Vučetić: Naša neznatna važnost na globalnoj sceni je privilegij - Monitor.hr
21.04.2018. (10:30)

Saborski endem

Vučetić: Naša neznatna važnost na globalnoj sceni je privilegij

Filozof i teolog Marko Vučetić nezavisni je zastupnik koji je u Sabor ušao na listi Mosta, a javnost ga je zamijetila kada se založio za ratifikaciju Istanbulske konvencije. “Mi smo mali narod u nestanku, ali nekom čudnom zakonitošću umislili smo da se upravo na našem prostoru, upravo u našem vremenu i upravo s nama odigrava presudan kozmički boj. Ako mi ne spasimo svijet, tko će? Nadam se da ćemo jednom uvidjeti da nam naša malobrojnost i neznatna važnost na globalnoj sceni nudi privilegij, a to je da uživamo u slobodi i da se razvijamo”, kaže Vučetić u intervjuu za Večernji.


Slične vijesti

04.08. (19:00)

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo...

Vučetić: Sjećanje na smrt, žrtvu i rat izaziva tugu, a ne ponos

Uzaludno je upozoravati da povijest nikada nije zgotovljena i da je ostvarenje tzv. povijesnih težnji zapravo drugačiji, perfidni način da se posredovanjem plemenske svijesti jedan narod i jednu državu miče s povijesne scene. Prije 30 godina nas je bilo 4,5 milijuna, danas nas ima 3,8 milijuna, a za 30 godina će nas biti 3,3 milijuna. Svjetska populacija raste, a broj stanovnika Hrvatske neprestano pada, što zbog iseljavanja, što zbog smanjenog broja novorođene djece. Neprestano ponavljam kako je put našeg opstanka dokidanje plemenske svijesti, razvijanje prijateljstva naše kulture i našeg jezika te, konačno, budućnost koju ćemo ozbiljavati komunicirajući je na hrvatskom jeziku, baš kao što ćemo se sjećati naše prošlosti na tom istom jeziku. Ako Hrvatska ne postane prijateljska država prema drugima, nestat ćemo, baš kao što već nestajemo. Marko Vučetić za Autograf.

30.07. (01:00)

Domoljublje dolazi i s lijevog političkog spektra

Vučetić: Pelješki most poražava ideju samodostatnosti male Hrvatske

Put Hrvatske je europski put. Taj put nam ništa ne oduzima, on nam, naprotiv, nudi perspektivu jer Hrvatsku izgrađuje i osnažuje kao državu. Hrvatska je europska država, svi državljani Republike Hrvatske ujedno su i državljani Europe. Zbog ovog rastućeg identiteta danas imamo Pelješki most. Zbog izdajničkog suverenističkog osporavanja europskog identiteta, Pelješki most imamo tek danas i mnogo toga što smo mogli imati, još uvijek nemamo. Suverenističko-nacionalističke politike su uvijek politike izdaje. Dobro je da se na proslavi ovog događaja u pojavi pojavila i dezorijentiranost suverenista. Građanima Hrvatske jasno je da europejstvo nikada nije bilo i nikada neće biti protiv hrvatstva, ono hrvatstvu omogućava vidljivost i osigurava mu budućnost. Marko Vučetić za Autograf.

22.07. (14:00)

Ono što znamo otprije, samo argumentiranije

Vučetić: Homoseksualci zabranjene, negirane ljubavi postaju homofobi

Internaliziranu homofobiju redovito pronalazimo kod, kako je to papa Franjo naznačio, rigidnih javnih osoba licemjernog privatnog života ili, da stvari dovedemo do jasnoće – kod osoba homoseksualne prakse koji mrze sebe i tu mržnju pretvaraju u borbenu krepost i zalaganje za tzv. normalnost i tzv. moralnost. Dakle, homoseksualci koji skrivaju vlastitu homoseksualnost, preziru sebe i drugima posreduju mržnju u antihomoseksualnim i protuhomoseksualnim stavovima. Stvar je jednostavna, odrastali su pred vlastitom majkom s kojom su uspostavili odnos privrženosti i tišine o vlastitoj seksualnosti. Oni su znali da su homoseksualci, majke su im to znale, ali to znanje nije probilo granicu tišine. Njihova homoseksualnost nikada nije dobila pravo javnosti, nikada nije riječima ozvučena. Tako u vlastitoj homoseksualnoj nutrini pohranjuju homofobiju kao trajnu negaciju vlastite osobnosti i prijezira prema ljubavi. Marko Vučetić za Autograf.

