Vučetić: Bešćutni politički lovci na glave najbolje je što sada imamo - Monitor.hr
17.11. (19:00)

Politički trofeji

Vučetić: Bešćutni politički lovci na glave najbolje je što sada imamo

Saga o bivšem ministru Mariju Banožiću još jednom potvrđuje tezu da je hrvatsko društvo utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. U pravednom svijetu političari ne bi iskazivali neosjetljivost prema tragičnom prekidu života nekog građanina. Koliki su razmjeri te neosjetljivosti, govore i premijerove riječi kako je ovu ”veliku krizu zbog prometne nesreće tako brzo riješio, da oni ne znaju što bi rekli, jer još nisu došli k sebi”. ”Oni” su oporba, ”velika kriza” se odnosi na reputacijsku štetu koju su mogli pretrpjeti Andrej Plenković i HDZ. ”Velika kriza” se ne odnosi na smrt velikog čovjeka – supruga i oca. Ne, on je tu Plenkoviću nebitan. Njegov život je, ionako, baš kao životi većine hrvatskih građana, za Plenkovića nezanimljiv, malen i nebitan. Je li Banožić uistinu išao u lov, to može biti otvoreno pitanje, ali to da je Plenković bio u političkom lovu, izvan je svakog pitanja. Pogledajte samo s čijim se glavama vratio – Banožićevu je bacio primitivnoj svjetini, neka se s njom zabavlja, a Anušićevu glavu je slavodobitno, poput trofeja, objesio na zid u Banske dvore. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Jučer (18:00)

Nemoj ići lijevo ako semafor je desno

Vučetić o izborima: Između sudbine i realnosti, poniženja i dostojanstva

Od hrvatskih građana se traži da neprestano dokazuju ljubav prema domovini, a zapravo bi od svakog svjesnog subjekta bilo poželjno očekivati jedan iskreni domovinski podsmijeh. Hrvatska je država s minimalnim tehničkim uvjetima, naknadno legalizirana, baš kao što su naknadno legalizirane bespravno izgrađene građevine. Dobro, nekako smo sklepali državu, legalizirali smo je i sada živimo u njoj. Zar da prema tome razvijemo zahvalnost? Pa, svatko živi u nekoj državi, to se podrazumijeva. Živjeti u nekoj državi, pa tako živjeti i u Hrvatskoj, i nije neka posebna referenca, to je puka, sasvim neutralna činjenica. Ako se od nas traži da budemo zahvalni na činjenici što smo živi i što taj, manje ili više, iako uglavnom manje, smislen život živimo u Hrvatskoj, sasvim je jasno koja je naša uloga u državi – da budemo ponižene političke sluge i prosjaci koji ovise o dobročinstvu domoljubnih velikana. Marko Vučetić za Autograf.

Jučer (11:00)

Ministar na prvoj liniji obrane

Đikić o Anušiću: Ambicija umjesto servilnosti

Prvi potezi novog ministra obrane i potpredsjednika Vlade Ivana Anušića govore da se ne misli pretvoriti u premijerovog poslušnika. Njegova je politička ambicija da bude šef HDZ-a poslije Plenkovića, kad god se to zbilo. On zna da ga Plenković nije promovirao zato što ga voli, zato što ga poštuje i zato što mu želi blistavu političku karijeru. Zna da je ta Plenkovićeva odluka bila motivirana vlastitim političkim interesima i kombinacijama: HDZ se mora spašavati u Slavoniji, svojoj tradicionalnoj izbornoj utvrdi; da bi se spasio i odupro Domovinskom pokretu, Mostu i Suverenistima mora skrenuti udesno, a Ivan Anušić ima idealan politički profil i idealnu biografiju za tu vrstu manevra. Anušić je, također, svjestan da nije imao prostora da odbije premijerovu ponudu jer bi time došao na glas čovjeka s animozitetom prema Plenkoviću. Ivica Đikić za Novosti.

Prekjučer (14:00)

Proračunati izbori

Krušelj: Prema državnom proračunu može se zaključiti da su izbori mogući tek od svibnja

Najveći dobitnici podebljanog državnog proračuna bit će njegovi dosadašnji korisnici. Rast će plaće državnih i javnih službi, nešto će dodatno dobiti umirovljenici, a povećavaju se i najrazličitiji socijalni transferi. Pravi efekti podebljanih prihoda, kako to znalci naglašavaju, bit će vidljivi nakon travnja iduće godine, tako da je unaprijed jasno da su parlamentarni izbori mogući tek od svibnja, ovisno i o trenutno nepredvidljivim unutarnjopolitičkim i međunarodnim okolnostima, kao i procjenama dosega turističke sezone. Korisnici će, kao i uvijek, biti zahvalni za dodatne proračunske mrvice, što će se odražavati na HDZ-ov broj osvojenih saborskih mandata. Gotovo nitko neće razmišljati o činjenici da inflacija, koja je u sektoru prehrane i ugostiteljskih uloga pri europskom vrhu, ima prespori pad i da će naprosto pojesti takva povećanja osobnih prihoda. I tu je na djelu defanzivni mentalni sklop prosječnog hrvatskog birača, koji je zahvalan mudrim vlastima i kad ne izgubi previše. U tome leže i tragični raspleti hrvatskih izbora. Željko Krušelj za lokalni medij.

