Za uspjeh medijskih kampanja presudan je izlazak iz zone komfora - Monitor.hr
10.03. (11:00)

Zabavni i drugačiji

Za uspjeh medijskih kampanja presudan je izlazak iz zone komfora

I dok su medijske kuće staroga doba imale zadatak publici dostavljati činjenice, informacije, priče koje moraju biti ispričane, u ovome modernome, čini se, informiranje je stavljeno u službu zabave. Drugim riječima, sve je nejasnija granica između zabavljanja i informiranja, a sadržaj koji kreiraju medijske kuće mora biti brzo dostavljen, angažiran i u interakciji s publikom. A to više nije iznimka ili luksuz, nego nužda. Primjer uspjeha je korejski Webtoon, koji je čitanje stripova prilagodio pametnim telefonima. Na drugom je mjestu New York Times koji je tradicionalno izvještavanje uspješno proširio na lifestyle, ali i industriju igara. Zanimljiv je i uspjeh braće Manning, bivših zvijezda američkog nogometa koji uživo komentiraju utakmice na način sličan običnim sportskih fanova ispred malih ekrana. Na petome je mjestu Morning Brew ili, kako ga opisuje Fast Company, newsletter koji se pretvorio u punokrvnu medijsku kompaniju. Taj je brend prepoznao potencijal influencera i kreatora – zapošljava ih i nudi im svoju infrastrukturu. Lider


Slične vijesti

23.02. (14:00)

Oni pomažu male medije

Pavičić: Medijski mrak u lokalnim sredinama

Vlasnik portala iz grada P. požalio se kolegici Ivanki Tomi da je pristao na ugovor o potpori od Grada, “ali mislim da ću od njega odustati jer je krajnje nekorektno ‘složen‘. Npr., dužan sam objavljivati praktički sve što grad P. objavi, uključujući čestitke gradonačelnika ili ne-vijesti o asfaltiranju nekoliko kvadrata ceste u nekom selu. Zvuči kao karikiranje, ali zapravo nije.” Postoji čak i portal koji je ovu praksu traženja PR-om podigao na nacionalnu razinu. Portal sklapa ugovore s gradonačelnicima diljem Hrvatske – od Novog Marofa do Lošinja ili Opuzena – a potom objavljuje promotivne PR uratke o velikim radnim uspjesima i epohalnim infrastrukturnim pothvatima. Ti članci nisu obilježeni kao plaćeni oglasi, iako to jesu. Ovakvim sivim zonama posrednog oglašavanja skloni su – ne budimo licemjeri – i veliki nacionalni mediji. Ali, nacionalni mediji i mediji u velikim gradovima ne mogu prespavati krupnu aferu vlasti ili ozbiljan skandal. U malim sredinama nije tako. Jurica Pavičić za HND.

24.01. (11:00)

Novinarstvo i korporacije - loš brak

Era milijardera u industriji vijesti je na izmaku

Whose News Literacy? - FAIR

Prije desetak godina generacija novopečenih milijardera priskočila je u pomoć američkom novinarstvu:

  • 2013.  osnivač Amazona Jeff Bezos kupio Washington Post za 250 milijuna dolara
  • 2014. osnivač eBaya Pierre Omidyar donirao tvrtki First Look Media, uključujući The Intercept, 250 milijuna dolara
  • 2017. Appleova milijarderka Laurene Powell Jobs kupila 70 % The Atlantica u dogovoru koji procjenjuje tvrtku na oko 160 milijuna dolara
  • 2018. biotehnološki milijarder dr. Patrick Soon-Shiong kupio Los Angeles Times za 500 milijuna dolara
  • 2018. osnivač Salesforcea Marc Benioff kupio Time za 190 milijuna dolara.

Novi vlasnici obećali su i potporu novinarstvu i pomoć u revoluciji poslovnih modela. Milijarderi su održali pola  obećanja štiteći radna mjesta novinara i malo se miješajući u uređivačku politiku. Ali druga polovica plana – pronaći nove modele – uglavnom je ostala neispunjena jer prodajna mjesta koja gube novac i dalje preživljavaju zahvaljujući dobroj volji bogatih vlasnika. A sada se svi suočavaju s pitanjima strategije i morala koji su naličje ovisnosti medija o bogatom dobročinitelju: “Kako će kanal, koji je kupila korporacija čiji se uspjeh smatra povezanim s ugovorima koje je odobrila vlada, sada kritizirati vladu?” Nacional

14.01. (11:00)

Hrvatski mindset: Uvijek je kriv onaj drugi

Kako domaći političari i mediji tumače tko je odgovoran za poskupljenja nakon uvođenja eura

Zamaskiraju li svi poskupljenje u euro, građani se neće oporaviti godinama - Večernji.hr

