Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati - Monitor.hr
09.09.2022. (11:00)

Zbog razbijanja mitova, naravno

Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati

Suvremena hrvatska država formirana je u otporu prema jugoslavenskoj državi. Istina, taj otpor nije bio onakav kako ga to prikazuje nacionalistički mit. Naša država je formirana uslijed povijesnih zakonitosti, tada su formirane mnoge države, a ne samo Hrvatska. Ono što je bitno je da se, makar u mitskim interpretacijama, Hrvatska osamostalila time što smo se (ovo mi je mitsko ”mi” našeg etniciteta) borili protiv neke države – Jugoslavije. Sada se, naprotiv, ne trebamo boriti protiv neke države, nego se moramo boriti za državu i to putem države. Izlazak iz ove situacije je ili kaos konačnog desničarskog dotrajavanja ili stvaranje novog, manje rigidnog i lako prevladivog utemeljujućeg mita o hrvatskoj državi. To ne mogu napraviti desničari. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

18.05. (19:00)

Religija je lijepa stvar, ali ideologija...

Vučetić: Hrvatsko društvo se ne može odvojiti od smetlišta

Naše, hrvatsko društvo čovjeka promatra kao antropološki bazen koji je potrebno ispuniti spoznajnim i moralnim smećem kako bi to društvo u pokušaju moglo što duže podržavati politike nacionalizma iza kojega se kriju stvarne namjere takvih politika, a to je pljačka i grabež bez ikakvih posljedica.

Nacionalizam i religijski fundamentalizam i jesu idejno, antropološko, teološko i moralno smeće. Tu nema nikakvog spora.

Zadatak učitelja, nastavnika i profesora je da to smeće trajno uklone iz dječjih umova, da djecu oslobode od našeg licemjerstva, laži i zabluda i da im pomognu da se razviju u autonomna, dostojanstvena, zrela i istinita odrasla ljudska bića. Znanje ima tu snagu, ono otvara perspektive, jača samopoštovanje, lišava predrasuda i mijenja čovjeka. Neznalica i znalac ne žive istim životom, oni nemaju istorazinski humani dinamizam. Marko Vučetić za Autograf

11.05. (20:00)

Antropološki škart materijal

Vučetić: Plenković je kapitulirao pred najprimitivnijim nacionalizmom

Domovinski pokret traži da taj famozni, traumatični domovinski duh uđe i u obrazovni sustav kako bi se učenicima, na razini kapitulacije pred traumom najprimitivnijeg oblika nacionalizma, posredovale prave, domoljubne istine. Te istine su, naravno, napisane na latinici, na latinici će biti napisana i istina domovinskog duha o ćirilici u Vukovaru. Dio birača je, glasajući za Domovinski pokret i birajući politike domovinskog duha, htio da se nešto takvo dogodi ovoj nesretnoj državi, oni su zato izabrali 14 zastupnika, zagovornika ove specifične, navodno domoljubne indoktrinacije. Plenković je, u želji očuvanja privida političke moći, kapitulirao pred preostalom trinaestoricom izabranih zastupnika s liste Domovinskog pokreta.

Naravno da domoljublje nema veze s indoktrinacijom, domovinskim duhom, Domovinskim pokretom, Plenkovićem i HDZ-om. To nije domoljublje, to je puka želja da se, neovisno o cijeni koju će ova nedovršena država i ovo zakržljalo društvo platiti, osvoji vlast ili da se ta vlast zadrži.Koliko je političarima stalo do ideologije vidljivo je iz same činjenice da je nekadašnja komunistička politička vrhuška, bez da trepne, promijenila stranku, odbacila dotadašnju ideologiju, prihvatila novu i tako ostala na vlasti. Marko Vučetić za Autograf.

03.05. (19:00)

Šok i vjeverica

Vučetić: Ni Srbima ni ženama ne piše se dobro u Hrvatskoj

Dok traju pregovori o formiranju nove većine, iako su ovi pregovori potpuno formalne naravi, jasno je da Hrvatskoj slijedi desna vlada, mene zanima nešto drugo, nešto o čemu politički analitičari nisu izrekli niti riječ, a to je da se formiranje desne vlade provodi, a kako drugo nego po marksističko-lenjinističkom konceptu države. Ova vladavina, dakako, nije demokratski strukturirana, već djeluje kao sila. Glavni gubitnici su Srbi. Oni znaju što im slijedi, oni su istinski gubitnici, sustavno će im se oduzeti njihovo srpstvo. Ni ženama se ne piše dobro, one su, prema konturama buduće vlade, neki prijelazni oblik poluporaženog života, nešto iznad Srba, ali daleko niže od pravih Hrvata.

