Kiša, kao prvo, dolazi od riječi kysja, što je vezano uz pridjev kiseo, za razliku od slatke vode iz izvora. (Kisela kiša bi stoga čisto tehnički bio pleonazam!) Nadalje, kiša pada iz oblaka, a ni to nije ništa dobro. Kad se tkogod naoblači, znamo, onda se smrkne, a ako ste ikada dočekali prolom oblaka vani, znate zašto za koga snuždenoga kažemo da je pokisao. Kao pokisla kokoš! Kad smo kod toga, možda vam je palo napamet i da naoblačiti se ima veze s oblačiti se u smislu ‘obući se’. Imalo bi smisla, budući da se nebo zaista nekako ‘zaogrnulo’ oblacima. Ipak, obući (se) dolazi jotacijom od praslavenskoga obuti, dok je oblak iz praslavenskoga *obolkъ i vezano je uz vući. Kao da krpu prevučete preko neba, da ne kažemo pokrov (mrtvački). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.