Nalazi i dojmovi sukobljavaju se izrazito burno. Kao viđenja jetija, Gospe, svemiraca – ova tema se u medijima uporno održava na anegdotalnoj, neobaveznoj razini… Analitičar Vojković, ljubitelj atraktivnih paralela iz tzv. oba totalitarizma, imenuje tipskog ovdašnjeg protagonista – homo balkanikus. Slično geografsko-mentalitetno očitanje poduzima i komentator Jutarnjeg lista Viktor Vresnik: u trgovačkom dizanju cijena on prepoznaje “posljednji trzaj balkanske iskonske gramzljivosti u Hrvatskoj”. Nije ga omelo saznanje da su najveći trgovci ovdje ipak stranci. O pohlepi, kao motivu trgovaca koji su digli cijene, progovorio je i sam naš premijer Andrej Plenković, dodajući izraze – bezobrazno, profiterski, prevarantski. Isti moralistički diskurs preuzeo je kolumnist Jutarnjeg lista Gojko Drljača. U korist trgovaca, doduše, ali svejedno. Bar je zabavno: u rukama države on vidi bič, mač, malj, tim redom, dok su biznismeni “plahi kao srne”.  Novosti

06.11.2022. (21:00)

Piar, liar

Državi odgovara da nominalno financira “novinarstvo”, a u stvarnosti dobiva uljepšanu sliku o sebi

Ljubušak Božo Skoko i Krešimir Macan u timu Večernjeg lista za praćenje predsjedničkih izbora - Ljubuški Informativno, kulturno, sportski portal - Ljubuški u srcu

Božo Skoko, Ankica Mamić, Krešimir Macan, Mate Mijić i drugi PR-ovci redovno gostuju u domaćim medijima kao “politički analitičari” i “nezavisni stručnjaci”. Njihove firme zarađuju goleme iznose na poslovima s državom i lokalnom upravom, a PR-ovci onda u javnosti, s navodno “nezavisnih” pozicija, poliraju imidž političara koji su im omogućili zaradu. Tako je npr. Božo Skoko u medijskom prostoru reklamiran kao nezavisni stručnjak koji je u tom slučaju komentirao politiku u Zagrebu, dok je u stvarnosti bio suvlasnik firme koja je zaradila enormne profite zahvaljujući administraciji pod vodstvom Milana Bandića. Ta crtica možda ponajbolje opisuje incestuozni odnos između takozvanih opinion makera u prostoru domaćeg žurnalizma i novinarsko-uredničke klike koja im ustupa prostor: nezavisni stručnjaci, zaduženi za “nepristrano” komentiranje političke svakodnevice, zgrću nemale sume preko javnih institucija koje u Hrvatskoj ovise o moći političkih nalogodavaca, predmeta njihovih analiza. Javnost pritom dobrim dijelom o tome ne zna ništa. Novosti

 

27.10.2022. (18:00)

Medije pratim, vrijeme si kratim

Gavranović: Senzacionalizam i polarizacija medija

Nedavno je ispod radara prošlo istraživanje koje je pokušalo dati odgovor na pitanje zašto se gubi povjerenje u medije i zašto u najvećem broju medija prevladava senzacionalizam umjesto profesionalnosti. Sve više ljudi izbjegava političke teme, odnosno teme od javnog interesa, i to zato jer čitateljima “narušava raspoloženje”. Upravo zbog toga političari su u još gorem položaju pa moraju raditi “viralne” stvari – “vikati”, napadati i slično da bi dobili pažnju dok su konsenzus i deliberacija zaboravljeni pojmovi. Mediji biraju upravo viralne sadržaje za svoje čitatelje jer druge publika neće čitati, samim time i njima se smanjuje publika, ali i zarada. Zašto ljudi ne vjeruju medijima je kompleksno pitanje, koje ima svoje specifičnosti u različitim zemljama i vremenima. No, ono što je sigurno jest pojava interneta, zbog koje su se mediji još više ispolitizirali i polarizirali, što je polariziralo i publiku. Tako je nastao “neprijateljski medijski efekt” prema kojem ljudi s izraženim pozitivnim stavovima o nečemu doživljavaju medijske izvještaje o tome, čak i potpuno objektivne, kao negativne ili pristrane. Ante Gavranović za Epohu.

23.09.2022. (22:00)

Tolerancija mi nije jača strana, svi drugi griješe, a ja sam bez mana

Kako se monopolizira javni prostor

Jedan ekstremistički portal – koji je, valja spomenuti, dijelom financiran javnim sredstvima – nedavno se našao zgrožen činjenicom da su Grad Zagreb i Ministarstvo kulture pokrovitelji studentske izložbe koja “napada kršćanstvo”, a koja samo ironizira narativ o toleranciji. No kao što je spomenuto, određenom dijelu medija i javnosti ni nedvosmisleni natpisi nisu predstavljali znatnu prepreku tome da studentski rad protumače kao protjerivanje kršćana neviđeno od doba poganih rimskih careva. Kulturpunkt donosi niz nekoliko primjera u kojima ukazuju na izrazito neugodnu činjenicu da šovinistička desnica u znatnoj mjeri kontrolira javne prostore u gradu Zagrebu, dok se u slučajevima bilo kakve intervencije koja bi taj monopol dovela u pitanje izvodi dobro uhodani performans hinjenja žrtve i nasilne reakcije – uglavnom od strane jednih te istih aktera.

