Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati - Monitor.hr
09.09. (11:00)

Zbog razbijanja mitova, naravno

Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati

Suvremena hrvatska država formirana je u otporu prema jugoslavenskoj državi. Istina, taj otpor nije bio onakav kako ga to prikazuje nacionalistički mit. Naša država je formirana uslijed povijesnih zakonitosti, tada su formirane mnoge države, a ne samo Hrvatska. Ono što je bitno je da se, makar u mitskim interpretacijama, Hrvatska osamostalila time što smo se (ovo mi je mitsko ”mi” našeg etniciteta) borili protiv neke države – Jugoslavije. Sada se, naprotiv, ne trebamo boriti protiv neke države, nego se moramo boriti za državu i to putem države. Izlazak iz ove situacije je ili kaos konačnog desničarskog dotrajavanja ili stvaranje novog, manje rigidnog i lako prevladivog utemeljujućeg mita o hrvatskoj državi. To ne mogu napraviti desničari. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Prekjučer (17:00)

Mudre misli

Vučetić: U neslobodnom društvu slobodni pojedinci ulaze u bitke koje moraju izgubiti

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu. Ako nas prošlost uvjetuje u donošenju odluka, onda odluke ne donosimo mi, nego naša prošlost. Bez ”reza ništavila” nismo slobodni, osuđeni smo na bezličnost zarobljenika prošlosti u besmislenoj sadašnjosti. Koji, naime, smisao ima sadašnjost koja je kontrolirana opunomoćenica prošlosti? Nikakav. Budući da je sloboda dislokacija iz dominantnog uzročno-posljedičnog lanca, svi slobodni pojedinci računaju s time da ih neslobodna većina nikada neće prihvatiti jer to ni ne može. Marko Vučetić za Autograf.

20.10. (13:00)

Svi su bolji od ovih koji su sad

Vučetić: Korupcija je vidljiva, a nacionalni interesi su nevidljivi

Politika u Hrvatskoj lišena je razumskog sadržaja i moralnih vrijednosti, ali zato, s druge strane, obiluje religijskim konceptima: objavljivanjem istine, mesijanstvom, stvaranjem sljedbe, štovanjem kulta, fanatičnog uvjerenja u ispravnost tzv. naših istina i, konačno, negiranjem ljudske veličine. Korupcija je u Hrvatskoj, dakle, vidljiva, a nacionalni interesi su nevidljivi. Antikorupcijsko vijeće se poziva na vrijednost nevidljivog, a nevidljivo se, kako je to rekao filozof Delos McKown, gotovo ne razlikuje od nepostojećeg. Nevidljivo i nepostojeće su religijske datosti, a religija ne traži da se odluke donose na temelju razuma i razloga, nego pukim pristankom uz nešto veće od nas. Borba za prisutnost u medijima nije borba protiv korupcije, nego borba za antikorupcijski privid, a antikorupcijski privid će rezultirati, kao i svaki privid, osnaživanjem HDZ-ove korupcije. Marko Vučetić za Autograf.

06.10. (18:00)

Parazitiranje u jednoj državi poželjnije nego u drugoj

Vučetić: Politički paraziti žive u prošlosti, jer ne žive u povijesti

Tragikomično je bilo promatrati koliko su uzaludne energije, proteklih mjeseci, uložili hrvatski političari iz Hrvatske, trudeći se dokazati kako o rezultatima izbora u Bosni i Hercegovini ovisi sudbina i opstanak hrvatske države. Sudbina hrvatske države ovisi isključivo o rezultatima izbora u hrvatskoj državi. Bosna i Hercegovina nije hrvatska država, baš kao što nije niti hrvatska kolonija, ona je država Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Paradoksalna je situacija da jedna tranzicijska država, kao što je to Republika Hrvatska, koja još uvijek ne zna što je demokracija, jer da zna, zasigurno demokraciju ne bi poimala kao zaborav stranačke korupcije HDZ-ovog tipa, jer bez tog zaborava ta koruptivna stranka ne bi mogla na biralištima i dalje biti birana, određuje nekoj drugoj državi što je to demokracija. Marko Vučetić za Autograf.

