Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati - Monitor.hr
09.09.2022. (11:00)

Zbog razbijanja mitova, naravno

Vučetić: Parlamentarna desnica dijete je HDZ-a, treba je izigrati

Suvremena hrvatska država formirana je u otporu prema jugoslavenskoj državi. Istina, taj otpor nije bio onakav kako ga to prikazuje nacionalistički mit. Naša država je formirana uslijed povijesnih zakonitosti, tada su formirane mnoge države, a ne samo Hrvatska. Ono što je bitno je da se, makar u mitskim interpretacijama, Hrvatska osamostalila time što smo se (ovo mi je mitsko ”mi” našeg etniciteta) borili protiv neke države – Jugoslavije. Sada se, naprotiv, ne trebamo boriti protiv neke države, nego se moramo boriti za državu i to putem države. Izlazak iz ove situacije je ili kaos konačnog desničarskog dotrajavanja ili stvaranje novog, manje rigidnog i lako prevladivog utemeljujućeg mita o hrvatskoj državi. To ne mogu napraviti desničari. Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

14.07. (19:00)

Religulous

Vučetić: Klečavci očekuju da hrvatsko društvo prestane biti sekularno

Bog nije društvena i politička kategorija, niti to ikada treba postati. On pripada i prebiva u vjeri, religiji i kulturi. Opasno je kada ono što je duboko osobno ili subjektivno, kao što je to vjera, postane izvor za uređivanje društvenih odnosa i javnih politika. Molitelji na trgovima, poznati kao klečavci, ne brane vjerske istine, njihovo pravo na slobodu vjeroispovijesti ničim nije ugroženo, oni to pravo demonstriraju svake prve subote u mjesecu, ali, nažalost, oni to pravo svake prve subote u mjesecu i instrumentaliziraju. Oni, naime, molitvu koriste kako bi ostvarili društvene i političke, a ne religijske ciljeve. Molitelji na trgovima, izabravši baš trg za molitvu, uporno nastavljajući s tom aktivnošću iako su vidjeli da ona izaziva otpore i podjele u javnosti, ne zbog toga što je riječ o molitvi nego upravo suprotno, što se molitva zloupotrebljava, desakralizirali su molitveni čin. Marko Vučetić za Autograf.

30.06. (01:00)

Nekritički kupci političkih proizvoda

Vučetić: Kažete da mrzim sve hrvatsko? U krizi ste događajnosti

Prije nekoliko dana, dok sam u trgovini kupovao nužne namirnice, obratio mi se, kako bi to Zoran Milanović rekao, potpuno nepoznat čovjek, doduše ne izravno, nego govoreći trgovkinji o meni, tako da ja čujem, kao onome koji ne voli ništa hrvatsko.

Što bi to bilo sve ili ništa hrvatsko, i kako to sve stane u nešto, nije mi baš najjasnije, ali ovo, očito, nije pitanje koje muči ovog kroatiziranog kupca, niti će ga, po onome što sam vidio, ikada mučiti. Hrvat voli nešto hrvatsko, baš kao što i ne voli nešto hrvatsko. Taj kupac-Hrvat, po svemu sudeći, ne voli ono što ja radim, a budući da je to nešto hrvatsko, on je, po vlastitim kriterijima, mrzitelj nečeg hrvatskog.

A ako netko već voli, jer voljeti se mora, nešto hrvatsko, onda zasigurno, pod pretpostavkom da je imalo uman, zna da nipošto nema uvid u to što je sve hrvatsko, pa stoga netko drugi, koga on ne shvaća, zasigurno nešto voli, a moguće da je to nešto što taj netko voli upravo nešto hrvatsko – moguće čak i hrvatskije od njegovog posjeda hrvatstva. Marko Vučetić za Autograf.

