Umro Tinto Brass, majstor talijanskog erotskog filma - Monitor.hr
Jučer (22:00)

Bundžija s kubankom

Umro Tinto Brass, majstor talijanskog erotskog filma

Rođen u Milanu 1933., više od pola stoljeća stvarao je iz svog utočišta u Isoli Farnese. Seksualnu slobodu i transgresiju pretvorio je u umjetnički potpis, rušeći konformizam i licemjerje društva. Proslavio je glumice poput Serene Grandi, Deborahe Caprioglio i Stefanie Sandrelli te surađivao s međunarodnim zvijezdama poput Vanesse Redgrave i Helen Mirren. Nakon smrti prve supruge Carle Cipriani, 2017. se oženio Caterinom Varzi. Njegovim odlaskom talijanska kinematografija gubi jedan od svojih najslobodnijih i najprznijih glasova. Agenzia Nova


Slične vijesti

04.07. (07:00)

Odlazak istaknutog hrvatskog redatelja: U 68. godini preminuo Zrinko Ogresta

Tijekom karijere režirao je sedam dugometražnih igranih filmova, od kojih su najistaknutiji Krhotine, Isprani, Crvena prašina, Tu te S one strane. Njegova su djela nagrađivana na prestižnim festivalima u Veneciji, Berlinu i Karlovim Varyma, a u Puli je triput osvojio Veliku zlatnu arenu. Iako politički konzervativac, kroz angažirani art-film oštro je kritizirao društvene nepravde tranzicije te nepokolebljivo branio autorsku slobodu i integritet struke od političkih pritisaka. HRT, Jutarnji, Večernji

15.03. (15:00)

Kad imaš nešto zbilja dobro za ispričati i uspije ti od prve

Rasprava na Forumu: Po prvom filmu veličina redatelja se poznaje

Skoro svi veliki redatelji imaju odličan prvi film, nekima to ostane i najbolji. Nekad to bude i drugi – kažu na jednoj novijoj temi na Forumu. Orson Welles je počeo s Građaninom Kaneom, Godard s Do posljednjeg daha, Ridley Scott s Duelistima, Tarantinom s Psima iz rezervoara, Spielberg s Duelom, braća Coen s Blood Simple… sve danas pamtljivi filmovi. Ja to objašnjavam time da ako si ti pravi filmaš i goriš od želje da snimiš film, ugradiš u taj prvi greatest hits svega što imaš kao unikatno biće i da je logično da to bude nekontrolirana eksplozija velike energije, ushita i slobode – kaže u otvaranju pokretač teme. Zanimljiva opservacija, iako bi se dalo diskutirati. Kubrick se npr. s prvim filmom nije proslavio, a tu su i Bergman, Hitchcock, Fellini, Antonioni…

09.03. (23:24)

15 filmova temeljenih na životnim iskustvima njihovih redatelja

26.02. (12:00)

Kad ti je život kao film

‘Neispričane priče’ Rajka Grlića: Kako se naš redatelj našao u društvu Bergmana i Tarkovskog

Na Forumu pišu kako se čita autobiografija našeg filmaša: Grlić mi nikad nije bio neki posebno drag redatelj, s filmovima koje nisam osobito doživljavao, s izuzetkom Ustava RH i donekle Karaule. Ova knjiga mi se čini kao njegovo najbolje stvaralačko djelo, uz scenaristički doprinos za seriju Grlom u jagode. Definitivno mi je porastao u očima. Ima u knjizi brdo zanimljivih, ponekad dirljivih, smiješnih i tužnih crtica i zgoda, ljudi i razdoblja. Dobiješ poriv da bi svatko u životu trebao ostaviti nešto slično iza sebe. Svatko ima svoj proživljen život, ali ga treba pretočiti u priče. Umro sam na priču o Erlandu Josephsonu koji je igrao u jednom njegovom filmu (Samo jednom se ljubi) i koji je Grliću kasnije poslao svoju autobiografiju na švedskom. Kaže Grlić da je Josephon u knjizi posvetio samo trojici režisera po poglavlje – Bergmanu, Tarkovskom i njemu. Nije rekao što je napisao, samo kaže da mu supruga zna ponešto švedskog. On, Bergman i Tarkovski. Mi smo ta ekipa.

24.02. (09:00)

Dirigent u kaosu (koji ne nosi kofere)

Što redatelj zapravo radi na setu? Vođa tima i čuvar vizije

Biti redatelj znači biti CEO vizije, a ne osoba koja razvlači kabele. Njegov posao je donošenje tisuća odluka – od teksture tepiha do leće kamere – osiguravajući da svaka uskladi s “DNK projektom”. On je čuvar svetog prostora koji glumcima omogućuje sigurnost i usmjerava njihovu izvedbu. Osim što diktira ton i raspoloženje filma, redatelj služi kao prva publika. Dok drugi paze na tehniku, on traži “istinu” u kadru. Ukratko, redatelj ne radi tuđe poslove, već osigurava da svi rade svoj posao u službi zajedničke, nevidljive slike. No Film School

07.02. (23:00)

Hvala na traumama

Autor kultnog horora ‘Leptirica’ u podcastu: Užas kao vrhunska umjetnost

Redatelj Đorđe Kadijević u ovom razgovoru zapravo drži lekciju o tome kako mrak pretvoriti u vrhunsku umjetnost. Ne priča o filmu kao o zanatu, već kao o sudbinskoj potrebi da se dotakne ono onostrano. Fokusira se na ideju da je prava strava duboko ukorijenjena u našem tlu, u onim zabačenim vodenicama i kolektivnom nesvjesnom koje balkanski čovjek nosi u genima. Njegov glavni zaključak je da moderna kinematografija gubi bitku jer bježi od metafizike. On tvrdi da film mora imati težinu slike i filozofsku dubinu, a ne samo jeftine trikove. Kroz cijeli intervju provlači se ta njegova prepoznatljiva, pomalo mračna elegancija kojom objašnjava da je zlo zapravo integralni dio ljepote, a strah jedini iskren odgovor na misterij postojanja. To je razgovor koji više sliči na filozofski ogled nego na klasičan intervju o snimanju filmova.

