Simon Paré-Poupart zaposlio se kao smetlar u Montrealu kako bi si platio školarinu za koledž. Nakon što je diplomirao sociologiju i međunarodni biznis te radio kao novinar i socijalni radnik, vratio se prvom poslu i radio kao smetlar punih dvadeset godina. Zašto? iz ljubavi prema fizičkom radu, grubim kolegama te poštenju i slobodi koje mu nijedan drugi posao nije dao. Pravi smetlar, piše, postaneš kad naučiš psovati; to je nešto poput krštenja u smetlarskom biznisu. Brzo shvatiš da si nitko i ništa u očima drugih, ali i da se više nikome ne moraš dokazivati… Biti smetlar čin je autodestrukcije, smatra autor.
Prosječan smetlar u tom poslu izdrži manje od deset godina iza kamiona. “On je poput stroja!” kompliment je rezerviran za najbolje smetlare. “No kad nadmašimo strojeve, zar ne izgubimo nešto od naše ljudskosti? I nije li činjenica da smo prisiljeni raditi neljudskim tempom siguran znak da se davimo u otpadu? Naša civilizacija proizvodi nove stvari vrtoglavom brzinom, samo da bi one sve brže propadale. Tako se vrte kotači trgovine”.. Najbolje knjige
Švedska je toliko usavršila recikliranje da na odlagališta šalje manje od 1 % komunalnog otpada. Zbog iznimne učinkovitosti ostala je bez vlastitog smeća potrebnog za rad modernih elektrana. Kako bi osigurala toplinu za stotine tisuća kućanstava i proizvela električnu energiju, Švedska uvozi milijune tona otpada iz zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva i Italije, koje joj još i plaćaju za tu uslugu. Naravno, to ne znači da prihvaćaju bilo kakav otpad – riječ je o strogo selektiranom, neopasnom otpadu namijenjenom za energiju, dok opasne tvari podliježu posebnom tretmanu. Švedska je tako otpad pretvorila u profitabilan i održiv energetski resurs. Snopes, Bestof.dk
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za prvo polugodište 2026. godine, uvoz otpada u Hrvatsku potonuo je za 37 % (na 51 milijun eura), dok je izvoz skočio za čak trećinu (+32,7 %) te dosegnuo 260 milijuna eura. Ovi podaci razotkrivaju propuštene poslovne prilike i financijski gubitak za Hrvatsku koji nastaje zbog nedostatka vlastite infrastrukture za prerađivanje i energetsku oporabu. Budući da u zemlji od 2002. ne postoji spalonica otpada, umjesto domaće prerade, Hrvatska i dalje znatno plaća usluge zbrinjavanja i uništavanja otpada u razvijenim europskim zemljama. Poslovni
Ukupna količina smeća koje naši građani bacaju u okoliš vjerojatno je manja od tih silnih tisuća tona koje se uvezu, ali tu ima jedna bitna stvar. Kada bi mi kao građani cijenili svoj okoliš, svoj prostor kao osnovni resurs za život nikome ne bi na pamet palo da daje dozvole za uvoz i kao građani bismo odmah reagirali na svaki pokušaj zagađenja prostora. Ali, mi to ne činimo, jer smo i sami zagađivači. Reagiramo tek kada nam voda dođe do grla, oprostite, kad nam se voda zagadi, pa je ne možemo koristiti. Da ne bi bilo zabune. U ovom tekstu pod “građani” govorim o svima, od državnih organa, lokalnih samouprava do seljaka, građana i poštene i nepoštene inteligencije.
Pitanje zbrinjavanja otpada ozbiljan je problem koji daleko nadilazi ideologiju i politiku. Da bi ga se u ovoj maloj državi riješilo nije potrebno uzeti toplomjer i otkrivati toplu vodu. Dovoljno je pogledati kako su to napravili Austrijanci i Danci. Milorad Milun za Novosti
Eko udruge (Zelena akcija, Greenpeace, WWF Adria) upozoravaju na alarmantno taloženje stotina tisuća tona nepropisno odloženog i opasnog otpada diljem Hrvatske. Među najkritičnijim lokacijama ističu se Kosnica, jezero Savica, Žitnjak, jama Sovjak te deponiji u Gospiću, Benkovcu i Poznanovcu. Aktivisti naglašavaju da je problem eskalirao nakon zakonskih izmjena 2019. i 2021. godine, kojima je oslabljena inspekcijska kontrola uvoza. Zahtijevaju hitnu sanaciju svih ilegalnih odlagališta, strože kažnjavanje zagađivača, transparentnost te utvrđivanje odgovornosti Vlade i nadležnih inspekcija zbog sustavnog zanemarivanja zaštite okoliša i zdravlja građana. tportal
Europol i UNODC upozoravaju da organizirane kriminalne skupine masovno preusmjeravaju opasni otpad iz zapadne u srednju i istočnu Europu. Kroz legalne tvrtke, korupciju i lažiranje dokumentacije, kriminalci iskorištavaju blage kazne i visoke financijske dobiti. Slucaj nezakonitog odlaganja u Gospiću pokrenuo je i izvanrednu sjednicu Sabora. Podaci Državnog inspektorata za 2024. prikazuju eksplozivan rast – otkriveno je čak 955 nezakonitih pošiljaka otpada u ukupnoj masi većoj od 18.000 tona, uglavnom iz Slovenije, Italije i Njemačke. Ekološki je kriminal pritom postao treća najprofitabilnija ilegalna djelatnost u svijetu. Lider
Tone otpada već mjesecima zatrpavaju Drinu kod Višegrada, prijete radu hidroelektrane i okolišu. Oko 85 posto otpada dolazi iz Srbije i Crne Gore, najviše rijekama Lim i Tara, dok ostatak potječe iz BiH. HE Višegrad svake godine uklanja između 6.000 i 8.000 kubika otpada, iako to nije njena zakonska obaveza. Problem dodatno pogoršavaju divlji deponiji, spaljivanje otpada i izostanak sistemskog upravljanja. Stručnjaci upozoravaju da bez zajedničkog djelovanja triju država trajno rješenje nije moguće. DW
Why don’t we launch our waste into space
Zack D Fims
pic.twitter.com/rWyJxkRFQn— Science girl (@sciencegirl) February 7, 2026
Svakodnevno proizvodimo oko 6 milijuna tona otpada, no da bi tu količinu izbacili u svemir trebalo bi nam oko 90 tisuća raketa i ne zna se koliko milijuna dolara da bismo ih sve lansirali. Tu je i problem goriva koje bi se za to potrošilo i ispustilo emisija C02 u atmosferu, a dodatni je problem i domet raketa koje mogu doseći tek nižu Zemljinu orbitu, što bi rezultiralo time da se dio otpada vrati na Zemlju. Onaj dio koji bi i ostao oko Zemlje s vremenom bi nastavio letjeti oko Zemlje, formirajući prsten od smeća.
Unazad 10 godina udio otpada koji kod nas ostave turisti iznosio je nešto manje od 99 tisuće tona, da bi svake godine ta brojka rasla (izuzev pandemijske 2020.) i došla do nešto više od 186 tisuća. Od toga čak četvrtina prikupljena je u Istri, odnosno 48 tisuća tona. Slijede Primorsko-goranska županija (37,6 tisuća tona otpada, 20 posto udjela u ukupnoj količini), Splitsko-dalmatinska županija (33,9 tisuća tona, 18 posto udjela) te Zadarska županija (27,9 tisuća tona, 15 posto udjela) dok sve ostale županije bilježe značajno manje količine otpada. N1