21.06. (20:00)

Ako hodaš s njima, onda je sve pet

Vučetić: Žene iz Hoda za život koje su učinile pobačaj su ubojice

Zanimljivo je da sudionici Hoda za život, ali i mnogih drugih pokreta, ne demonstriraju što ljudski život znači njima, već se iz petnih žila trude da njihova svjetonazorska orijentacijska točka ili pseudodefinicija postane obvezujuća za druge. Hod za život zapravo je definicijski pohod na živote drugih ljudskih bića.

Nemam ništa protiv svjetonazora, pa i svjetonazorskog aktivizma, ali bi, čisto zbog logičke higijene, valjalo zadržati minimum konzistentnosti.

Ako netko tvrdi da je prekid trudnoće ubojstvo, a svjetonazorski aktivisti Hoda za život upravo to tvrde (a i imaju pravo to tvrditi), sekularno društvo im je dužno to pravo osigurati i osigurava im ga, onda je nužno da žene koje na njihovim skupovima svjedoče o abortusu kojega su nekoć počinile, ne predstavljaju u mlakoj, neodređenoj formi žena koje će iznijeti intimna svjedočanstva. Treba ih najaviti kao ubojice djeteta.

Ne smatram da su one ubojice, ali budući da Hod za život prekid trudnoće smatra ubojstvom, a to navodno smatraju i žene koje manipulativno na hodaškim skupovima iznose polulažna svjedočanstva, onda, ako žele udovoljiti minimalnim zahtjevima logičnosti i autentičnosti, te žene trebaju predstaviti i prema njima se odnositi kao da je riječ o ubojicama – ne zbog toga što se uistinu radi o ubojicama, jer nije riječ o ubojicama, nego zbog toga što svi oni smatraju, uvjereni su ili makar to tvrde, da je prekid trudnoće ubojstvo. Marko Vučetić za Autograf

06.06. (20:00)

Između teologije i politike

Vučetić: Bartulica gura Hrvatsku u kulturološko dužničko ropstvo

Nije Bartulica uzeo samo sumnjive kredite koje, da kojim slučajem nema i neke druge, javnosti nedostupne izvore financiranja, ne bi mogao otplaćivati jer ne bi imao od čega živjeti, on je, što je daleko pogubnije, odlučio ovu državu uvesti u identitetsko, političko, demokratsko, kulturološko dužničko ropstvo. O ovom dužničkom ropstvu bi Kutleša trebao govoriti, jer se ono događa pozivanjem na kršćanstvo.

Priznajem, jasno mi je zašto se Kutleša, Bartulica i ekipa zalažu da kršćanstvo postane politička kategorija, da uđe u zakone i državne institucije. Unutarcrkveno kršćanstvo ih više ne oduševljava jer je mrtvo, pokušavaju ga oživjeti u političkom području. To čine svi kršćanski aktivisti u politici – pokušavaju reanimirati mrtvo kršćanstvo. Marko Vučetić za Autograf.

31.05. (19:00)

Istina kad tad izađe na vidjelo

Vučetić: Tomislav Buzov i Ivan Čavčić veći su od svih moralnih sustava

Da Dežulović prije deset godina nije napisao tekst o ovom čovjeku, njegov ljudski čin bi bio zaboravljen. Srpski nacionalisti su ubili Buzova, a hrvatski nacionalisti su ga, kao umirovljenog oficira JNA, odlučili ubiti u povijesnom smislu – htjeli su ubiti sjećanje na ovaj njegov, do krajnjih granica ljudski čin. Lažni bogovi, lažne nacije, lažni novinari, lažni vojnici, lažna ljudskost, lažne politike, lažni moral i lažna povijest ubijaju – uvijek i svugdje. Toj laži se suprotstavljaju ljudi koji ne šute.

Tomislav Buzov je bio čovjek riječi i riječ o njemu pronose ljudi istine. Takvi ljudi su veći od svake mislive vrijednosti i svakog nevidljivog boga. Oni su realizirana ljudskost. Drugi primjer realizirane ljudskosti, veće od svih bogova i svih moralnih sustava, pronalazimo u Ivanu Čavčiću, mladom čovjeku od svega 25 godina koji je, nakon smrti roditelja, preuzeo brigu o dvije maloljetne sestre. Ni on nije izabrao šutnju, nego brigu, ljubav i manifestaciju ljudskosti koju nikakva spekulativna moć nikada neće moći misliti.

