'Volja sinovljeva': Srpski 'Mad Max' akcijskim kaosom krpa rupe u priči, ali je zabavan - Monitor.hr
12.01. (12:00)

Mel Gibson iz regije

‘Volja sinovljeva’: Srpski ‘Mad Max’ akcijskim kaosom krpa rupe u priči, ali je zabavan

Postapokaliptički spektakl najavljivan kao ‘srpski Mad Max’ uzbudljiv je, razigran i brojnim referencama obogaćen film, a ako tu i tamo (ili malo češće) propadne kroz rupe u priči ili ih pokuša zamagliti nabrijanom akcijom – nema veze. To nadoknađuje impresivnom scenografijom, sjajnim glumcima koji su junački iznijeli i emotivne i fizičke napore, a najviše od svega – totalnim spektaklukom dosad neviđenim u regionalnoj produkciji – kaže Zrinka Pavlić za tportal.


Slične vijesti

21.03. (14:00)

Dokumentarist kojem se igralo i pjevalo

Oppenheimerov ‘The End’: Apokaliptični kraj svijeta koji nikako da završi

Oppenheimerov najnoviji uradak je igrani film žanrovski opisiv kao postapokaliptični mjuzikl naziva „Svršetak“ („The End“). Osim što nam se čini da filmu kraja nema, ma koliko ga mi zazivali za 150 minuta trajanja, njegova radnja se prije može opisati kao „isječak iz života” bez konvencionalnog početka i kraja, ili možda kao epilog „kraja svijeta” o kojem dobivamo minimalne i uglavnom pristrane informacije od likova koji su unutra. Jasno je da je, kao i do sada, Joshua Oppenheimer htio progovoriti o određenim pitanjima i temama koje su i goruće, i duboko-filozofske, i univerzalno ljudske, ali i to da ih je samo otvorio i možda malo zagrebao po površini. Lupiga

17.03. (15:00)

Ako je dobar za Berlin, dobar je i za nas

Snažna priča o zabranjenoj gej ljubavi: Je li ‘Zečji nasip’ već sad hrvatski film godine?

Nakon što je postigao uspjeh uvrštavanjem u jedan od natjecateljskih programa ovogodišnjeg 75. međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, novi dugometražni igrani film redateljice Čejen Černić Čanak o prekinutoj romantičnoj vezi dvojice prijatelja u unutrašnjosti Hrvatske potvrđuje da je riječ o radu koji režijom, zapletom i glumom generira i svježinu i oštrinu… Ukratko, riječ je o sporogorućem, ali intenzivnom prikazu ograničenja i prelaženja granica kada je u pitanju ljudska potreba za ljubavlju i prihvaćanjem. I to ona u formativnim godinama, kada se štošta doživljava fatalistički te određujuće za cijeli život. Boško Picula za tportal

14.03. (17:00)

No, možda se vama ipak svidi

Mickey 17 je ambiciozan, ali zamoran film koji ne dostiže svoju visoko postavljenu ljestvicu

Riječ je o ZF komediji koja prati Mickeyja Barnesa (Pattinson) koji bježi od kamatara te odluči napustiti Zemlju. Prijavi se na program da bude ‘potrošni čovjek’ u svemirskoj misiji posrnulog političara Kennetha Marshalla (Mark Ruffalo). Njegova uloga kao potrošnog znači da je odabran za opasne zadatke jer se može obnoviti ako mu tijelo umre, a njegova sjećanja ostaju netaknuta. Tako Mickey odlazi na misije, umire, a tijelo mu se ponovno ‘printa’. Međutim, s jednom regeneracijom, stvari krenu krivim putem. Starta zaista zanimljivo, no s vremenom izgubite volju za gledanjem, kažu na Journalu.

10.03. (22:00)

Onaj iz Facebooka i brat Kevina iz 'Sam u kući'

Zrinka Pavlić: ‘Stvarna bol’ stvarno je dobar razlog za Oscar Kierana Culkina

U filmu koji naizgled nije ništa posebno i koji na prvi pogled može izgledati kao epizoda jednog od onih putopisnih serijala gdje nas neka poznata ličnost vodi kroz šarmante gradove istočne Europe, Jesse Eisenberg osmislio je i prikazao dva vrlo uvjerljiva melankolična lika, a Kieran Culkin jednog odglumio tako da je zaslužio Oscara na zicer, kaže Zrinka Pavlić za tportal.

26.02. (23:00)

Filmovi samo za prave fanove

Polimac o novom Captainu Americi: Zbilja morate dobro poznavati Marvelovu mitologiju da biste se snašli u njihovim novim proizvodima

Napravio sam nekoliko grešaka prije nego što sam pogledao film “Kapetan Amerika: Vrli novi svijet”. Prvo, kupio sam ulaznicu za 3-D verziju i bio zgrožen kako je slika blijeda, a povremeno i mutna. Drugo, nisam pogledao Disneyjevu mini-seriju “The Falcon and the Winter Soldier”, iako sam mogao naslutiti da je to prelazna stepenica prema ovom filmu. I treće, nisam se podsjetio na sada već stari film “Nevjerojatni Hulk” iz 2008., u kojem se Edward Norton nije proslavio u ulozi Brucea Bannera odnosno naslovnog orijaša, jer tamo ima likova dosta važnih za novog “Kapetana Ameriku”.

