Vučetić: Ukinuti nehumanu praksu uskrate morfija i agonije umiranja - Monitor.hr
07.09.2023. (19:00)

U skladu s moralom i medicinskom praksom

Vučetić: Ukinuti nehumanu praksu uskrate morfija i agonije umiranja

Smrt je ireverzibilni događaj, ona trajno dokida život umrlog te traumatizira sve one koji su s tom osobom sudjelovali u distribuciji emocija. Ljudski život je jednokratan i ranjiv. Smrt je uvijek traumatična, u njoj nema veselja ni radosti, ali ima etičnosti. Umiranje mora biti etično. Smrt traumatizira, ona dokida život, ali, ako je društvena zajednica etična, umiruća osoba ne smije biti, osim, naravno, ako to ne želi, izručena patnji. Medicinsko i zdravstveno osoblje uzima u obzir da je svaki pacijent, kada donosi neki moralni sud u skladu s moralnim sustavom kojemu pripada, donio dobru odluku za sebe. Oni tu odluku ne propituju, njihov zadatak nije da pacijenta moralno preodgajaju. Marko Vučetić za Autograf


Slične vijesti

Danas (23:00)

Svima se ukazala!

Poslanica Lane Bobić: Otmica Gospe

@index.hr

“Gospa je došla” na Thompsonov koncert. #indexhr #foryoupagе #foryourpagе #viralvideos #croatia #thompson #fyp #concert

♬ original sound – Index.hr – Index.hr

Gospe moja! Jesi li ti svjesna koji si merch postala? Brendirali su te do zvijezda. Da otvoriš društvene mreže postala bi najveća influenserica ikad. Mislim, znam da si navikla biti muza umjetničkih djela, pa i brend, ali Gospe moje, u kapitalizmu ti nema kraja.

Prodaju te kao alvu. Printaju te na majice, šalice, nakit, samo reci riječ i isprintamo Gospu. Je li ti, Gospe, uopće dobiješ neki udio u prodaji mitologizirane sebe?

Uglavnom, ne ukazuješ se više samo u oblacima i na tostovima, sad te izrade kao svjetlosni efekt za ultra profitabilne muzičko-scensko-političke spektakle. Isprintaju te na nebo! Kako reče Tea Škokić – „Madonna od drona“! Znam da si već sad overbooked, ali dodaj još i to u kalendar, Gospe Hipodromska i Madonna od Drona. Peti srpanj dvije tisuće dvadeset i pete.

E sad, što me žulja? Ti što te prodaju su te pobijelili, okovali čeličnim himenom i sveli na inkubatoricu Boga. Gospe moja, kao da bi ti branili autonomiju. Lana Bobić za Lupigu

Jučer (22:00)

Dolje intendant!

Ivančić: O podlosti

“Ne mogu se sad sjetiti, ko ga šiša… Da bi sve kulminiralo skandaloznim ‘Woyzeckom’ Boruta Šeparovića, ratnom dramom u kojoj redatelj upadljivo odbija istaknuti tko je agresor, a tko žrtva.”

“Ipak, gledalište je bilo uglavnom puno, i najčešće oduševljeno sjajnim glumačkim izvedbama, a novinske recenzije mahom pozitivne?”

“Pa to i jest problem! Zašto bih se inače spuštala u Split? Vidite s kakvim se izazovom Komesarijat suočava: kako pripremiti teren za smjenu uspješnoga intendanta poslije uspješne kazališne sezone, a da to izgleda kao stručni, a ne politički čin? A? Pa sad ti to rješavaj, drugarice Koržinek! Ali bez brige, bit ću kao i obično na visini zadatka.”

“Plan Komesarijata za kulturu je da rukovodstvo splitskog HNK optuži za nestručnost i nekompetenciju, a ustvari mu zamjera političku nelojalnost. Shvaćate našu taktiku? Dođem u Split, drobim o kulturnoj razini, o ‘produkciji i sadržaju’, a zapravo podižem vješala”, rekla je drugarica Koržinek… Viktor Ivančić za Novosti.

