Viktor Ivančić: Škoro pa zdrav - Monitor.hr
20.07. (23:30)

Dijagnosticiraju miii, zato što me sr-ce boli, boli naj-višeee...

Viktor Ivančić: Škoro pa zdrav

Odličan Viktor Ivančić o čovjeku čije stavove ne voli, ali će braniti njegovo pravo “da bude i ozbiljan srčani bolesnik i ozbiljan predsjednički kandidat… Nije li logika po kojoj nema veze što si glup kao top ili pokvaren kao mućak dok god si zdrav kao dren već prouzročila dovoljno tragičnih apsurda? Da i ne govorimo o tome kako je sektaški odnos prema osobama s nesavršenim zdravstvenim kartonom simptom ozbiljne društvene bolesti”.


Slične vijesti

Jučer (10:30)

Vladimir Nišandžijević Putin

Basara: Puška i testera

Vladimir Putin poklonio Aleksandru Vučiću pušku, neku staru kraljevsku srpsku, Basara iščitao poruku iz geste: “Da je počem živ – a prava je šteta što nije – Anton Pavlovič bi zacelo revidirao jedan od najpoznatijih postulata svoje dramaturgije, tako da glasi: Puška okačena u prvom činu na naslovnici NIN-a, u drugom činu, u Sočiju, glumcu kaže sledeće: ne budeš li u trećem činu igrao kako reditelj kaže, Uprava pozorišta će nekom od zainteresovanih u Srbiji – a ima ih iha ha – pokloniti čučavac i testeru”.

Jučer (00:30)

Toplomjerom duše

Pavičić: Kako izmjeriti rad nastavnika

Želite li doista mjeriti rezultat nastavnika? Dobro. Ali, zašto onda mjerite ocjene njihovih đaka na maturi? Zašto – recimo – ne mjeriti njihovu plaću za 20 godina? Zašto ne mjeriti jesu li im đaci postali bogati ili ostali ubogi? Zar to nije dosljedna konzekvenca istog principa? A ja bih – ako već mjerimo – recimo pokušao mjeriti nešto drugo. Zanimalo bi me, recimo, izmjeriti koliki postotak bivših učenika nekog nastavnika redovno posuđuje knjige u knjižnici. Zanimalo bi me koliki postotak redovito ide k zubaru, ili na mamografiju. Zanimalo bi me koliki postotak bivših učenika nekog nastavnika – recimo – reciklira smeće, ili ide u kino, ili posjećuje nacionalne parkove. Priča o “vrednovanju učinka” nastavnika nije sama po sebi opasna. Opasna je ideologija koja iza nje stoji, a oni koji tu floskulu izriču nerijetko je nisu svjesni – sjajni Jurica Pavičić uvodi red, smisao i mjeru u kakofoniju različitih mišljenja koja su se čula proteklih dana na tu temu.

Prekjučer (08:30)

Dobar savjet zlata vrijedi

Basara: Preneozbiljnost 2

Svetislav Basara je nekidan kao breaking news najavio novu veliku nadu srpske politike – Jovana Bakića (Ovan), no prvotno oduševljenje najavom revolucije prelazi u skepsu jer mu se Bakić ipak ne čini dovoljno ozbiljan: Dobro, de, pošto zbog privrženosti julijanskom kalendaru Srbija za ostatkom sveta kasni – ne 13 dana, nego 130 godina – moglo bi se reći da u njoj vreme revolucije nije isteklo. Ali – pitam ja Jova – kako misli da u zemlji u kojoj u svakoj grupi ljudi većoj od dvojice ima najmanje dva cinkaroša, formira revolucionarni komitet? I kako misli da mu revolucija uspe ako je svakodnevno najavljuje po novinčinama. I savjetuje ga dr. Basara: Kako se to postaje ozbiljnom pretnjom po opstanak režima. Evo kako. Dizanjem ruku od fantaziranja i zaludnog traženja prečica i brzih rešenja, zasukivanjem rukava, političkim organizovanjem i uspostavljanjem političkog, ne burazerskog, sistema unutar partija koje će posle, kad jednog dana dođu na vlast, institucionalizovati ovaj nakazni državoliki provizorijum. Ovdje je intervju s Bakićem u Vreme-nu koji je ohrabrio Basaru. Ovdje je još jedan stariji u Blicu. Čovjek zaslužuje pažnju.