Imamo ljude, uvijek ćemo ih imati, a hoćemo li biti ljudi ili bazeni lažnih iskaza o moralu ovisi o tome hoćemo li šutjeti ili ćemo, naprotiv, progovoriti cjelinom naše egzistencije, Marko Vučetić za Autograf.

18.05. (21:00)

Religija je lijepa stvar, ali ideologija...

Vučetić: Hrvatsko društvo se ne može odvojiti od smetlišta

Naše, hrvatsko društvo čovjeka promatra kao antropološki bazen koji je potrebno ispuniti spoznajnim i moralnim smećem kako bi to društvo u pokušaju moglo što duže podržavati politike nacionalizma iza kojega se kriju stvarne namjere takvih politika, a to je pljačka i grabež bez ikakvih posljedica.

Nacionalizam i religijski fundamentalizam i jesu idejno, antropološko, teološko i moralno smeće. Tu nema nikakvog spora.

Zadatak učitelja, nastavnika i profesora je da to smeće trajno uklone iz dječjih umova, da djecu oslobode od našeg licemjerstva, laži i zabluda i da im pomognu da se razviju u autonomna, dostojanstvena, zrela i istinita odrasla ljudska bića. Znanje ima tu snagu, ono otvara perspektive, jača samopoštovanje, lišava predrasuda i mijenja čovjeka. Neznalica i znalac ne žive istim životom, oni nemaju istorazinski humani dinamizam. Marko Vučetić za Autograf

11.05. (20:00)

Antropološki škart materijal

Vučetić: Plenković je kapitulirao pred najprimitivnijim nacionalizmom

Domovinski pokret traži da taj famozni, traumatični domovinski duh uđe i u obrazovni sustav kako bi se učenicima, na razini kapitulacije pred traumom najprimitivnijeg oblika nacionalizma, posredovale prave, domoljubne istine. Te istine su, naravno, napisane na latinici, na latinici će biti napisana i istina domovinskog duha o ćirilici u Vukovaru. Dio birača je, glasajući za Domovinski pokret i birajući politike domovinskog duha, htio da se nešto takvo dogodi ovoj nesretnoj državi, oni su zato izabrali 14 zastupnika, zagovornika ove specifične, navodno domoljubne indoktrinacije. Plenković je, u želji očuvanja privida političke moći, kapitulirao pred preostalom trinaestoricom izabranih zastupnika s liste Domovinskog pokreta.

Naravno da domoljublje nema veze s indoktrinacijom, domovinskim duhom, Domovinskim pokretom, Plenkovićem i HDZ-om. To nije domoljublje, to je puka želja da se, neovisno o cijeni koju će ova nedovršena država i ovo zakržljalo društvo platiti, osvoji vlast ili da se ta vlast zadrži.Koliko je političarima stalo do ideologije vidljivo je iz same činjenice da je nekadašnja komunistička politička vrhuška, bez da trepne, promijenila stranku, odbacila dotadašnju ideologiju, prihvatila novu i tako ostala na vlasti. Marko Vučetić za Autograf.

03.05. (19:00)

Šok i vjeverica

Vučetić: Ni Srbima ni ženama ne piše se dobro u Hrvatskoj

Dok traju pregovori o formiranju nove većine, iako su ovi pregovori potpuno formalne naravi, jasno je da Hrvatskoj slijedi desna vlada, mene zanima nešto drugo, nešto o čemu politički analitičari nisu izrekli niti riječ, a to je da se formiranje desne vlade provodi, a kako drugo nego po marksističko-lenjinističkom konceptu države. Ova vladavina, dakako, nije demokratski strukturirana, već djeluje kao sila. Glavni gubitnici su Srbi. Oni znaju što im slijedi, oni su istinski gubitnici, sustavno će im se oduzeti njihovo srpstvo. Ni ženama se ne piše dobro, one su, prema konturama buduće vlade, neki prijelazni oblik poluporaženog života, nešto iznad Srba, ali daleko niže od pravih Hrvata.

