Viktor Ivančić: Dvoglava aždaja - Monitor.hr
16.04. (23:00)

Aždaja svom čedu tepa - Nakazice moja lepa!

Viktor Ivančić: Dvoglava aždaja

Plenković je svjestan toga da bi potpuno i nedvosmisleno odbacivanje ustaškoga naslijeđa za HDZ bio čin samodestrukcije. Stoga je riješen voditi partiju koju će krasiti politička psihologija dvoglave aždaje. Ona podrazumijeva koegzistenciju fašista i antifašista u istome političkom biću, s tim da antifašist drži svijeću, dok nas fašist jebe u zdrav mozak. Zna biti i obratno, ali tada se obično ne oglašava sirena za uzbunu – piše Viktor Ivančić za Novosti i svašta lijepog je napisao, sve same Uvrede i podmetanja.


Slične vijesti

Petak (11:00)

Samo malo povijesti

Vučetić: Antifašisti i branitelji na istoj su strani povijesti

Neki branitelji iz Domovinskog rata mogu smatrati da Hrvatska i Domovinski rat nikakve veze nemaju s antifašističkim pokretom i da je Domovinski rat početak naše povijesti. Takvi branitelji su u višestrukoj zabludi. Dovoljno je da pogledaju kalendar i da u njemu potraže sve dane koje je ova država prepoznala kao dane s kojima se identificira i koje smatra vrijednima. Jedan od tih dana je i Dan antifašističke borbe. Konfrontiranjem Domovinskog rata s antifašističkim pokretom negira se realitet Hrvatske kao države. To čine svi oni koji ne obilježavaju Dan antifašističke borbe, ali i oni koji ga, silom prilika, obilježavaju, ali nemaju snage donijeti zakone koji će iz Hrvatske protjerati sve fašističke simbole i pokliče. Marko Vučetić za Autograf.

20.06. (20:00)

Prljavi igraju prljavo

Klauški: To je bilo neukusno – Kako je HDZ iskoristio tragediju Nenada Periša u predizbornoj kampanji

Uoči predstavljanja svoje kandidacijske liste za Gradsko vijeće Đogaš je na Facebooku objavio video na kojem mu Nenad Periš, otac tragično preminulog Mateja Periša, daje podršku na lokalnim izborima i najavljuje da će glasati za njega… Ovdje se radi o političkom parazitiranju na ljudskoj nesreći, o otimanju za sućut koju su hrvatski građani pokazali prema ocu Mateja Periša za kojim se mjesecima tragalo u Beogradu i čiju su osobnu dramu proživljavali mnogi u Splitu, pa i šire. I tek što je pronašao i ispratio posmrtne ostatke svog tragično preminulog sina, Nenad Periš iskorišten je u predizborne svrhe kandidata HDZ-a. Bila je to nova dimenzija političke besramnosti. Ovom eksploatacijom privatne tragedije u izborne svrhe HDZ je probio sve granice pristojnosti i etičnosti. Ako Nenad Periš nije toga bio svjestan u trenutku kad je snimao svoju podršku Đogašu, onda mu je to HDZ trebao reći – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

20.06. (11:00)

Ordnung und Disziplin! Jawohl, meine Führerin.

Andrea Andrassy: Black Mirror – Što bi se dogodilo da samoživost nosi negativne bodove?

Ne znam jel se sjećate, ali prije nekoliko godina je krenula priča da će Kina uvest bodovanje građana, slično onome koje smo gledali u jednoj epizodi Black Mirrora u vrijeme kad ga još nismo živjeli. Ne znam jesu li to uveli ili nisu, zaboravila sam pratit. Plan je bio da bodovi, ovisno o ponašanju u društvu, nose određene privilegije i posljedice – ako si uzoran građanin, živiš lijepo i lagodno, a ako nisi, živiš prema zaslugama. Na prvu zvuči užasno i podložno manipulacijama, ali zapravo i ne zvuči tako loše. Sve ovisi kako gledaš na stvari. Ja ih gledam iz perspektive osobe koja je danas u četiri navrata skoro pregažena – osobe kojoj ne bi smetalo da ti koji su me skoro pregazili osjete posljedicu svojeg divljanja na “saldu” života. Možda ne bi bilo loše da uvedemo bodovanje. Na primjer, kad staneš nekom na zebri i pustiš ga da normalno prođe, dobiješ 20 bodova – kad na toj istoj zebri nekog skoro pregaziš, to je minus 40 bodova. Zamislite koliko bi se svijet brzo posložio da u svakom trenutku MORAŠ bit normalno ljudsko biće jer je alternativa da nemaš pristup osnovnim stvarima. Znam da potencijalno malo zvučim kao Hitler… – nije jasno da li se Andrea Andrassy samo zeza ili misli ozbiljno, ali to je ta umjetnička sloboda, na vam je da tumačite.