30.06. (13:00)

Biopolitika na isključiv i fanatičan način

Vučetić: Ljudi uglavnom nisu u stanju sami promišljati vlastiti život

Tko ima namjeru drugoga pokoriti i određivati mu tijek života, nije slobodan. Fanatičan je. Fanatizam je isključivost. Fanatizam može biti religijski, ali i svjetovni. Oni koji vjernike žele poniziti, omalovažiti i isključiti iz društvenog života, fanatični su u jednakoj mjeri u kojoj su fanatični vjernici koji onima koji ne vjeruju žele nametnuti vjerske dogme kao pravne norme. Za sve fanatike je dobro da postoje religijski sustavi i države, odnosno političke opcije koje ih kontroliraju i, ma koliko to paradoksalno zvučalo, ipak ih kultiviraju. Ako želite uzrujati čitavu klijentelu naših domaćih nekritičkih religijsko-svjetovnih fanatika, dovoljne su vam dvije teme: pravo na prekid trudnoće i prava homoseksualaca. Marko Vučetić za Autograf.

24.06. (13:00)

Samo malo povijesti

Vučetić: Antifašisti i branitelji na istoj su strani povijesti

Neki branitelji iz Domovinskog rata mogu smatrati da Hrvatska i Domovinski rat nikakve veze nemaju s antifašističkim pokretom i da je Domovinski rat početak naše povijesti. Takvi branitelji su u višestrukoj zabludi. Dovoljno je da pogledaju kalendar i da u njemu potraže sve dane koje je ova država prepoznala kao dane s kojima se identificira i koje smatra vrijednima. Jedan od tih dana je i Dan antifašističke borbe. Konfrontiranjem Domovinskog rata s antifašističkim pokretom negira se realitet Hrvatske kao države. To čine svi oni koji ne obilježavaju Dan antifašističke borbe, ali i oni koji ga, silom prilika, obilježavaju, ali nemaju snage donijeti zakone koji će iz Hrvatske protjerati sve fašističke simbole i pokliče. Marko Vučetić za Autograf.

16.06. (21:00)

Društvo bez dijaloga

Vučetić: Sestra Vesna Zovkić sućutno sluša i humanizira prostor

Da govor o ljudskoj veličini ne bi bio apstraktan i lišen životnosti, ljudskoj veličini jedne kršćanske egzistencije možemo dati lice i ime. To je lice koje je bilo s licima izbjeglica u Bosni i Hercegovini kao i s licima Roma u Francuskoj, to lice je dospjelo u Alžir, Libiju, Tunis, ali i u Hrvatsku. Ovo ljudsko lice ne sudjeluje u našim crkveno-političkim raspravama o odnosu Crkve i države, ono želi volontirati u tranzitnom centru za migrante. Riječ je o licu katoličke redovnice Vesne Zovkić. Ona se nije odlučila za osvajanje prostora za vječnu i svetu kršćansku istinu o svijetu i Bogu. Umjesto toga, Vesna Zovkić se odlučila na supatnju s prognanim, poniženim, ostavljenim, ranjenim i marginaliziranim čovjekom. Vesna Zovkić zna da je rat prijezir prema čovjeku i da se na ratu nikada ne izgrađuje budućnost, jer je to budućnost sukoba i neprijateljstva. Ona u jednom pismu piše: Očajnički sam tražila bar neke naznake dijaloga u Crkvi i društvu vjerujući da ni jezivo krvoproliće ne dokida činjenicu da smo svi mi bili i ostali braća i sestre. Marko Vučetić, Autograf.

