'Under the Shadow' - žena u senci islamističkog terora, rata i djina - Monitor.hr
02.03.2017. (09:00)

‘Under the Shadow’ – žena u senci islamističkog terora, rata i djina

Horor u Under the Shadow, dugometražnom filmskom prvencu britansko-iranskog autora Babaka Anvarija, dolazi iz više pravaca i prisutan je na više nivoa. Na nivou teksta imamo klasičnu islamsku varijantu zvanu djin, zloduha koji dolazi na krilima vetra i opseda svoje žrtve koje odvodi u ludilo i uništenje. Uz to imamo i dva pod-tekstualna nivoa, socijalni i psihološki, što će reći odjeke Islamske revolucije u Iranu 1979. godine, Iračko-iranski rat koji je usledio i eskalirao u zasipanje prestonica dveju zemalja balističkim raketama, novonastali podređeni položaj žene u skladu sa tradicijom nakon “amoralnih starih vremena” šaha Reze i konačno izolaciju majke i kćeri u stanu i neizbežni sukob između njih dve.

Našu junakinju Shideh (Rashidi) upoznajemo tokom posete univerzitetu na kojem je pre Revolucije studirala medicinu, ali je nije završila zbog spleta privatnih i političkih okolnosti. Sada želi da se vrati, ali sa prošlošću levičarske aktivistkinje (i verovatno ateistkinje ili makar sekularistkinje) to joj više nije moguće. Tako nezadovoljna se vraća porodičnom životu, ilegalnom gledanju video-kaseta sa vežbama Jane Fonde (ne samo da je zapadnjačka moda zabranjena, čak je i tehnologija ilegalna), servisiranju pomalo razmažene kćeri Dorse (Manshadi) i prepirkama sa mužem, doktorom Irajem (Bobby Naderi) koje ne prestaje čak ni kada ga pošalju na prvu liniju fronta odakle se javlja telefonom sa zdravorazumskim, ali patronizirajućim savetima da se njih dve sklone kod njegove familije na selo jer se očekuje pojačavanje raketnih napada na Teheran. On insistira, ona odbija i oboje ih treba razumeti, ona je suviše ponosna, a on, ma kako se trudio da bude moderan i liberalan, ipak ostaje povlašteni muškarac koji će u pravom trenutku odigrati tu kartu.

Prava nevolja će, međutim, tek uslediti kada Dorsa počne govoriti o djinu na kojeg ju je upozorio nemi sused koji komunicira samo s njom. Shideh to otpisuje kao sujeverje, ali u kombinaciji sa nestankom kćerine lutke za koju je ona posebno vezana, majčine kasete, kćerine neobjašnjivo povišene temperature i majčine ključajuće nervoze, situacija postaje sve ozbiljnija. Prvo kćerka “vidi” prikaze i komunicira sa njima, onda majka gubi san, postaje iritabilna i oseća se ugrožena na svakom koraku sve do crescenda nasilja i jurnjave.

Sa jedne strane, kao osnovu imamo Polanskog i njegovu “stambenu trilogiju” i gomilu očekivanih horor “tropa” sa kojima nas Anvari zadirkuje, od nestanka stvari, preko lutke do dvoje dece, jednog cendravog i drugog sablasnog, sa kojima žonglira i koje znalački “pakira” u horor koji puca od atmosfere i tek povremeno iskače u savršeno tempirane “jump scare” momente. Sa druge, osećamo realnu, ne-horor pretnju od rata, zračnih uzbuna posle kojih slede silasci u podrum (ex-yu publici vrlo dobro poznata rutina iz ratova 90-ih), potencijalno “nosatih” neznanaca i suseda, pa čak imamo susres sa zloglasnim Čuvarima Revolucije koji će dezorijentiranu Shideh pokupiti na cesti noću pošto je ona izašla bez pokrivala za glavu u trenutku panike. To što se zgrada rapidno prazni, bogati tradicionalisti odlaze na selo, a prijazni liberali kod sina u Pariz, takođe ne doprinosi osećaju sigurnosti i normalnosti kod naše junakinje i njene kćeri.

