Karmen Preskar prehodala je ovog ljeta, u 47 dana, put od Rta Kamenjak u Istri do Prevlake, tzv. Via Adriatica. Spavala je u divljini, u džepu nosila špek za hitne slučajeve, a na putu su joj puno pomogli trail anđeli.
“Planina te čini malenim i skromnim. Uči te da cijeniš naoko malene stvari kao najbitnije. U životu ti ne trebaju materijalne stvari. Treba ti vatra, hrana, krov nad glavom i prijatelj. Neke dane hodala sam po 40 km, neke samo 20. Sve je ovisilo o terenu,vremenu i usponima. Nekad ih je znalo biti i nekoliko u danu, od 0 do 1700 metara nadmorske visine. Hodala sam cijeli dan s kratkim pauzama, jer sam imala kratak dan, svega desetak sati danjeg svjetla. Oko 16 sati sam već morala tražiti mjesto za šator, biti u planinarskom skloništu ili udomaćena kod nekog od trail angela. Ništa mi nije bilo najteže, uživala sam u samoći i slobodi. Tek trideseti dan, na Velebitu, osjetila sam nemoć kad sam se borila s nanosima snijega do mog pazuha, i kad sam dionicu koju inače prehodam za dva sata, taj dan hodala osam sati. Nisam razmišljala o odustajanju, ali sam bila iznemogla”, kaže medicinska sestra i majka troje djece Tatjana Šavorić (44), prva žena koja je prije dvije godine sama prehodala stazu “Via Adriatica“. Slobodna
Tatjana Šavorić medicinska je sestra, planinarka i alpinistica koja je odlučila prehodati 1.100 kilometara dugu turističko-planinarsku stazu Via Adriatica, koja se proteže od Prevlake nedaleko Dubrovnika do rta Kamenjak kod Pule. O svom iskustvu napisala je knjigu ‘Moja planina’. O putopisu piše Lupiga: Lijepo, pitko, duboko i sa svim psihofizičkim znanjima o sebi koje tako jednostavno prenosi u tekst, toliko da mogu bez srama reći da mi se većina putopisne hrvatske književnosti učinila kao kalkulirani fejk prema bujici tekstualnog duha ove žene. Još samo da nije nekoliko puta u knjizi počela pisati o čudima staze, i od situacijskih igri slučajnosti te ljudske dobre volje graditi one pseudo-religijske Camino prodaje i predaje, dojam bi bio skoro pa savršen.