18.06. (21:00)

I oni su samo ljudi

Jergović: Bolesno je ljude maltretirati zbog onoga o čemu maštaju

Ne postoji nikakva “splitska seks afera”. Niti je Bojan Ivošević podvodio maloljetnicu, niti je maloljetnica podvodila njega. Nema ni Srpkinje Aleksandre. Nema čak ni Bojana i njegovog druga Luke. Njih obojica samo su žrtve bolesne mašte pojedinki i pojedinaca, i jednako bolesnoga hrvatskog društva, koje je toliko duhovno i kulturno osiromašilo, a u isto se vrijeme povelo za opresivnim američkim modama i za totalitarnim manifestacijama političke korektnosti, da je u stanju fikciju predočavati kao stvarnost. I ne samo to: one i oni već vjeruju da fikcija jest stvarnost. I Miljenko Jergović se osvrnuo na nedavni događaj u Splitu, za 24 sata.

13.06. (21:00)

Blago si ga nama

Klauški: Zaključak Plenkijeva partijskog kongresa – Nema ništa bez HDZ-a i sve u Hrvatskoj ovisi o HDZ-u

“HDZ je ključan za stabilizaciju političkog i društvenog života Hrvatske”, poručeno je s Općeg sabora HDZ-a. Što znači da svaka destabilizacija HDZ-a – vanjska, ali i ona unutarnja – vodi prema destabilizaciji Hrvatske… Ukratko, Hrvatska se ponovno našla u poziciji zatočenika HDZ-a koji kontrolira procese, usmjerava institucije, uništava otpore, ali i koji jasno daje do znanja da o njemu ovisi budućnost Hrvatske. Nitko ne može – pa i ne smije – srušiti HDZ. Osim HDZ-a samog. Nakon smrti Franje Tuđmana, nakon korupcijske kataklizme Ive Sanadera, nakon samoubilačke avanture Tomislava Karamarka… Oporba je došla samo pokupiti mrvice. HDZ proizvodi korupciju, HDZ se bori protiv korupcije, HDZ štanca aferaške ministre, HDZ iz zamjenjuje novim aferaškim ministrima, HDZ-ovi kadrovi probijaju krvotok države, HDZ se razbacuje državnim novcem. HDZ je sam sebi dovoljan, kao što HDZ želi Hrvatsku samo za sebe. A to isto želio je i Savez komunistaTomislav Klauški donosi rezime Općeg sabora HDZ-a.

13.06. (16:00)

Tri muve jednim udarcem

Basara Reader’s Digest

Bilo je nekoliko zanimljivih kolumni prošli tjedan kod Svetislava Basare:

  • Proteklih dana u centru svetske i evropske javnosti našla se gromoglasno najavljena zvanična poseta Srbiji ruskog spoljnog popečitelja Lavrova Srbiji… Naći se u centru pažnje, to je vlažni san legiona političara, glumaca, estradnih umetnika, starleta, blogera i tviteraša – centar pažnje, fakat, donosi mnoge benefite – ali je za male i siromašne zemlje prava noćna mora. Kad takve zemlje dospeju u fokus svetske pažnje, to znači da je neki težak pičvajz u pitanju. Stvar se komplikuje ako pičvajz-zemlje, nakon što se pičvajzi završe, prelešne manijom veličine – kompenzacijom za kompleks manje vrednosti – ponovo požele da budu u centru svetske pažnje… Centar nepažnje
  • Balkanske političke naivčine pravoslavne veroispovesti u tradicionalnoj brzini na zlo i hitrini na grabež uzimaju zdravo za gotovo da će ih zbog zajedničke istorije, pravoslavnosti i sličnosti jezika Rusija zaštititi od svih sila mraka i haosa. Što Rusiji ne pada na pamet. A i da joj pada, ništa tu ne bi mogla učiniti. Sile balkanskog – naročito srpskog – mraka i haosa nisu, naime, tamo gde ih tutumraci projektuju – u Vatikanu, Briselu ili Vašingtonu – nego su unutra, u nama. Sve dok se Balkan, sa Srbijom na čelu, ne obračuna sa sopstvenim demonima, dotle će ostati igralište za demone… Istorijski grupnjak
  • Već decenijama govorim, tj. džaba krečim, da je glavni uzrok svih naših neuspeha i tradicionalne nasilnosti svih srpskih politika – kako prema unutra, tako prema spolja – nasilje nad jezikom… Jezik je resurs neuporedivo važniji od gasa, nafte, zejtina i brašna. Da parafraziram oca Tadeja – kakav ti je jezik, takva ti je politika, takva ekonomija, takvo sudstvo, takvo, ukratko, sve. Pogledajte to sve, pa izvucite zaključak kakav nam je jezik… Samoizdaja
13.06. (10:00)

Griješiti je ljudski, naučiti nešto iz toga božanski

Andrea Andrassy: Cringe team 2 – Svaka sramota ima moć dok joj se ne naučiš smijat

