremećaj ili će osoba, nakon akutne reakcije na stres, uspjeti izaći iz krize.

09.05.2020. (01:30)

Vrijeme za promjene

Psihologinja: Nakon nedavnih trauma nema povratka na staro, ali budućnost ne mora biti lošija

Nakon ovakvih stresnih i traumatskih događaja nema povratka na staro, što ne znači nužno da će budućnost biti lošija. Može biti i bolja, samo budite blagi prema sebi i dozvolite si da taj proces traje onoliko koliko nam je potrebno. Uz mjere opreza i odgovornost u socijalnim odnosima koja postaje imperativom vremena u kojem živimo, trebat će vremena da se prilagodimo i opustimo, navodi psihologinja Silvija Stanić. T-portal…

29.09.2018. (11:30)

Stručnjaci kažu da ljudi stvarno mogu odustati od života

Ljudi mogu umrijeti zbog toga što su odustali od života, a to se može dogoditi za samo nekoliko dana, kaže istraživanje objavljeno u Medical Hypotheses. “To nije samoubojstvo niti je stanje povezano s depresijom nego se događa zbog velike životne traume” – kaže dr. Dr. John Leach voditelj istraživanja. Sažetak originalnog članka na hrvatskom ima Telegram.

01.04.2017. (12:34)

Istraživanje: Igranje Tetrisa nakon moždane traume može olakšati oporavak; ove igrica ovdje

30.11.2016. (12:17)

Jutra nakon

Loših sjećanja teže se riješiti ako ih prespavate

Ne treba u krevet ići ljut, inače ćete se duže sjećati događaja koji su izazvali negativne emocije, pokazalo je istraživanje njemačkih znanstvenika u kojem su ljudima pokazivali fotografije negativnih stvari ili događaja. Pokazalo se da se ljudi najviše sjećaju onih negativnih događaja koje nisu proradili prije spavanja, odnosno koje nisu uspjeli potisnuti prije spavanja, što znači da će traume biti dugotrajnije u sjećanju ako ih prespavate. New Scientist

25.06.2015. (18:20)

Nevidljivi ožiljci

Što se događa u mozgu kad mislite da ćete umrijeti

Znanstvenici su proveli istraživanje nad putnicima koji su 2001. godine za dlaku izbjegli smrt kad je njihov avion na letu Air Transata ostao bez goriva leteći preko Atlantika. Studija je otkrila da jedan traumatični događaj može pojačati sjećanje i iskriviti percepciju dugi niz godina nakon incidenta. Primjerice, njihov gotovo koban let promijenio je način na koji su se putnici nosili s novim informacijama, učinivši ih osjetljivijima na druga negativna iskustva u životu. Telegram