05.10. (09:00)

Kriza humanosti diljem svijeta

Marko Vučetić: Iran, država koja zbog rigidnog morala ubija svoje građane

Danas se ne čuje glas akademija u hrvatskom, iranskom, srpskom ili poljskom društvu, iako se upravo u tim društvima – ali ne samo u tim, to se događa i u Mađarskoj, Italiji i, da ne nabrajam više, zaključit ću s trenutno najdrastičnijim slučajem, onim u Rusiji – krše ljudska prava, a akademije šute.  U navedenim društvima, ne samo da je humanistika u krizi, u krizi je sama humanost. Prosvjedi u Iranu su prosvjedi ljudskosti koja ne želi biti zatvorena u arhitekturu mrtvog morala koji ubija vrijednost, u mrtvu religiju koja ubija dušu i mrtvu državu koja ubija slobodu. Istinu i ideju, prvenstveno ideju slobode, ovih dana u Iranu spašavaju oni koji ne žele živjeti u sigurnosti neslobode nego izlaze na ulice kako bi izlaganjem vlastitog života donijeli konačni sud o jednom nehumanom režimu, zaustavili ga i sveli ga na sramotnu povijesnu činjenicu. Marko Vučetić

22.09. (22:00)

Hej čitatelju, jesi li već zaboravio na INA-u?

Vučetić: HDZ je stranka koja djeluje kao inkubator korupcije

Mediji dobrim dijelom formiraju naše stavove. Jako malo je medija koji žele čitatelje koji misle, oni uglavnom misle umjesto čitatelja, zato im posreduju zaključke i vrijednosne sudove o nekome ili nečemu. Državni teroristi financiraju medije da prikrivaju skandale ili da ih medijski tako obrade da izazovu burnu, kratkotrajnu i brzo izgarajuću reakciju. Vijest da je netko, prije nekoliko dana, u Ini ukrao milijardu kuna, primjer je takvog skandala. Danas ta vijest nikome ništa ne znači. Taj skandal je dobio pravo javnosti u kontroliranim uvjetima, da se ne napravi nikakva šteta onima koji su maligni, ali daleko bolji od nesposobnije alternative. Marko Vučetić za Autograf.

02.09. (16:00)

Oko nas sve sami altruisti

Vučetić: Vjerska sloboda između solidarnosti i egoizma

One koji ulaze u političku arenu iz egoističkih pobuda, lako je prepoznati, njih zanima isključivo pozitivan medijski odjek ili privid, ne zanima ih stvarnost, nego privid koji je u funkciji egoizma jedne uzaludne političke životinje. Takve, Aristotelovim riječima, zanima slava i moć koju im ta slava pruža. Nešto se slično odvija i u institucionalnim religijskim zajednicama. Kada predstavnici institucionalnih religijskih zajednica žele slavu i moć, onda su oni egoistične religijske životinje s tendencijom da, instrumentalizacijom vlastite religijske zajednice, postanu egoistične političke životinje. Institucije su nam potrebne. Potrebne su nam i religijske institucije, potrebno nam je da kolekcija osobnih vjera zađe u stanje religije te, potom, u stanje kulture, ali ne na egoističan način. Institucije koje ne rade ništa za druge, koje ne osjećaju patnju drugih, egoistički su ustrojene institucije. Nama takve institucije ne trebaju. Marko Vučetić za Autograf.

25.08. (21:00)

Kod nas ne smiješ imati kičmu

Vučetić: Hrabre profesorice razotkrile ravnatelja i dobile otkaze

Anđela Vulin i Zrinka Škara uznemirile su svjetinu koja je zaposjela Srednju školu u Biogradu na Moru. Zato su dobile otkaz. Anđela Vulin bila je pedagoginja, dok je Zrinka Škara biogradskim učenicima predavala engleski i francuski jezik. One su saznale da novac prikupljen u humanitarne svrhe nije namjenski utrošen već je ostao na računu škole. A otkaz im je dao ravnatelj, nekadašnji vjeroučitelj koji zbog određenih razloga ne smije biti vjeroučitelj, ali zato smije biti ravnatelj. Nadležna tijela su potvrdila da se radi o nepravilnostima, a kolike su to nepravilnosti, dovoljno je reći da je prije nekoliko mjeseci Prosvjetna inspekcija naredila raspuštanje Školskog odbora i poništenje odluke o izboru ravnatelja. No, od toga – ništa. Ravnatelj je ostao na svom mjestu, a profesorice bez posla. Marko Vučetić za Autograf.