Under the Shadow se pojavio na Sundance Festivalu prošle godine i instantno osvojio publiku i kritiku. Poređenja sa Babadookom su bila neobična, uzevši u obzir odnos racionalnog i iracionalnog i trenje u porodičnoj situaciji, ali ona uglavnom idu na stranu ove britansko-iranske koprodukcije snimljene, zgodno, u Jordanu. Reč je tu o slojevitosti i izrazito snažnoj simboličkoj ravni, perfektnom građenju atmosfere i pretnje iznutra i izvana. Obratite pažnju na sveprisutne zvuke vetra, udaljenih detonacija, šumove iz drugih prostorija, kao i savršeno preciznu kameru sa savršeno opravdanim oštrim pokretima i švenkovima. Takođe, ne treba zaboraviti ni sjajno doziranu i vođenu glumu, te vrlo pažljivo napisan dijalog koji u svakom trenutku otkriva taman onoliko koliko treba.

Anvari očito vrlo dobro zna o čemu govori i iz filma se da naslutiti da je, ako ne Revoluciju, onda sigurno ratne godine i represiju koja je usledila doživeo ili makar video svojim očima. To nam govori da je pred nama pošten autor. Sa druge strane, preplitanje stvarnosti i fikcije, prirodnog i natprirodnog, poigravanje sa percepcijom i emocijama i efekat koji gađa i pogađa svedoče o tome da je on izuzetno sposoban autor čiji dalji rad vredi pratiti. Under the Shadow je impresivan filmski debi i jedan od najboljih horora u poslednje vreme. (9/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.


Slične vijesti

04.03.2022. (12:00)

Čovjek čovjeku vuk

Jane Campion i ‘Šape pasje’ – užasavajuća lakoća zaostalosti i okrutnosti

Zanimljiva analiza filma, Josip Mlakić za Express: Nešto i o tajanstvenom naslovu filma ‘Power of the Dog’. Radi se o izrazu iz biblijskog Psalma 22, 20 koji u engleskom prijevodu glasi: Deliver my soul from the sword; my darling from the power of the dog. U filmu je to prevedeno na sljedeći način: Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. (Ovaj Psalam čita glavni lik, Peter u samoj završnici filma.) Od tuda, dakle, ‘Šape pasje’, iako je na hrvatskom možda primjereniji izraz “iz vučjih ralja” ili “od vrata paklenih”. U jednom intervjuu koji je dala povodom filma, Jane Campion je objasnila da je “moć psa simbol dubokih, nekontroliranih poriva koji nas mogu uništiti”. Od prvog dijela filma, svjestan Peterove homoseksualnosti, Phil od kožnih traka plete konop za Petera, znajući da je njegov otac izvršio samoubojstvo vješanjem. Tu možemo govoriti o ljudskoj okrutnosti, ali i o vjerskom puritanizmu, gdje je konop, u krajnjem slučaju, jedino izbavljenje iz “šapa pasjih”.

04.03.2022. (00:00)

Umjetna inteligencija napada

BigBug: SF komedija o ustanku robota

Redatelj Jean-Pierre Jeunet je servirao znanstveno-fantastičnu komediju satiričnog tipa i metaforičnog karaktera koja, nažalost, nije toliko smiješna, a ni posebno pametna. Teleportirani smo u “jeunetovski” koloriranu budućnost ne toliko daleke 2045. godine gdje ljudi maksimalno ovise o tehnologiji, umjetnoj inteligenciji, kućnim i inim robotima, no to im ne smeta jer im omogućava lagodniji život. Jednog dana dolazi do ustanka robota, zatvaraju ukućane i uspostavljaju robo-diktaturu. Slobodna

01.03.2022. (16:46)

Disfunkcionalna radna obitelj

Španjolski film ‘Veliki gazda’ – priča o kapitalizmu na granici od ozbiljnog do komičnog

Kao “prijateljsko lice kapitalističke korupcije” Blanco (Bardem) iza smješka skriva unutrašnjeg Escobara. On zaposlenike naziva svojom djecom i hini da je njihov otac postavljajući se kao nekakva očinska figura, ali nije mu problem dati otkaz toj djeci, tj. donijeti teške odluke za “dobrobit” obitelji koja je disfunkcionalna, bolje reći posla. Predstavljajući se kao dobar šef i moralan čovjek, iako je prilično loš i nemoralan, Blanco propovijeda o “trudu, ravnoteži i odanosti”, riječima ispisanim na zidu njegova skladišta – piše Marko Njegić. Slobodna