Domovinski duh Domovinskog pokreta nije nešto što do sada nismo vidjeli, nagledali smo se mi toga duha, osjetili smo njegovu bestijalnost početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je to bio domovinski duh Tuđmana i HDZ-a, danas je to, privremeno, domovinski duh Domovinskog pokreta, ali članovi ove stranke su uglavnom otpadnici iz HDZ-a, tako da je domovinski duh uvijek bio izvorni duh HDZ-a. Dakle, ništa novo nam ne slijedi. Marko Vučetić za Autograf.

29.04. (14:00)

I zato su poslali jednu osobu da se bori protiv cijele korupcije

Vučetić: Opozicija ne shvaća da se nominalizmom ne ruši HDZ

Hrvatska se nakon izbora pretvorila u filozofsku arenu u kojoj se, kao da je riječ o borbi na život i smrt, raspravlja o nominalizmu. Nominalizam je, u najkraćim crtama, gledište koje smatra da ne postoje opći pojmovi, univerzalije ili apstraktni entiteti nego samo pojedinačne stvari. Naši poslijeizborni nominalisti ne smatraju da je problem DORH-a u slabosti u borbi protiv korupcije i kojekakvih nezakonitosti, nego u Ivanu Turudiću, kao da je samo on problem, a ne sveprisutnost korupcije koja je, na strukturnoj razini, zahvatila i DORH. Oporba, čini se, zastupa radikalno nominalistički pristup stvarnosti – oni bi promijenili pojedinačna bića na čelu DORH-a, HTV-a, Ustavnog suda, državnih poduzeća itd. Sve to bi učinili u roku od godinu dana i potom bi, sa samozadovoljnim nominalističkim uzdahom, raspisali izbore koji bi se, sukladno nepogrešivom nominalističkom osjećaju za realnost, odigrali u savršenoj, poštenoj i radikalno drugačijoj atmosferi u odnosu na ovu u kakvoj sada živimo. Marko Vučetić za Autograf.

17.03. (12:00)

Apeli koji život znače

Vučetić: Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio

Često se citira njegova sljedeća rečenica: ”Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu”. Šteta je što se ova rečenica samo citira umjesto da se po njoj postupa. Ona je, stoga, svedena na beživotni apel – protivnicima su kuće spaljene. Nesporno je da je Franjo Kuharić idealizirano i romantizirano promatrao hrvatske vojne trupe, zato im je upućivao moralne apele, više od toga nije mogao, raspao bi mu se unutarnji svijet osmišljavanja zbilje. Franjo Kuharić je tu bio dosljedan, nije se izdvajao od zajednice vjernika koju je predvodio – i njima i sebi je upućivao, kada već drugačije ne može, moralne apele. To, naravno, nije dovoljno jer kršćanstvo nije zajednica okupljena oko skupa moralnih apela, ali je dobro da je netko tada, u tim tranzicijskim vremenima nedefinirane nacije i aktivističkog kršćanstva shvaćenog kao predvorje nacionalizma, makar upućivao moralne apele.

Istina je da Kuharić nije bio nacionalist, od nacionalizma ga je sačuvala pripadnost Katoličkoj Crkvi, koja je, ipak, globalno prisutna, ona nadilazi nacionalne, premda ne i religijske granice. Njemu je hrvatski narod prvi adresat njegovih želja, a tek potom, kada je utvrdio njegovo etičko i povijesno prvenstvo, te iste, tipično hrvatske želje širi na čitav svijet. Kardinala Kuharića trebamo kontekstualno vrednovati, tada ćemo shvatiti da je bio sazdan od pozitivnih nacionalnih i religijskih fragmenata. Šteta je što su to samo fragmenti, ali i oni su, u ona vremena, činili razliku. Ta razlika nam je tada trebala. Marko Vučetić za Autograf.