Reći ćete, kakav je to blockbuster da moramo zaranjati u prošlost kako bismo pohvatali sve niti zapleta? Na žalost, Marvel i Disney su sad u takvoj fazi da su se donekle pogubili. Projekti su odgađani zbog razdoblja korona virusa, zatim zbog štrajka važnih holivudskih djelatnika, a loše su im prošli i skupi filmovi “Vječnici” i “Marveli”, u kojima je bilo sitnih natruha što će uskoro stići iz njihove radionice. Više niste mogli razlikovati mini-serije (odnosno, serije od jedne sezone) od blockbustera, kao da je netko pomiješao karte u kompaniji koja se dičila narativnom preglednošću i dobrim profiliranjem glavnih likova… Nenad Polimac za Jutarnji

24.02. (19:00)

Pokraj Brutalista i Konklava, radije biraj animiranog mačka

‘Poplava’ – najljepši od svih filmova nominiranih za Oscara

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu ‘filma za cijelu obitelj’. Animirani film ‘Poplava’ (‘Flow’) latvijskog filmaša Gintsa Zilbalodisa priča o zajedništvu, ali i individualnosti životinja koje nastoje preživjeti u svijetu nakon ljudi dok oko njih velike vode preplavljuju svijet. Zrinka Pavlić za tportal

23.02. (13:00)

Vrijedno 10 nominacija, ali ipak manje samih Oscara

Picula: Najbolja stvar u ‘Brutalistu’ je – brutalizam… Veliki favorit Oscara ipak pada na emocijama

Corbet je nesumnjivo darovit i vizualno iznimno pismen redatelj koji već od prvih kadrova ‘Brutalista’ potvrđuje da uspješno vlada ne samo filmskim prostorom, nego i metaforama koje provlači kroz cijeli rad. Premda traje više od tri i pol sata, ovoliko trajanje nije zamorno, dapače, no sam je film neujednačen. Njegova druga polovica u kojoj se uvode novi likovi, a odnosi među postojećima doživljavaju kulminaciju, otkrivaju da je temeljna karakterizacija plošna. Sve se manje-više svodi na klišeje, te se u biti teško emotivno povezati s likovima neovisno o osjećajima koje ih pokreću. Pritom Adrien Brody kao László djeluje kao da reprizira svoju, Oscarom nagrađenu glavnu ulogu u filmu ‘Pijanist’ Romana Polanskog, mada i njegova ‘repriza’ djeluje snažno i suvereno. Boško Picula za tportal

19.02. (19:00)

Uskoro to neće biti SF...

Film ‘Mickey 17’: Čovjeka koji je poginuo može se isprintati i ugraditi mu memoriju

Filmofili su dugo, šest godina, čekali taj korak, Bongov (redatelj Parazita) prvi film na engleskom. On je sada pred nama. Na berlinskom festivalu premijerno je prikazan njegov znanstveno-fantastični “Mickey 17” s Robertom Pattinsonom u glavnoj ulozi. U kojem god žanru radio, Bongovi filmovi imaju slične odlike. Uvijek su pomalo, a neki put i ne samo pomalo mizantropski. Uvijek imaju crtu apsurdnog crnog humora koji je često naglašeno crn. U njima je uvijek jako prisutan motiv klase i društvenih konflikata. Bonga bi čovjek gotovo mogao opisati kao marksista, samo što je odviše pesimist da bi vjerovao u revoluciju – pa ga to kao marksista diskvalificira. Jurica Pavičić za Jutarnji.

11.02. (19:00)

Kakva građevina, takav film

Film ‘The Brutalist’: Poput tvrđave od betona

“The Brutalist” je u prvoj polovici ovogodišnje sezone nagrada držao čelnu poziciju u utrci za Oscare nakon što je na dodjeli Zlatnih globusa ovječan nagradama za najbolju dramu, režiju te glavnu mušku ulogu za Brodyja. Ovaj film sličan je brutalističkim građevinama koje stvara njegov protagonist, one su goleme i impozantne, ali materijal za njih, čisti beton, ne košta mnogo, no redatelj se godinama mučio da skupi i taj budžet, baš kao i Tóth koji tone gotovo do ludila i ozbiljne ovisnosti u nastojanju da financira svoje prvo arhitektonsko remek-djelo na američkome tlu. Manje film o samoj arhitekturi, a više o odnosu bilo koje umjetnosti i kapitala koji je financira. Ivan Laić za Ravno do dna.