Vučetić: Daliću, Lovrene - ustaštvo je direktna negacija hrvatstva - Monitor.hr
22.12.2022. (12:00)

Slavimo pjesmama o porazima

Vučetić: Daliću, Lovrene – ustaštvo je direktna negacija hrvatstva

Budući da su nogometaši neprestano isticali vlastito domoljublje, nema razloga da im ne povjerujem, oni su, dakle, baš kao pravi zaljubljenici u domovinu, igrali za Hrvatsku zbog Hrvatske. Nogomet je tu bio sporedan, ali najvažnije sporedan, jer je Hrvatska bila, kako je to rekao njezin mitski utemeljitelj, ”iznad svega i iznad svih”. Takva država ne može pjesmama gubitnika slaviti pobjednike, pogotovo domoljubne pobjednike, a Thompsonove pjesme su gubitničke, one ne opisuju sadašnju državu, niti njezinu povijest, nego zastrašuju s time kakva je ova država mogla biti da su, kojim slučajem, pobijedili povijesni gubitnici. Za naciju je potpuno nebitno kako je poimaju Dalić, Lovren ili Modrić. Njihova uloga nije da budu ideolozi hrvatstva. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Danas (13:00)

Ipak postoji kolektiv koji će ga se sjećati

Markovina: Divna subverzija iz Cannesa

Da se ne lažemo, niti Srbija ne zna što bi s Tomom Buzovom i njegovom ulogom u istoriji i kolektivnoj memoriji. Opet zbog njegovog porijekla, ali i zbog herojskog čina, no jednako i zbog toga što je suočavanje s vlastitom ulogom u devedesetima potpuno obesmišljeno u situaciji u kojoj su ideje te politike nikad življe u javnosti i u vladajućoj politici.

Tako ispada da je za memoriju na Tomu Buzova više napravio Boris Dežulović, koji je svojim tekstom o njegovoj sudbini, inspirirao mnoge, pa i samog Slijepčevića, nego bilo tko drugi.

Tomo Buzov otet je i ubijen kao čovjek koji nije mogao šutjeti, u jednoj od najmračnijih ratnih epizoda, kada su ratni zločinac Milan Lukić i njegovi vojnici, 27. februara 1993. zaustavili voz 671 na liniji Beograd-Bar, na stanici Štrpci, odnosno na djeliću pruge koji je ulazio u Bosnu i Hercegovinu, s namjerom da s voza skinu i pobiju ljude s bošnjačkim imenima i prezimenima, koji su svi bili državljani Srbije. Film Nebojše Slijepčevića, posebno nakon nagrade u Cannesu, postaje stoga divna diverzija u ovdašnjim politikama sjećanja i podsjeća na to da umjetnost može puno, posebno kad se radi iz bazičnog ljudskog uvjerenja. Dragan Markovina za Peščanik.

Danas (14:00)

Metoda obrane od istine i stvarnosti

Đikić: Podržavljenje zločina

Što se tiče srebreničkog genocida, u tri-četiri dana srpnja 1995. na relativno uskom području Srebrenice, Bratunca i Zvornika Vojska Republike Srpske pobila je oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, većinom zarobljenih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Takav masakr nije se mogao dogoditi mimo angažiranja vojnih i civilnih mehanizama te infrastrukture Republike Srpske i uz – u najmanju ruku – nevoljkost službenog Beograda da spriječi ili pokuša spriječiti organizirano ubijanje u kojem je sudjelovalo više stotina pripadnika VRS-a na svim razinama i u svim aspektima tog državnog posla.

To nije bio ničiji privatni genocid, ni generala Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog štaba VRS, ni pukovnika Ljubiše Beare, načelnika Uprave sigurnosti Glavnog štaba i čovjeka koji je idejno i operativno predvodio akciju ubijanja. Odbacujući stigmu kolektivne odgovornosti srpskog naroda za Srebrenicu, odgovornosti koju Srbima, rekosmo, nitko politički relevantan izrijekom i ne pripisuje, legitimno izabrane vlasti u Banjoj Luci i u Beogradu, zapravo, podržavljuju zločin, odnosno vraćaju ga u njegovo prvobitno i prirodno stanje, i to ne bi bilo loše kad bi značilo uvod u prihvaćanje činjenica i pristajanje jednog društva da se hrabro i s dostojanstvom uhvati ukoštac s vlastitim ratnim zlom. Ali ne… Ivica Đikić za Novosti.