 

Prekjučer (08:00)

Ponavljamo gradivo

Dežulović: Ku Klux MUP

Pokušajte, uostalom, i sami: taman da je baš sve bilo onako kako kažu u MUP-u i nikako drugačije, ali da su Abia i Eboha bijele puti – da se zovu, recimo, Jacob i Herbert i da su na natjecanje u Puli stigli, metnimo, iz Australije, ili još bolje, iz Južnoafričke Republike – bi li im zagrebačka policija ikad, ali ikad, uopće na ulici prišla, a kamoli ih noću izbacivala u šumu negdje na hrvatsko-bosanskoj granici? Molim lijepo: da ili ne? – pita vas branitelj slabijih i ugnjetenih Boris Dežulović u Novostima.

Nedjelja (00:30)

Slobodan pad u bljak

Viktor Ivančić: Parezija

Kolumnist Novosti natjerao je Kolindu Grabar-Kitarović da u njegovoj kolumni objasni zašto je stavila fotografiju Slobodana Praljka na Facebook: “U suštini, mi ne negiramo počinjena zlodjela, već negiramo njihovu neopravdanost. A ono što je opravdano ne možemo u javnome govoru nazivati zlodjelom, jer bismo se izložili riziku da postignemo suprotan efekt i ugrozimo raširenu moralnu tupost”.

Petak (19:00)

Nikolaidis: Djeca vaših gospodara postaće gospodari vaše djece

Stanovništva je sve manje – ljudi napuštaju zemlju u kolonama. Para je sve manje. Pravde je sve manje. Demokratije je sve manje. Države je sve manje. Jedino je korupcije i fašizma sve više. Njih dvoje, korupcija i fašizam, idu ruku pod ruku. Sretan je to brak. Zajedno smo rasli, fašizmu ja i ti… pjeva korupcija. Ne bih bio ‘vako silan, nit’ bi moja bila cijela avlija, život bi mi bio robija, da te nije, korupcija… pjeva fašizam – piše Andrej Nikolaidis za Žurnal.info.

Petak (16:00)

Kad pisce i novinare proglase atentatorima i teroristima

Srpski državni funkcioneri su nežna, tankoćutna, preosetljiva bića čiju fragilnu mentalnu i telesnu ravnotežu može da poremeti svaka sitnica. Zato se svi građani, a poglavito predstavnici sedme sile, moraju prema njima ophoditi pažljivo, delikatno, u rukavicama, jer bi svaka grublja reč ili nepromišljen gest mogao da naruši njihovo krhko zdravstveno stanje – piše Tomislav Marković za Al Jazeeru, a također se prisjeća i sumanute hajke na bukvalno tumačenje poetike Andreja Nikolaidisa iz 2012.

Petak (10:30)

Kako je Bandić spasio božićne izbore

Klauški: Što je normalno? To da ćemo konačno glasati ‘za korupciju’

…Pernar postojano njeguje svoj politički stil koji je toliko odmaknuo u apsurd da mijenja samu definiciju apsurdnog… Nakon što su glasači godinama birali (i još uvijek biraju) političare i stranke koji su završili u zatvoru ili na sudu zbog korupcije, kao i one koji su borbu protiv korupcije pretvorili u šuplju floskulu, Juričan sada otvara ljudima mogućnost da konačno otvoreno glasaju za “korupciju” – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Petak (09:00)

Odsustvo od buđenja

Basara: Krčmar bez računa

Stvar ovako stoji: da nema masovnih halucinacija (svih boja), u Srbiji se ništa ne bi događalo ili bi se događale mnogo gore stvari od halucinacija (te će se stvari na kraju i dogoditi). Sve stvarno je dakle potrošeno, zato se sve raspada i zato se nestvarnost širi Srbijom kao kuga… Za kraj. Ako neko misli da će, kad se promeni vlast, „afera Krušik“ dobiti epilog na sudu, taj halucinira. Promeniće se samo Nebojša i Branko Stefanović (protagonisti afere) – piše Svetislav Basara.

Petak (00:30)

Nije mudro šutjeti

Kregar: Sučeljavanje izbjegava onaj koji nešto skriva

Sučeljavanje je ozbiljan, a ne ceremonijalan dio kampanje: ono se ne svodi na rukovanje, grljenje i par prigodnih fraza. Bezobrazluk i podcjenjivanje biračkog tijela je odbiti sučeljavanje s izbornim suparnicima. To je kukavičluk i panika – suočavanje s pitanjima i situacijom koja je izmakla kontroli… Bez sučeljavanja, kampanje se pretvaraju u gomilanje smeća na zagrebački način. Bez selekcije, bez čišćenja. Navodno se na smeću izvrsno zarađuje. Svatko na te hrpe može dodati i neku svoju stvar. Blato i smrad postaju pravilom – piše Kregar.