Srdačan pozdrav i sretna sedamstota repriza Krim teama 2 u kojem ja glumim trudnu Jelenu Matić – da sam znala da će se ovoliko ponavljat, tražila bi da me se plati po emitiranoj epizodi i sad bi već imala stan u novogradnji, ali tko je mogao pretpostavit da će sve trajat i 16 godina kasnije? Netko je vjerojatno mogao, ali ja nisam. Ono što jesam pretpostavljala je da će mi zauvijek bit neugodno zbog te jedne epizode od čijeg sam honorara planirala platit tetovažu koja se – #SlavaTebiKriste – nije dogodila. Da je, danas bi na leđima, tamo gdje počinje donji dio badića, imala srce iz kojeg strše vatrena krila i slovo A u sredini – što je i dalje manji cringe od Jelene Matić. Ali neka, svatko od nas u životu ima kolekciju sramota za koje bi možda bilo bolje da se nisu dogodile, a danas ćemo se družit s moje dvije sramote koje sam naučila pretvorit u pametne lekcije… klikbejtasto počinje svoju kolumnu Andrea Andrassy na Miss7/24 sata.

09.06. (16:00)

Antipovorka ponosa

Vučetić: I u Hrvatskoj su homoseksualci svedeni na nepoželjni ostatak

Iako se Željka (Markić) predstavlja kao kršćanka, njezine namjere i realizacije namjera veze s kršćanstvom nemaju. Ona kršćanstvo želi svesti na politički program uređenja svijeta po mjeri njezinih interesa. Političko kršćanstvo stvara kavez u kojem je sve moguće, a osobito progon i nepriznavanje drugih. Takvo kršćanstvo stvara povijest proganjanja, spaljivanja, obračunavanja, naoružavanja, silovanja, omalovažavanja, uništavanja i, naravno, svako malo se uvrijedi kada netko kaže da takvo neautentično kršćanstvo zastupa politike proganjanja, obračunavanja, naoružavanja, silovanja, omalovažavanja i uništavanja. Naravno da navedene destrukcije povijesti ne provodi samo političko kršćanstvo kao zlokobna sjena kršćanstva, to čine maliciozne i destruktivne sjene svih religija i ideologija koje započinju spasom čovjeka, a završavaju njegovim progonom u nepoželjni ostatak. Marko Vučetić za Autograf.

08.06. (19:00)

Medij kao ogledalo kulture

Jergović: Bez HRT-a cijela Hrvatska pretvorila bi se u HRT

Na Hrvatskoj radioteleviziji radi mnogo inteligentnih, obrazovanih i pametnih novinara, kamermana, tonmajstora, šminkera, frizera, kafekuharica, glazbenika i dramaturga, ali i još mnogo više društvenopolitičkih radnika. Ograničenih, tupih i zlobnih, raspoređenih hijerarhijski od dna do vrha, na svim uredničkim i upravljačkim mjestima. Oni su transmisija volje političke vlasti u zemlji, paraobavještajnih i paramilitarnih skupina, te društvenog i kriminalnog dna. Trenutak odvođenja glavnog ravnatelja HRT-a u istražni zatvor bila je savršena metafora upravljanja tom kućom. HRT je koncipiran kao kriminalna organizacija, čija je hijerarhija postavljena po principu mreže međusobnih ucjena, a na čijem su vrhu predsjednik Vlade i njegovi ljudi. Liberali i proizvođači medijskog smeća slažu se oko toga da hrvatsku kulturu i jezik, da hrvatski identitet općenito, treba prepustiti tržištu, otprilike onako kako je tržištu prepušten sport na televiziji. Razlika je, međutim, u tome što za sportom postoji komercijalni interes, kaže Miljenko Jergović za svoj blog.

06.06. (21:00)

Što smo mogli i što ćemo moći

Klauški: Tomašević i Možemo! u Zagrebu sve više igraju na srca građana, kad već sve druge stvari zapinju

Tomašević i Možemo! sve češće nastupaju u javnosti kao aktivisti, kad se već nemaju čime pohvaliti kao upravljači. Te stoga računaju na emotivnu, gotovo sektašku privrženost građana. Nije sporno da je Zagrebu trebao taj novi duh, da mu je nasušno trebao dosad sustavno zatirani urbani, progresivni i moderni mentalitet, kao i vizija Zagreba u idućih deset godina. A taj mentalitet trebao bi poslužiti Tomaševiću i gradskoj vlasti kao štit od neuspjeha i kritika. To je ujedno bio najteži test nove vlasti, kako će iz pozicije i uloge aktivista, kritičara, pa i rušitelja, uspješno se prebaciti u ulogu upravljača i političara, nekoga tko snosi odgovornost i nosi se s drugim kritičarima i rušiteljima. Kako god bilo, Tomislav Tomašević i Možemo! na isteku prve godine mandata igraju na dva razboja: s jedne strane, moraju rješavati probleme iz prošlosti, a s druge, nuditi viziju budućnosti – piše Tomislav Klauški za 24 sata.