Jučer (16:00)

Oni misle da je to sam' tak'

Šajatović: Reindustrijalizacija. Četiri zamke za ministra Šušnjara

Kad je već u osmišljavanju industrijskog razdoblja izgubljeno trideset godina, još dvije i pol godine neće biti presudne. Ovdašnji poduzetnici i menadžeri u industriji preživjeli su četvrt stoljeća šikaniranja, pa bi izdržali i do kraja 2027. godine. Najprije bi trebalo dubinski snimiti potencijal hrvatske industrije. Ali ne samo na temelju Eurostatovih podataka. Najmanje dvadeset istraživača trebalo bi bar šest mjeseci krstariti svim dijelovima Hrvatske. Upoznati se s bar dvjesto najvećih industrijskih tvrtki. I s još toliko manjih, a potencijalno rastućih igrača. Snimiti njihove potencijale. Vidjeti planove postojećih domaćih vlasnika i procijeniti posljedice generacijske tranzicije, koja je u tijeku. Usporedno uzeti u obzir da je možda i pedeset posto industrijskih kapaciteta u stranome vlasništvu… Miodrag Šajatović o najavama DP-ovog minsitra gospodarstva da će povećati udjel industrije u BDP-u, za Lider.

Prekjučer (21:00)

Se je trijeba s bremenom akomodavat

Jergović: Žena, muškarac i nebinarno čeljade

Zahvaljujući Eurosongu 2024, i predivnom Švicarčetu zvanom Nemo, govorilo se u nas o nebinarnim osobama. Uglavnom s mržnjom i prijezirom, onako kako ljudska stoka govori kada govori o bilo kome tko joj neće ili ne može uzvratiti. Ili se govorilo nemušto, tobož se domišljajući kako bismo se mi Nemu na hrvatskome jeziku obraćali, baš kao da će nam Nemo, svakome redom, stići u posjet. Ne zna se što je bilo iritantnije: ta huliganska mržnja, ili to jezično prenemaganje. I jedno i drugo potječe iz uvjerenja, pogrešnog, primitivnog, bolno neukog i nesvjesnog svijeta oko sebe, da su čeljad poput Nema nešto novo, nešto što je izvan našeg iskustva i izvan iskustva našega jezika.

Hoćemo li biti drukčiji ako se Nemu, ili svejedno kojoj nebinarnoj osobi, obraćamo na način koji nam naš hrvatski jezik ne dopušta? Naravno da nećemo i naravno da nikakvog smisla nema provođenjem nasilja nad jezikom tobože poništavati nasilje nad ljudima. Rodna korektnost u jeziku ima smisla sve dok ne prelazi u nasilje nad jezikom ili u puko administriranje. Svejedno je li riječ o ženama, muškarcima ili nebinarnim osobama. Miljenko Jergović za svoj blog.

Ponedjeljak (13:00)

Osovine zla not even once

Starešina: Atentat na premijera Fica možda ipak probudi odgovornost politike

Atentator na slovačkog premijera najvjerojatnije je bio samostalni strijelac osvetnik. Odgovornost, barem ona posredna, na slovačkim je i europskim političkim elitama koje posljednjih godina svojom retorikom i politikama polariziraju društva do granice pucanja. Slovačka je samo jedan od europskih primjera politički polariziranoga društva. Prije nego što je postao meta i premijer, Fico je sudjelovao u tome. To što atentat na njega nema rukopis organiziranih (geo)političkih obračuna, kao što se to u posljednjih stotinjak godina događa(lo) u europskom predvorju, nikako ne znači da je današnja Europa imuna na politički motivirane atentate. Prije upućuje na njezinu sposobnost samorazaranja. No dosad je Europa imala i sposobnost samorefleksije i samoispravljanja. Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (09:00)

Pukotina kojoj se puno ljudi raduje

Đikić: Vlasničko preslagivanje u Domovinskom pokretu

Mario Radić odavno doživljava Domovinski pokret, stranku čiji je osnivač i aktualni zamjenik predsjednika, kao tvrtku u svom stopostotnom vlasništvu, dok ostale stranačke funkcionare, uključujući i predsjednika DP-a Ivana Penavu, tretira kao svoje zaposlenike koji su tu samo da provode gazdine odluke. Čini se, međutim, da je takav Radićev doživljaj ušao u zonu konfrontacije sa stvarnošću, odnosno s raspoloženjem Penave i drugih iz vodstva DP-a. Sigurno je da će radi vlasti Radićeva i Penavina struja u Domovinskom pokretu tolerirati jedna drugu, ali sve ima granicu: sukob će se rasplamsati kad rapidno padne podrška birača, a to doba se neumitno bliži… Ivica Đikić za Novosti.

Nedjelja (00:00)

Kaj će mi faks? Danas svaka šuša ima diplomu...