Domovinski duh Domovinskog pokreta nije nešto što do sada nismo vidjeli, nagledali smo se mi toga duha, osjetili smo njegovu bestijalnost početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je to bio domovinski duh Tuđmana i HDZ-a, danas je to, privremeno, domovinski duh Domovinskog pokreta, ali članovi ove stranke su uglavnom otpadnici iz HDZ-a, tako da je domovinski duh uvijek bio izvorni duh HDZ-a. Dakle, ništa novo nam ne slijedi. Marko Vučetić za Autograf.

29.04. (14:00)

I zato su poslali jednu osobu da se bori protiv cijele korupcije

Vučetić: Opozicija ne shvaća da se nominalizmom ne ruši HDZ

Hrvatska se nakon izbora pretvorila u filozofsku arenu u kojoj se, kao da je riječ o borbi na život i smrt, raspravlja o nominalizmu. Nominalizam je, u najkraćim crtama, gledište koje smatra da ne postoje opći pojmovi, univerzalije ili apstraktni entiteti nego samo pojedinačne stvari. Naši poslijeizborni nominalisti ne smatraju da je problem DORH-a u slabosti u borbi protiv korupcije i kojekakvih nezakonitosti, nego u Ivanu Turudiću, kao da je samo on problem, a ne sveprisutnost korupcije koja je, na strukturnoj razini, zahvatila i DORH. Oporba, čini se, zastupa radikalno nominalistički pristup stvarnosti – oni bi promijenili pojedinačna bića na čelu DORH-a, HTV-a, Ustavnog suda, državnih poduzeća itd. Sve to bi učinili u roku od godinu dana i potom bi, sa samozadovoljnim nominalističkim uzdahom, raspisali izbore koji bi se, sukladno nepogrešivom nominalističkom osjećaju za realnost, odigrali u savršenoj, poštenoj i radikalno drugačijoj atmosferi u odnosu na ovu u kakvoj sada živimo. Marko Vučetić za Autograf.

17.03. (12:00)

Apeli koji život znače

Vučetić: Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio

Često se citira njegova sljedeća rečenica: ”Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu”. Šteta je što se ova rečenica samo citira umjesto da se po njoj postupa. Ona je, stoga, svedena na beživotni apel – protivnicima su kuće spaljene. Nesporno je da je Franjo Kuharić idealizirano i romantizirano promatrao hrvatske vojne trupe, zato im je upućivao moralne apele, više od toga nije mogao, raspao bi mu se unutarnji svijet osmišljavanja zbilje. Franjo Kuharić je tu bio dosljedan, nije se izdvajao od zajednice vjernika koju je predvodio – i njima i sebi je upućivao, kada već drugačije ne može, moralne apele. To, naravno, nije dovoljno jer kršćanstvo nije zajednica okupljena oko skupa moralnih apela, ali je dobro da je netko tada, u tim tranzicijskim vremenima nedefinirane nacije i aktivističkog kršćanstva shvaćenog kao predvorje nacionalizma, makar upućivao moralne apele.

Istina je da Kuharić nije bio nacionalist, od nacionalizma ga je sačuvala pripadnost Katoličkoj Crkvi, koja je, ipak, globalno prisutna, ona nadilazi nacionalne, premda ne i religijske granice. Njemu je hrvatski narod prvi adresat njegovih želja, a tek potom, kada je utvrdio njegovo etičko i povijesno prvenstvo, te iste, tipično hrvatske želje širi na čitav svijet. Kardinala Kuharića trebamo kontekstualno vrednovati, tada ćemo shvatiti da je bio sazdan od pozitivnih nacionalnih i religijskih fragmenata. Šteta je što su to samo fragmenti, ali i oni su, u ona vremena, činili razliku. Ta razlika nam je tada trebala. Marko Vučetić za Autograf.

09.03. (11:00)

Vučetić: Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju

Prije nekoliko godina govorio sam na komemoraciji čovjeka koji je dokinuo vlastitu egzistencijalnu praksu. Zanimljivo je da nitko osim mene nije spomenuo pojam ”suicid”. Ljudi se zatvaraju pred smrću, pogotovo kada je ona željena. Tada većina ljudi emigrira u strah, nelagodu i šutnju. Kada životna praksa ne odgovara ideji o životu, nositelj ovog prijepora rješenje pronalazi u dokidanju životne prakse. Taj prijepor treba živjeti, prihvatiti ga kao obilježje ljudskog načina postojanja, bez traženja rješenja. Život je apsurdan. Na samom kraju ove kolumne, odat ću i što me potaknulo na njezino pisanje – a to je suicid jednog svećenika. On se našao u prijeporu između vlastite prakse ostavljenosti i bolnog iskustva institucionalne, prazne, hladne i zavodljive priče o tome kako je svaki čovjek vrijedan u tolikoj mjeri da se zbog njega bog žrtvuje. Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju. Odbio je biti institucionalni klaun koji zabavlja druge kako bi ojačala institucionalna hladnoća. Marko Vučetić o temi s kojom treba oprezno, za Autograf.