09.06. (16:00)

Antipovorka ponosa

Vučetić: I u Hrvatskoj su homoseksualci svedeni na nepoželjni ostatak

Iako se Željka (Markić) predstavlja kao kršćanka, njezine namjere i realizacije namjera veze s kršćanstvom nemaju. Ona kršćanstvo želi svesti na politički program uređenja svijeta po mjeri njezinih interesa. Političko kršćanstvo stvara kavez u kojem je sve moguće, a osobito progon i nepriznavanje drugih. Takvo kršćanstvo stvara povijest proganjanja, spaljivanja, obračunavanja, naoružavanja, silovanja, omalovažavanja, uništavanja i, naravno, svako malo se uvrijedi kada netko kaže da takvo neautentično kršćanstvo zastupa politike proganjanja, obračunavanja, naoružavanja, silovanja, omalovažavanja i uništavanja. Naravno da navedene destrukcije povijesti ne provodi samo političko kršćanstvo kao zlokobna sjena kršćanstva, to čine maliciozne i destruktivne sjene svih religija i ideologija koje započinju spasom čovjeka, a završavaju njegovim progonom u nepoželjni ostatak. Marko Vučetić za Autograf.

02.06. (14:00)

Borbe s infantilnim i traumatiziranim ministrantima osvetnicima

Vučetić: Sudionici Hoda za život žele djecu zbog svoje sebičnosti

Religioznost je lijek za naše egzistencijalne traume, no taj lijek je lijek za djecu koja nikada neće odrasti. Ovoga sam svjestan svaki put kada namjerno kritiziram religiju. Tada mi se uvijek javi neko veliko dijete koje ima potrebu osvetiti mi se zbog toga što mu remetim terapiju. Preda mnom se tada nalazi infantilno stvorenje koje odustaje od vlastite profesije, neovisno je li riječ o pravniku, liječniku, svećeniku, sveučilišnom profesoru ili zemljoradniku. Tada znanje nestaje kako bi na njegovo mjesto stupila nesvjesna egzistencijalna trauma. Sasvim je razumljivo da istraumatiziranom velikom djetetu struka ništa ne znači, ono se pretvara u ministranta osvetnika kojemu je poremećena terapija njegove egzistencijalne traume. Marko Vučetić za Autograf.

26.05. (12:00)

Utemeljitelj kojeg bez države ne bi bilo (a ne obratno)

Vučetić: Mit o Tuđmanu nam je oduzeo snagu slobodnih građana

Mit je također govor, ali, za razliku od povijesti, taj govor ne opisuje ono što se zbilo, nego ima namjeru sve događaje podrediti izmišljenom ili iracionalnom početku. Mit je proizvodnja događaja i zarobljavanje događajnosti. Kada razmišljam o ulozi Franje Tuđmana za stvaranje suvremene hrvatske države, razvidno je da je njegova uloga mitska. Tuđman je, u prvoj, ljudskoj fazi svog života bio Titov čovjek, uživao je sve privilegije borca za Jugoslaviju – od podarene mu vile, generalskog čina, direktorske pozicije partijskog znanstvenog instituta itd. Ukratko, čovjek Tuđman i kada je bio čovjek, nije bio samostalan, bio je čovjek sustava. U drugoj fazi ulazi u sukob sa sustavom, biva proganjan, prestaje biti čovjekom sustava i postaje herojem nacionalne ideje. Razlika između ljudske i herojske faze, sastoji se samo u tome što je, kao Titov čovjek, slobodom koju mu je sustav dao, potvrđivao taj sustav, dok je, kao heroj, slobodom koju mu je sustav oduzeo, opet potvrđivao taj sustav. On je, dakle, kao čovjek i kao heroj bio čovjek i heroj partijskog, jugoslavenskog sustava. Marko Vučetić za Autograf.

19.05. (13:00)

Koncertni vid medicinske edukacije

Vučetić: Namjera Hoda za život je da društvo postane posve monolitno

Javne manifestacije koje imaju namjeru društvu oduzeti različitost, okupljališta su degeneriranih i korumpiranih jastava. Degenerirano jastvo ruši granicu između osobne autonomije i društva, ono umišlja da je društvu kreator i zakonodavac. Potpuno su mi jasne namjere Hoda za život i potreba da ova manifestacija postane tzv. druga narav koja snagom društvenog pritiska formira moralnu obvezu svim članovima društva rušeći svaku različitost. Namjera Hoda za život je da društvo postane, u moralnom, pravnom i svjetonazorskom smislu, potpuno monolitno. Zato se trude oko formiranja društvenog pritiska putem druge naravi. Druga narav posreduje moralni imperativ koji urušava samokritičnost i granice nespojivih stvarnosti. Marko Vučetić za Autograf.