18.02.2022. (23:00)

Novo u kinima

‘Janje’ – film o paru koji ne može imati djece pa usvoji dijete s janjećom glavom

Dio je kritike “Janje” žanrovski okarakterizirao kao horor, što baš i nije najtočniji opis. Islandski se film prije može opisati kao smjesa northern gothica, basne, bajke i grčkog mita s motivom hybrisa u središtu. Iz tog žanrovskog miksa islandski je režiser izveo efektnu ekološku parabolu o ljudskoj vrsti koja uzima sve i zato biva kažnjena. Ima nešto u tim ovcama: na koncu, pasli su ih i stari Grci – piše Jurica Pavičić. Jutarnji

17.02.2022. (21:00)

Novo u kinima

‘Smrt na Nilu’ je napredak u odnosu na ‘Ubojstvo u Orient Expressu’

Vlak je sad zamijenjen parobrodom koji vijuga rijekom, a redatelj Branagh (također glumi Poirota) atraktivno vizualizira krstarenje, kao i sam egzotični Egipat, uspijevajući zamaskirati činjenicu da “Smrt na Nilu” nije snimljena na pravoj lokaciji. Rezultat takvog pristupa je blockbusterska trilerska “grandezza”, eskapistička zabava nalik kriminalističkom putopisu sa staromodno-modernim vizualnim i zvjezdanim sjajem – piše Marko Njegić. Slobodna

15.02.2022. (14:00)

Japanska poetika

‘Drive My Car’ – bliskost nas može izliječiti tamo gdje joj se najmanje nadamo

Japanski film, adaptacija romana Harukija Murakamija, nije samo kandidat za Oscara u kategoriji stranih filmova, nego je i kandidat za Oscara za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij. Drive My Car je emotivno putovanje u srce bliskosti koja se može ostvariti između ljudi koji su duboko povrijeđeni. I to bez seksa. Film je kompliciran, iritantan i slojevit i ni u jednom trenutku neće pokušati ulizivati se i svidjeti vam se – piše Zrinka Pavlić. T-portal

14.01.2022. (15:00)

Zalomilo se

Osrednji novi Clooneyjev film: Što mu je bilo dok je sjedio u redateljskom stolcu? Je li zaspao?

Memoari Pulitzerom ovjenčanog novinara JR Moehringera poslužili su kao baza Amazonova filma “The Tender Bar”. Načelno zanimljiv lik i zanimljiva storija, pogubili su se u tranziciji na film, tj. od memoara do scenarija, iako je “na papiru” sve slutilo na dobro, računajući ime Georgea Clooneyja u ulozi režisera i Williama Monahana kao scenarista – piše Marko Njegić. Slobodna

13.01.2022. (23:00)

Novo u kinima

‘Licorice Pizza’: Savršeno ukusna kriška filma i života

Za ljubitelje “ranog” Paula Thomasa Andersona, “Licorize Pizza” predstavlja povratak u vrijeme kad su se zaljubili u njegove filmove, a za njega povratak nezavisnjačkim “indie” korijenima devedesetih i mladosti sedamdesetih s, kako se kaže, današnjom pameću. “Licorice Pizza” je divotica od filma, romantična i komična, nostalgična i snolika kao California Dream, mladenački zaigrana i zrela – piše Marko Njegić. Slobodna

07.01.2022. (19:00)

Kad glumica postane redateljica

‘Mračna kći’ otkriva što se dogodi kada žena osjeti da je guše majčinstvo i brak

Glumica Maggie Gyllenhaal se u režiji prvi puta okušala 2020. godine u sklopu Netflixovog projekta “Homemade”, omnibusa 17 kratkih filmova koje su poznati filmaši napravili tijekom pandemije koronavirusa. Već se iduće godine prebacila na dugi metar te za Netflix režirala i scenaristički adaptirala roman Elene Ferrante “Mračna kći”. Film je početkom rujna premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je odnio nagradu za najbolji scenarij. Nenad Polimac film ocjenjuje trojkom. Jutarnji