02.03. (14:00)

Oprosti im, jer ne znaju što čine

Vučetić: Hrvatskoj katoličkoj mladeži ustaštvo je poželjno i moralno

Današnja se hrvatska katolička mladež odgaja u duhu prevrednovane povijesti, njima ustaški pokret savršeno paše uz katoličanstvo. Ustaštvo se više ne skriva, ono se podrazumijeva kao nešto poželjno, moralno i ispravno. Ta famozna ”hrvatska katolička mladež” ustaški pokret doživljava kao nešto od boga željeno, dok partizane poima kao bezbožne ubojice. Ne može neki vjernik biti načelnik u režimu kvislinške države rasnih zakona i logora, a da nad sobom nije počinio zločin iz mržnje prema vjeri. Ustaštvo je, između ostalog, i zločin iz mržnje prema vjeri. Hrvatska je, a to je vidljivo iz ovih ali i brojnih drugih primjera, zemlja prevrednovane prošlosti. Zato nam je prošlost iznimno bitna, ona izaziva žive rasprave, ali i sukobe. Naša prošlost, prije svega, nije naša, a nije, baš kao što je slučaj i sa svim ostalim prevrednovanim stvarima, dovoljno stara, jer je tek nedavno nastala. Marko Vučetić za Autograf.

26.02. (20:00)

Njihov je bog s malim b

Vučetić: U Hrvatskoj su najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva

Kršćanstvo je zajedništvo koje gleda potrebe drugih. Kršćanstvo je altruistično i mirotvorno, ono ne pokorava, nego se, modelom oživotvorenim u Isusu Kristu, inkarnira u stvarnost drugih, a da tu stvarnost ne poništava. Mi, nažalost, na razini povijesti ne možemo pronaći primjera kako izgleda to savršeno kršćanstvo, ono se, uostalom, i kao ideja socijalizma nikada nije ostvarilo u društvu. Riječ je o objektivnom, nikad ostvarenom idealu, ali i živom subjektivnom iskustvu. Istinske kršćane je lako prepoznati, oni su definirani, ne odustaju od vlastitog života, boga ne izdaju, drugim ljudima se ne nameću. Oni shvaćaju da je bog taj koji ima plan, i to plan spasa. Lažni kršćani su ljudi križa i razapinjanja. U Hrvatskoj su, nažalost, najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva, njihove namjere i njihov zadatak je da hrvatsko društvo pribiju na križ, da ovu državu ubiju i iskoriste, baš kao što su ubili i iskoristili boga. Marko Vučetić za Autograf.

08.02. (19:00)

Ako mu ne prođe, moći će se uskoro ponovno kandidrati za predsjednika i sve pet

Vučetić: Što ako Milanoviću Plenković i Turudić odgovaraju?

Predlažem predsjedniku da, kada se Sabor raspusti i on, kako to Ustav propisuje, raspiše parlamentarne izbore, ujedno podnese ostavku na mjesto predsjednika ove države hrabrih, odlučnih i dostojanstvenih ljudi te da se kandidira na parlamentarnim izborima. Za ovo ne treba hrabrost, sasvim je dovoljan inat i želja da se u postojeći koruptivni sustav unese nered. A što ako Milanoviću ovaj nered odgovara? Što ako mu Plenković i Turudić odgovaraju? Ništa, onda neka čeka da mu se život i budućnost dogode. Pantovčak je ionako najuzvišenije mjesto za čekanje života i hrabrosti. Marko Vučetić za Autograf.

01.02. (23:00)

No pasaran

Vučetić: Politička korupcija novinarstvu želi oduzeti riječ i djelo

Istinsko novinarstvo je stvarateljska aktivnost, ono usavršava svijet, čini ga boljim. Ovo nije idealizirani prikaz novinarstva, ono ili pripada stvaranju novog, savršenijeg i poželjnijeg ljudskog svijeta ili, naprotiv, nije riječ o novinarstvu. Novinari napad na novinarstvo doživljavaju kao napad na sebe, zato se bune kada ih se pokušava ušutkati. Prosvjed u Zagrebu je prosvjed protiv pokušaja ušutkavanja ove stvarateljske profesije. U fazi pokušaja ušutkavanja još uvijek postoji šansa da novinarstvo, kao javna stvar, odnosno kao svojevrsni dnevnički zapis dostojanstvenog javnog uma, vlastitim snagama sebe obrani.

To je prosvjed za novinarstvo bez brnjice, odnosno to je otpor prema namjeri političkih nasilnika da novinare pretvore u poslušnike koruptivnih struktura. Politička korupcija nema mjere, ona teži prema tome da zahvati sve segmente stvarnosti, pa tako i istinu. Marko Vučetić za Autograf.