06.01. (18:00)

Majstor dugih kadrova

Umro Bela Tarr, mađarski redatelj poznat po Satantangu

Kultni mađarski redatelj i jedan od najutjecajnijih europskih filmaša svoje generacije, hvaljen zbog svojih mračnih, filozofskih djela poput filmova “Prokletstvo” i “Sátántangó“. Imao je 70 godina. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je Europska filmska akademija, čiji je Tarr bio dugogodišnji član, piše Variety. Tarr je bio začetnik pokreta poznatog kao “spori film”, koji se odlikuje crno-bijelom estetikom, iznimno dugim i neprekinutim kadrovima, minimalnim dijalogom te odbacivanjem tradicionalne narativne radnje. Njegovi su filmovi često pružali sumoran, ali duboko ljudski prikaz svakodnevnog života u istočnoj Europi. To je možda najbolje utjelovljeno u njegovom monumentalnom filmu Sotonski tango (prema romanu friško pečenog nobelovca László Krasznahorkaija) iz 1994. godine, koji u trajanju od sedam i pol sati prikazuje borbu stanovnika malog mađarskog sela nakon pada komunizma. Unatoč svojoj duljini, film je postao jedno od Tarrovih kritički najhvaljenijih djela i redovito se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena. Index

15.08.2025. (19:00)

Filmovi ceste, neobičnih ljudi i nemirnog duha

Wim Wenders proslavio 80. rođendan, u njegovu čast je u Bonnu otvorena prigodna izložba

U Bundeskunsthalle u Bonnu priređuje se velika retrospektivna izložba koja prikazuje njegovo golemo stvaralaštvo — film, fotografiju, bakropise i pisanu riječ — sve povezano trajnom temom što znači kretati se svijetom. Za Wendersa kretanje nikad nije bilo samo prelazak udaljenosti — nego otkrivanje. Rođen u Düsseldorfu 1945. na kraju Drugog svjetskog rata, odrastao je u gradu gotovo u potpunosti sravnjenom sa zemljom. Na otvorenju izložbe, Wenders — koji sebe često naziva lutalicom — prisjetio se nadrealnog kontrasta između poslijeratne Njemačke i udaljenih mjesta koja je otkrivao kroz djedovu enciklopediju i očeve novine. „To je za mene bilo golemo otkriće i to je bila pokretačka snaga moga života. Svijet je bio bolji. Uvijek sam želio znati sve o njemu… Da sam ostao kod kuće, ne bih danas bio ovdje”, rekao je za DW. Ta dječja žudnja za novim usmjerilo je njegov kreativni put koji se protegnuo preko kontinenata i žanrova.

18.01.2025. (00:00)

Život istinskog umjetnika

David Lynch: Bio je i neobična pojava, gotovo jednako očaravajuća i uzdržana kao i njegovi filmovi

Strastveni pušač i čudak: sedam godina je pio isti čokoladni milkshake – svaki dan u isto vrijeme s istog mjesta u Los Angelesu – jer je vjerovao da to pomaže njegovoj kreativnosti. Rođen 1946. godine u Montani, kao sin oca znanstvenika i majke nastavnice engleskog, imao je sretno djetinjstvo. Umjetnički dar i ljubav prema istraživanju svijeta doveli su ga do Akademije likovnih umjetnosti u Pennsylvaniji. Studirao je i radio kao grafičar 1966. kada je snimio svoj prvi film, četverominutni kratkometražni rad pod nazivom Šest ljudi povraća (šest puta). Upravo ga je život za vrijeme studija u Pennsylvaniji obilježio – živio je u nesigurnom kvartu punom kriminala. Od samog početka, njegov rad je bio fokusiran na čudne i marginalne likove, a upravo je u prvom filmu Eraserhead prikazan depresivni industrijski pejzaž Philadelphije. DW… Česti motiv njegovih filmova je i naoko idiličan svijet koji krije mračne tajne.

26.09.2024. (17:00)

Kad humanost susretne francuski šarm – filmski osvrt uz blagi osmijeh

Petar Krelja: Dokumentarist s kritičkim okom i srcem za neprivilegirane

Kao urednik ostavio je velik trag vješto koncipiranim i vođenim emisijama. Kao kritičar, inače specijalist za francusku kinematografiju, ali i ljubitelj klasične američke naracije, bio je spoj tolerancije i oštrine – nije skrivao nezadovoljstvo filmovima koji mu se nisu sviđali, ali rijetko kad je bio nemilosrdan. Kao filmski autor, Petar Krelja bio je najznačajniji kao režiser i scenarist dokumentarnih radova. Srce tog obimnog opusa bili su duboko humanistički filmovi različitog tematskog usmjerenja: od onih o neprivilegiranoj djeci do portreta kreativnih žena. Istovremeno blag i energičan, sofisticiran i iskričav, nadasve komunikativan, Petar Krelja, neizostavno u društvu supruge Vesne, bio je rado viđen na filmskim zbivanjima koja su pomno i neumorno pratili, a taj neuništivi par, s Pjerom kao kormilarom, odgovoran je za niz antologijskih dokumentarnih radova po kojima će ovaj pulski Zagrepčanin biti najviše pamćen. Damir Radić za Novosti