Jučer (14:00)

Koncerti visokog rizika

Otkazivanje koncerata Bajage: ‘Koncertom su ugroženi isključivo branitelji koji žele da se koncert zabrani jer im Bajaga “diže tlak” ‘

Nitko pametan ne misli da ovdje postoje zakonske osnove za zabranu koncerata, a još manje smisla ima objašnjavati udrugama čiji se argumenti za zabranu mogu svesti na: “Brena, ona fotka, a Bajaga… nešto što nije istina i za što uporno nemamo dokaze, ali nije ni bitno jer mi samo ne bi da on nastupa”. I svima nam je jasno da se branitelje u današnje vrijeme percipira kao “čuvare istine o Domovinskom ratu i temeljnih vrijednosti države”, a i oni sami sebe tako vide, ali što je ovo? Braniteljske udruge uzele su nepoderiv pristup Ilije Čvorovića i rekle: “Smemo li nešto da vas zamolimo? Pomozite nam da vas ne ubijemo!” I mi smo im pomogli jer jedina alternativa je reći “ne” i na leđa si natovariti domoljubni reket ne samo za ovu priliku već vjerojatno i svaki puta kada odlučite organizirati bilo što, a apsolutno NITKO vam neće držati leđa jer sve ove “domoljubne” kampanje tako funkcioniraju. Hrvoje Marjanović za Index. Nakon otkazivanja Bajage u Solinu, Rambo Amadeus je sam otkazao svoj nastup (Index).

Prekjučer (14:00)

Jer nas nešto, prije škole, moraju naučiti i kod kuće

Andrassy: Svatko valjda zna napravit krevet… dok se ne krene pričat o uvođenju vojnog roka

Ako punoljetnoj osobi treba vojska da nauči kako se posprema krevet, to je nešto što je možda pametnije zadržat za sebe. Osim kreveta, imamo i već spomenuti argument “muškarci su postali pi*ke” – što je poprilično glupa uvreda ako uzmemo u obzir da govorimo o jednom od najizdržljivijih organa i možda bi bilo pametnije da ih se, ako je već potrebno, usporedi s nečim osjetljivim, tipa testisima.“Muškarci su postali pi*ke”, kažu, a to je problem koji, kažu, treba izliječit. “VOJSKOM!” Možda da ih se (ne sve, naravno), – preventivno educira? Andrea Andrassy za Miss7 o Vlatki Pokos koja je htjela vratiti vodu od 5 eura (Index) do nasilnih “muškaraca” koji ne mogu podnijeti da ih djevojka ostavlja…

Srijeda (20:00)

Od djevojke u zagrljaju metastaza

Jergović: Vedrana Rudan i Logor Zagreb

Ono što radi Vedrana Rudan jednom će, bude li dobrih i pametnih tumača, biti važno i zanimljivo. Baveći se tabuima, ona radi nekoliko neobično korisnih društvenih poslova. Govori o onom o čemu se šuti. Ona razbija konsenzualne društvene šutnje, ali ne nužno tako da kaže nešto što bi se s etičke, intelektualne ili barem emocionalne strane činilo ispravnim. Ona se oko tabua naprosto razlaje, gnjevno, ludo, briljantno, poput ranih pankera, a neka drugi poslije mirno i razložno govore, ako to znaju.

