Ukratko, ništa se ne vidi
Video: Kako izgleda u oblaku
What happens if you go inside a cloud
pic.twitter.com/Rbu07nJ5jV— Science girl (@gunsnrosesgirl3) July 1, 2025
What happens if you go inside a cloud
pic.twitter.com/Rbu07nJ5jV— Science girl (@gunsnrosesgirl3) July 1, 2025
Nesvakidašnji nebeski prizor pojavio se u gradu Otoku pored Vinkovaca. Čitatelj Indexa snimio je prizor neba prije nego što je pao led. “Na fotografijama se vidi veliki wall cloud ispod baze i hook echo iznad. Da su se potrefili svi uvjeti, formirao bi se tornado ispod wall clouda. Ovo je bilo blizu…”
Kiša, kao prvo, dolazi od riječi kysja, što je vezano uz pridjev kiseo, za razliku od slatke vode iz izvora. (Kisela kiša bi stoga čisto tehnički bio pleonazam!) Nadalje, kiša pada iz oblaka, a ni to nije ništa dobro. Kad se tkogod naoblači, znamo, onda se smrkne, a ako ste ikada dočekali prolom oblaka vani, znate zašto za koga snuždenoga kažemo da je pokisao. Kao pokisla kokoš! Kad smo kod toga, možda vam je palo napamet i da naoblačiti se ima veze s oblačiti se u smislu ‘obući se’. Imalo bi smisla, budući da se nebo zaista nekako ‘zaogrnulo’ oblacima. Ipak, obući (se) dolazi jotacijom od praslavenskoga obuti, dok je oblak iz praslavenskoga *obolkъ i vezano je uz vući. Kao da krpu prevučete preko neba, da ne kažemo pokrov (mrtvački). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.
Radi se o jedinoj vrsti oblaka u kojoj se formiraju munje, gromovi i tuča. Dok većina oblaka ne lebde na visini većoj od 2 tisuće metara, oni se penju i do 20 tisuća metara. Jedan je čovjek, pilot William Rankin, pao u kumulonimbus i tamo čak i zpaeo. Srećom, izašao je živ da ispriča što je doživio: zbog kvara u avionu iskočio je iz njega (s padobranom i bocom za kisik) te upao u oblak za vrijeme oluje. Zadržao se tamo oko 40 minuta, budući da su ga izmijene tlaka i temperatura stalno spuštale i dizale gore-dolje. Mogao se smrznuti, pa i utopiti kolika je tamo gustoća vlage. Srećom, nevrijeme je popustilo i on se pomoću padobrana, kojeg u oblaku još uvijek nije otvorio, sigurno spustio na zemlju. IFL Science
Aminokiseline, „osnovne cigle života“, nastaju lako u neživoj prirodi (abiogeno), ali malo veći „blokovi života“, peptidi (polimeri aminokiselina) nastaju već mnogo teže. Zašto? Zato što pred polimerizacijom aminokiselina stoje dvije zapreke, kinetička i termodinamička. Grafit se ne može pretvoriti u dijamant (pri normalnom tlaku) kao što voda ne može poteći uzbrdo. Isto vrijedi za aminokiseline. One se ne mogu spontano spajati u peptide zato jer se peptidi mogu spontano razložiti na aminokiseline. Drugi put vodi prema pronalasku kondenzacijskog reagensa, naime tvari koja bi pomogla udruživanju (kondenzaciji) aminokiselina u peptide. I evo jednog takvog: zove se fosforna kiselina (H3PO4), a mjesto zbivanja su kapljice u oblacima ili na krijesti morskih valova. U predavnom je oceanu, nema sumnje, bilo mnogo aminokiselina, no to se ne bi moglo reći i za fosfornu kiselinu. Nenad Raos za Bug.