04.08. (21:00)

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo...

Vučetić: Sjećanje na smrt, žrtvu i rat izaziva tugu, a ne ponos

Uzaludno je upozoravati da povijest nikada nije zgotovljena i da je ostvarenje tzv. povijesnih težnji zapravo drugačiji, perfidni način da se posredovanjem plemenske svijesti jedan narod i jednu državu miče s povijesne scene. Prije 30 godina nas je bilo 4,5 milijuna, danas nas ima 3,8 milijuna, a za 30 godina će nas biti 3,3 milijuna. Svjetska populacija raste, a broj stanovnika Hrvatske neprestano pada, što zbog iseljavanja, što zbog smanjenog broja novorođene djece. Neprestano ponavljam kako je put našeg opstanka dokidanje plemenske svijesti, razvijanje prijateljstva naše kulture i našeg jezika te, konačno, budućnost koju ćemo ozbiljavati komunicirajući je na hrvatskom jeziku, baš kao što ćemo se sjećati naše prošlosti na tom istom jeziku. Ako Hrvatska ne postane prijateljska država prema drugima, nestat ćemo, baš kao što već nestajemo. Marko Vučetić za Autograf.

30.07. (01:00)

Domoljublje dolazi i s lijevog političkog spektra

Vučetić: Pelješki most poražava ideju samodostatnosti male Hrvatske

Put Hrvatske je europski put. Taj put nam ništa ne oduzima, on nam, naprotiv, nudi perspektivu jer Hrvatsku izgrađuje i osnažuje kao državu. Hrvatska je europska država, svi državljani Republike Hrvatske ujedno su i državljani Europe. Zbog ovog rastućeg identiteta danas imamo Pelješki most. Zbog izdajničkog suverenističkog osporavanja europskog identiteta, Pelješki most imamo tek danas i mnogo toga što smo mogli imati, još uvijek nemamo. Suverenističko-nacionalističke politike su uvijek politike izdaje. Dobro je da se na proslavi ovog događaja u pojavi pojavila i dezorijentiranost suverenista. Građanima Hrvatske jasno je da europejstvo nikada nije bilo i nikada neće biti protiv hrvatstva, ono hrvatstvu omogućava vidljivost i osigurava mu budućnost. Marko Vučetić za Autograf.

22.07. (14:00)

Ono što znamo otprije, samo argumentiranije

Vučetić: Homoseksualci zabranjene, negirane ljubavi postaju homofobi

Internaliziranu homofobiju redovito pronalazimo kod, kako je to papa Franjo naznačio, rigidnih javnih osoba licemjernog privatnog života ili, da stvari dovedemo do jasnoće – kod osoba homoseksualne prakse koji mrze sebe i tu mržnju pretvaraju u borbenu krepost i zalaganje za tzv. normalnost i tzv. moralnost. Dakle, homoseksualci koji skrivaju vlastitu homoseksualnost, preziru sebe i drugima posreduju mržnju u antihomoseksualnim i protuhomoseksualnim stavovima. Stvar je jednostavna, odrastali su pred vlastitom majkom s kojom su uspostavili odnos privrženosti i tišine o vlastitoj seksualnosti. Oni su znali da su homoseksualci, majke su im to znale, ali to znanje nije probilo granicu tišine. Njihova homoseksualnost nikada nije dobila pravo javnosti, nikada nije riječima ozvučena. Tako u vlastitoj homoseksualnoj nutrini pohranjuju homofobiju kao trajnu negaciju vlastite osobnosti i prijezira prema ljubavi. Marko Vučetić za Autograf.