Nije Zagreb logor samo po tome što je policija Nezavisne države Thompson, kako je Rudan naziva, građane zatočila u njihovim novozagrebačkim stanovima, lišivši ih građanskih sloboda, Zagreb je logor zato što Plenković, Božinović i Jandroković naknadno tvrde da se nije dogodilo ništa, i da su to “samo tri riječi u jednoj pjesmi”. Svašta, Plenkoviću, u tri riječi stane. I “Pička ti materina” i “Srbe na vrbe”, a pjesama također svakakvih ima. Zagreb je logor u kojem trenutačno žive oni koji su kažnjeni jer na lokalnim izborima nisu glasali za HDZ. Zagreb je logor zato što se u Hrvatskom saboru danas slobodno s govornice pozdravlja ustaškim pozdravom. Za takvo što više se ne dijele ni opomene. Tu je sav smisao ovih događaja, ali tu je negdje, suprotiva huljicama, i sav smisao književnosti. Miljenko Jergović za svoj blog.

Srijeda (18:00)

Poraz društva

Markovina: Što povezuje Bajagu i Zorana Pusića?

Davno sam, sličnim povodom otkazivanja Bajage, koji je u Hrvatskoj odsvirao desetine koncerata i oko kojeg ne može realno postojati nikakav stvarni problem, napisao da bi stvar bila dodatno bizarna kad bi uzeo i hrvatsko državljanstvo, na koje po mjestu rođenja svakako ima pravo.

Da skratim i napišem jednostavnim rječnikom, Pusić smeta samo zato što je dosljedni antifašist, a Bajaga samo zato što je Srbin. I dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će u ovakvim okolnostima pokrenuti val, kojeg se nitko organizirano neće potruditi zaustaviti, pa da dobijemo zemlju kojoj ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu.

I to zemlju koja je ostvarila sve snove ovdašnjih nacionalista i praktično je jedina jasna pobjednica ratova za jugoslavensko nasljeđe. Ta vrsta besmisla i autodestrukcije ravna je i poklapa se s nastojanjem istih društvenih krugova da jednu suštinski partizansku i pobjedničku zemlju pretvore u zemlju ustaških gubitnika. Dragan Markovina za Peščanik. O otkazivanju Bajage pišu i Novosti.

Srijeda (16:00)

Njihovi partizani i ustaše

Marjanović: Ono što je Hrvatima natezanje oko Thompsona, to je Amerikancima navlačenje oko toga je li nešto woke ili ne

Film Superman redatelja Jamesa Gunna trenutni je predmet svađe. Film, opisan od strane vlastitog tvorca kao priča o “osnovnoj ljudskoj ljubaznosti”, postao je trenutna i žestoka točka prijepora u kulturnom ratu kojem nema kraja. I prije nego što je ijedan kadar prikazan javnosti, film je etiketiran kao “Superwoke”, osuđen kao ideološko predavanje i pozicioniran kao najnovije bojište oko značenja američkog identiteta. Optužbe da je nešto woke vrlo često i dolaze od onih koji neko umjetničko djelo nisu možda ni samostalno doživjeli već zaključke donose na temelju osvrta nekog drugog. Kada Gunn najavi da je priču temeljio na “imigrantu”, kritičari u tome čuju podršku specifičnom političkom stavu kojem se protive. To je oblik interpretacijskog rata osmišljen da kulturni proizvod pretvori u politički lakmus test prije nego što publika uopće dobije priliku procijeniti ga samostalno. Etiketirati Supermana Jamesa Gunna kao “woke” je reduktivan i politički motiviran čin koji ignorira povijest lika i tematsku složenost filma. Kontroverza je proizvod medijskog okruženja koje profitira od sukoba, a ne odraz stvarnog sadržaja. Hrvoje Marjanović za Index

Srijeda (01:00)

Dok dođe policija iz Korenice, Rusi već u Berlinu

Dežulović: Pad Berlina i druge okolnosti

Kad kažem da je vijest iz Udbine obišla svijet, uopće se ne zajebavam: trojica civila, dvojica iz Pule i jedan, božeprosti, iz Srbije, pod utjecajem alkohola upala su Mercedesom C klase pulskih registarskih oznaka kroz kapiju vojarne “Josip Jović” u Udbini i dulje vrijeme divljali po krugu kasarne, pa kroz istu kapiju pobjegli prema Korenici (Dnevnik). Slavna Hrvatska vojska razbježala se kud koji mili moji, a najprisebniji među njima, jedan vrhunski obučeni pripadnik udbinskog Središta Hrvatske vojske za razvoj vođa “Marko Babić” – da, Središte za razvoj vođa, tako se zove – nazvao je broj za hitne slučajeve 112.