Jokić: Travnička kronika – Što nam izmotavanje novog ministra oko diplome govori o hrvatskom društvu?

Situacija u kojoj političke stranke za pojedine resore biraju ljude bez adekvatnih kvalifikacija, u kojoj ministri ne znaju gdje ni kada su studirali, u kojoj postoji sumnja u njihov obrazovni put i ona u kojoj visoko obrazovanje tretiraju kao puki ukras na svojem CV-u znak je društva u kojem se obrazovanje uopće ne cijeni. To je ujedno i vrlo opasna situacija jer ukazuje na potpuni nedostatak meritokratskih kriterija pri odabiru pojedinaca koji vode ovo društvo. Na tim mjestima ne moraju nužno biti visokoobrazovani ljudi (štoviše možda bi ministarstvo poljoprivrede bolje vodio poljoprivrednik), ali bi trebali biti oni koji imaju specifična znanja, iskustva i integritet za obavljanje takvih dužnosti. Prije svega trebali bi to biti oni koji znaju da je obrazovanje ključni društveni mehanizam kojim se izgrađuju i štite određene vrijednosti. Boris Jokić za tportal

Subota (20:00)

'Srbija, naime, treba neprijatelje, treba ih očajnički i treba ih sad. Protiv koga inače Vučić da mobilizuje narod?'

Dežulović: Genocidni Srbi

Proverio sam tu stvar, i proverio je baš temeljito: nijedan delegat Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, uključujući čak i Hrvate, nikad nije poručio Srbima: “Vi ste genocidan narod.” Štaviše, to nije rekao niko nikad i nigde u celokupnoj savremenoj istoriji sveta, niko nikad i nigde nije optužio srpski narod za srebrenički genocid, niko nikad i nigde nije rekao: “Srbi su genocidan narod.” Srbi nisu genocidni, ali dobro, svet je to znao i pre ovog utorka. Zašto mu onda Vučić džinovskim slovima sa kule Beograd poručuje: “Mi nismo genocidan narod”? U tome i jeste poenta: on to uopšte ne poručuje svetu! Ali ne: to da “mi nismo genocidan narod” na kuli Beograd ne samo da piše jedino i isključivo na srpskom, nego – piši da te ceo svet razume – jedino i isključivo na ćirilici: “Ми нисмо геноцидан народ.” Da neko ko nije Srbin i srpskoga roda slučajno, razumeli ste, ne bi shvatio šta piše. Boris Dežulović za Novosti.

Subota (13:00)

Ozakonjeno bezakonje

Ivančić: Olovo zakona

Sudsko vijeće pod predsjedanjem Đure Sesse koje je odlučilo nezakoniti otkaz Hrvoju Zovku proglasiti zakonitim, te time legalizirati i zapečatiti višegodišnje mrcvarenje predsjednika HND-a, nije se rukovodilo ni “zakonom”, ni “činjenicama u spisu”, ni “stabilnom sudskom praksom”, nego su tom presudom Sessa i gospoda iz sudskog vijeća iskazali lojalnost partijskoj centrali sa stolnim mjestom u Banskim dvorima.

Nu, govoriti na takav način “nije dopustivo”, upozorava visoki pravosudni personal. Naizgled lakonska fraza iz saopćenja Vrhovnoga suda bolje od bilo čega drugog dočarava prilike u kojima se krčkaju hrvatski novinari: sve je više onoga o čemu “nije dopustivo” govoriti i sve više onih koji to propisuju. Viktor Ivančić za Novosti.

23.05. (12:00)

Bez nekog reda i rasporeda

Šajatović: Netko se dobro zabavljao pišući Program Vlade

Kad bi nekom uredniku novinar donio tekst kakav je Program Vlade, brzo bi bio otpravljen da ga ozbiljno doradi. No, s obzirom na to da politika nije novinarstvo, riječ je o drugim pravilima i mjerilima. Može medijsko kroničarsko zanovijetalo pronaći desetke i desetke općih mjesta, neargumentiranih tvrdnji, nelogičnosti i obećanja bez brojčano iskazanih KPI-jeva, ali činjenica je da su se s tako sklepanim programom zabilježile tri uzastopne pobjede na parlamentarnim izborima. Pa ti vidi. Iščitavajući program nove vlade teško je ne zapitati se je li se to ekipa u Banskim dvorima dobro zabavlja redajući rečenice koje jedna s drugom nemaju mnogo smisla. Ili su gazde, bez završne redakture, prepustili nižim činovnicima da nekako ispune 53 stranice. Što je, ako se isprinta, dovoljno debeo dokument. Miodrag Šajatović čita da vi ne morate, za Lider.