Srijeda (08:00)

Kukala im majka

Basara: Vesela braća

Tokom dugog života, Uroš Predić je naslikao mnoga remek-dela, a ono koje moja neznatnost najbolje voli nazvao je „Vesela braća, žalosna im majka“. Budući realista, Predić je naslikao jedan realan događaj, tačnije seriju događaja: grupu, naime, lola bekrija koji su u ranu zoru, vraćajući se iz birtije, pevali uz gajde na sav glas i budili seljane Predićevog rodnog sela Orlovata, da svi vide kako se oni vesele, ćerdaju imovinu i, uopšte, kako su iznad seoske situacije. E, upravo na tu sliku me je podsetio izlazak naših tenisera – s Novakom Đokovićem na čelu i uz muzičku pratnju đakonise Crnogorčević – na otvaranje Dejvis kupa. Orilo se dok su teniseri izlazili „Veseli se, srpske rode“, a svetu je – rečnikom tupoumnih srpskih novindžija (svih boja) – poslata „snažna poruka“. Držim da bi poruka bila „snažnija“ da su teniseri istrčali na teren sa po pečenim jagnjetom na ramenima, hrisovuljom sa Porfirijevim blagoslovom i predvođeni Matijom Bećkovićem s badnjakom u ruci. Svetislav Basara

Ponedjeljak (23:00)

Kolumnist o kolegici novinarki

Jergović: Dora Kršul i pokušaj da se bez teških i ružnih riječi bude istraživačka novinarka u Hrvatskoj

Dora Kršul vrlo je sistematično razotkrila aferu na Geodetskom fakultetu i rezultate svoga istraživanja objavila na portalu Telegram. Premda je njezin posao uzorno izveden, s punom sviješću o tome da protiv sebe i protiv onoga što piše ima i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i cjelokupno hrvatsko pravosuđe, izazvala je zeusovski gnjev ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja nije birala ni riječi ni kvalifikacije da obezvrijedi i ozloglasi novinarku i njezin rad. Postoje, naravno, sredstva kojima se u nas tradicionalno discipliniraju ili preodgajaju nepoćudni novinari i novinski istraživači. Dora Kršul je zasad osjetila jedno, možda najelementarnije i najbrutalnije: bila je izložena pravosudnom teroru. Borasova privatna tužba je, istina, zasad propala, ali mogla je vidjeti i na vlastitoj koži osjetiti kako su privatne tužbe pripadnika vladajuće elite ugrađene u sustav koji u najvećoj mjeri simulira pravdu i pravednost. Mediji s transparentnom vlasničkom strukturom, pogotovu ako su im vlasnici izvan Hrvatske, nešto su sigurnije utočište za novinare. Ali i na njih moguće je provoditi diskretni pritisak, pogotovu ako je cilj discipliniranje i preodgoj pojedinih novinara. Najefikasniji pritisak su ljubazne ponude za unapređenje slobodnih i neovisnih medija. No, ministrica kulture i medija još uvijek se, barem u odnosu na Telegram i u slučaju Dore Kršul, služi suprotnom, manje efikasnom strategijom. Miljenko Jergović za svoj blog.

Ponedjeljak (08:00)

Nadajmo se da je u krivu

Starešina: Čini se da upozorenje Zelenskog o novom sukobu na Balkanu ima uporište

Pogledamo li vijesti izvan dnevnoga konteksta, u širemu geopolitičkom kontekstu bliskoistočni rat koji je počeo kao rat Izraela protiv Hamasa, primjetno je da u njemu i Zapad (SAD, raštimani EU) i Istok (Iran, Rusija) do krajnjih granica testiraju i ne prelaze crvenu crtu, koja bi rezultirala velikim regionalnim i potencijalno nuklearnim ratom. Logično je da uz ta velika geopolitička poravnanja SAD-a i Rusije na red dođe i Balkan. Najviše potencijala za sukob trenutačno ima u BiH. Uostalom, BiH je i bila prva postaja Stoltenbergove balkanske turneje. A ruski je veleposlanik reagirao oštrom optužbom na NATO-ov račun za imperijalizam i kolonijalizam. Međutim, nije vjerojatno da će taj sukob započeti Dodik. Mnogo vjerojatnijim čini se da požar sukoba bude zapaljen u Federaciji BiH, recimo u središnjoj Bosni; da ga zapali neka džihadistička paravojna formacija napadom na Hrvate. Višnja Starešina za Lider

Nedjelja (23:00)

Neće svi biti dobri ljudi, ali će svoju plaću zarađivati drugdje

Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno?

Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom završili u Remetincu. To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenima moglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Boris Jokić za tportal.

Nedjelja (19:00)

Brižni otac AP

Vučetić: Hrvatske politike su politike proizvodnje siromaštva

Hrvatska je, dakle, država u kojoj djeca premijeru zahvaljuju na besplatnom ručku. I premijeru je ovo važno. Uistinu ne znam što je gore, zahvala na ručku ili njegova nepogođenost tom zahvalom. Nevidljiva i, da se poslužim biblijskim slikama, milošću dobrodušnog premijera nahranjena djevojčica bez značenja, siromašna je načinom posvemašnje isključenosti iz društva i povremene uključenosti u priču o premijeru koji svojim djelovanjem zasjenjuje samog Isusa Krista. Krist je, s dvije ribe i pet ječmenih kruhova, čudesno nahranio nekoliko tisuća ljudi, dok Andrej Plenković, obrokom u osnovnim školama, značenjski hrani svu djecu. Sva ta, do njegovog obroka ili upravo njegovim obrokom, isključena, nevidljiva, marginalizirana djeca u jednoj sustavno opljačkanoj državi, postaju premijerova djeca – ali ne trajno, nego samo za potrebe kampanje, potom će biti odbačena na margine. Marko Vučetić za Autograf.

Nedjelja (08:00)

Skupi dokaze i na sud

Dežulović: Lažljivo smeće

Karolina Vidović Krišto, zastupnica stranke Odlučnost i pravednost je na raspravi o zakonu o hrvatskom jeziku prošlog četvrtka u časnom domu pročitala javnu optužnicu u sedam točaka protiv Borisa Dežulovića. Nejasno je – dobro, ja sam pravni laik, moguće da ne razumijem – zašto je Karolina Vidović Krišto svoju optužnicu pročitala u Saboru, na bezveznoj nekakvoj raspravi o hrvatskom jeziku. Stvar je mnogo ozbiljnija, u mom slučaju riječ je, ovako odoka, o kršenju barem pet-šest uzastopnih članaka Kaznenog zakona RH. Pa ipak, iako Karolina Vidović Krišto dobro zna o čemu je riječ – “ta bi osoba u svakoj civiliziranoj državi zbog toga kazneno odgovarala!”, “to je kazneno djelo što on radi!” – ona svoja saznanja nije prijavila nadležnim institucijama civilizirane Republike Hrvatske: niti je dokaze o kaznenom djelu odmah proslijedila državnom odvjetništvu, niti je s njima otišla u najbližu policijsku postaju. Umjesto toga, ona je optužnicu suho pročitala pred polupraznom saborskom dvoranom, kao da je izdaja Domovine pičkamumaterina ja se ispričavam obična neka povreda poslovnika ili kakav bijedni ispravak netočnog navoda. Boris Dežulović za Novosti.

25.11. (20:00)

Znači, tamo neke glavešine smetaju da bismo si bili dobri

Jergović: Evo zašto je Republika Srbija protjerala prvog tajnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu

Kada bi špijuni u današnje vrijeme i postojali, što bi to hrvatski špijuni mogli špijunirati po Republici Srbiji? (Samo jedno moglo bi kvalificirati Hrvoja Šnajdera za špijuna. Njegova savršena anonimnost. Sudeći po nalazima na internetu, taj čovjek zapravo i ne postoji…). Zašto je onda Srbija protjerala prvog tajnika Veleposlanstva RH? Je li zato što su 17. prosinca u Srbiji parlamentarni, a u Beogradu, recimo, i gradski izbori? Ili zato što od javnosti treba sakriti nešto što s Hrvatskom i Hrvatima nema nikakve veze? A moguće je čak i to da se radi o predizbornom nadmetanju Socijalističke partije Srbije, koju predvodi ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, i Srpske narodne stranke, predsjednika Aleksandra Vučića. Dačić bere predizborne poene u publici i provocira pažnju medija, tako što protjeruje nekakvog Hrvoja Šnajdera? Odnosi između Hrvatske i Srbije kontrolirano su loši. Kada bi ove dvije zemlje, ili barem jedna od njih, postale stvarno suverene, ali ne samo u državnom, nego i u nekom mnogo važnijem, društvenom, kulturnom i kulturno-identitetskom smislu, ti bi odnosi postali dobri. I to bez ičijega truda i nastojanja, jednostavno zato što ne bi bilo unutarnjopolitičke potrebe u Hrvatskoj i u Srbiji da odnosi budu kontrolirano loši. Miljenko Jergović za svoj blog.