Danas, eto, znamo: jedno – možda i ključno – od tih “pravila, procedura i taktika” kaže da se u slučaju napada strane sile na zemlju članicu NATO-a – ili neke druge, kako ono reče ministar, “značajne promjene u sigurnosnom okruženju na području Europe” – odmah nazove policija. Vrhunski obučeni dočasnici i časnici iz centra za obuku vođa, ukratko, reagirali su potpuno isto kao i baba iz susjedstva, kad joj obijesna mladež Mercedesom turira i drifta pred kućom: nazvali, jasno, 112. Boris Dežulović za N1

Utorak (12:00)

Nismo dogovorili je li Zemlja okrugla, a neki bi razgovarali o tome "što je bilo"

Picula: To što netko sluša Thompsona ili Prijović stvar je preferencija, no o zločinima bi trebali slijediti ista moralna načela

Nije rijetkost to da pripadnici novih naraštaja ne samo da ne znaju kada je počeo i završio, primjerice Drugi svjetski rat, te koji su mu uzroci i posljedice, nego niti ne znaju kada se točno Hrvatska osamostalila, u kakvim okolnostima te koji su datumi ključni za proces tog osamostaljenja. Kako bi i znali uz sve deficite organiziranog obrazovanja, arbitrarno mijenjanje državnih praznika te korištenje prošlosti za dnevnu politiku. S obzirom na to da se prvi ljudi današnjega HDZ-a neprestance pozivaju na osnivača stranke i prvog predsjednika samostalne Hrvatske, treba znati to da Tuđman kao tadašnji šef države ni u najtežim danima rata nije opravdavao ni relativizirao ustaški pokret.

Tvrdnje da danas nikoga ne zanimaju akteri Drugoga svjetskog rata put su u nepoštivanje svake žrtve u tom ratu i nakon njega te vrijednosti na kojima je izgrađena poslijeratna Europa, u kojoj su 1945. vojno pobijeđeni nacizam, fašizam i rasizam. U isto vrijeme ništa ne amnestira tadašnje pobjednike od njihovih zločina, a za cjelovitu ocjenu i pristup povijesti, koja neće opterećivati nego rasterećivati sadašnjost i budućnost, treba imati i znanja, i hrabrosti, i odgovornosti. Boško Picula za tportal.

Ponedjeljak (09:00)

Škola za život, ali bez popravnog iz društva

Jokić: Ravnateljica medicinske škole inzistiranjem na rušenju 19 učenika osvjetlala obraz obrazovanju

Nacionalno je odjeknula vijest da je 19 učenika Medicinske škole Ante Kuzmanića u Zadru, od čega 15 onih koji su započeli srednjoškolsko obrazovanje, palo razred (N1). I to 2025. godine, kada je sve više pritisaka roditelja, prijetnji pa i policije, a negdje čak i odvjetnika na školskim hodnicima. Ideja da se bez rada može uspjeti izrazito je ukorijenjena u hrvatskom društvu, i to ne bez razloga. Više od dvije trećine učenika srednjih škola smatra da su za zapošljavanje važnije rodbinske veze, poznanstva i politička pripadnost od onoga što znaš i možeš. U takvoj društvenoj klimi teško je inzistirati na kriterijima kao što to hrabro čini zadarska ravnateljica jer te stvarnost svakodnevno demantira. Inzistiranje na kriterijima za Hrvatsku je jedan od najvažnijih razvojnih zadataka. Društva koja odustanu od kriterija osuđena su na sporiju ili bržu propast. Boris Jokić za tportal.