10.09.2022. (17:00)

Naručitelji priželjkuju medije koji su spremni vršiti propagandu kroz sadržaj

Tijela javne vlasti daju na desetke milijuna kuna za samopromociju agencijama i medijima izabranima bez jasnih kriterija

Infografika: Na svjetski dan slobode medija cenzura i dalje aktivna

Istraživanje Gonga u suradnji s HND-om pokazuje da je samo prošle i pretprošle godine agencijama i medijima dodijeljeno najmanje 150 milijuna kuna. Najčešće pod okriljem “promidžbe i informiranja” krije se sijaset usluga koje državna tijela potražuju, a mediji ispunjavaju, uglavnom kroz posredovanje agencija za marketing. U pitanju su klasične reklame, produkcija promotivnih filmova, specijalizirane konferencije, plaćeni tekstovi ili posebni novinski prilozi. Svima je zajedničko da hvale rad izvršne vlasti ili državnih kompanija. Opisani sustav dovodi do nekoliko potencijalnih posljedica na štetu novinarstva i opće informiranosti građana: glavni se rizik očituje u političkom pokoravanja redakcija čiji će vlasnici i urednici iz više razloga dobro razmisliti prije nego što krenu kritizirati nekog ministra ili kriminal u javnoj firmi koja se reklamira u njihovom programu. Novosti

02.09.2022. (21:00)

PR-oduljena ruka vlasti

Lako medijima koje financiraju gradovi, županije i općine

Javna je tajna da lokalne vlasti većinom dijele novac medijima protuzakonito. Brojni lokalni mediji koji dobivaju javni novac nisu čak ni upisani u registre u koje su obavezni biti upisani. „2020. i 2021. godine u više od 80 posto slučajeva novac je dodijeljen bez javnog poziva, a konačnu odluku gotovo uvijek je donosio čelnik lokalne ili regionalne jedinice. Svaka granica između novinarskog rada i ‘native’ oglašavanja je izbrisana što se s javnim sredstvima nipošto ne bi smjelo događati. Analiza je pokazala i kako najviše novca ide komercijalnim medijima. Ti ugovori s komercijalnim medijima su problematični, postoje medijski paketi koji se nude jedinicama lokalne samouprave. Često je riječ o ‘native’ oglašavanju, čistom PR-u, koje se ne označava kao takvo. H-alter

19.08.2022. (00:00)

I mediji mogu biti održivi, zar ne?

Gavranović: Mediji i održivi razvoj

Iako su mediji odigrali središnju ulogu u definiranju i uspostavljanju šire komunikacije u isticanju društvene odgovornosti i stavljanja održivog razvoja na dnevni red, praksa pokazuje da mediji ipak premalo pozornosti posvećuju ključnim pitanjima s toga područja ili ih ponajčešće vezuju uz incidente. Konkretno, u razdoblju od 1961. do današnjih dana program vijesti fokusiran je prvenstveno na incidente polucije ili ekološke katastrofe, i to osjetno više no na poticanje i ukazivanje novih trendove odnosno razloge incidentima i katastrofama. Takav odnos je, nažalost, dominantan. Temeljno je pitanje kako bi mediji trebali djelovati? Prevladava mišljenje stručnih krugova da bi se uloga medija morala odražavati na bitno drugačiji način. Oni moraju imati kritičku ulogu u prikazivanju pozitivnih primjera tranzicije gospodarstva i društva u cjelini prema pojmu održivosti. To pretpostavlja da i sami bolje razumiju filozofiju održivog razvoja i društvene odgovornosti poslovnoga svijeta, odnosno da su svjesni svoje snage u propagiranju ideja koje bitno utječu na kvalitetu življenja. Ante Gavranović za Epohu.

01.07.2022. (18:00)

Žurnalizam kakav je nekad bio danas ne prolazi

Kritičko pisanje: Sustav gura kritiku u službu marketinga

Stanje je dvojako: s jedne strane vidimo da se sve više ljudi i praksi udaljava od tradicionalnih modela kritike i repozicionira pisanje (i druge kritičke procese) kao umjetničku praksu. S druge strane, gotovo je nemoguće živjeti od kritike i kritičkog pisanja, osobito izvan tradicionalnih modela, a postoji i veliki otpor prema promjenama. Velik broj kulturnih radnica i radnika kritički djeluje izvan onoga što uobičajeno prepoznajemo kao prostor kritike – primjerice, u vodećim novinama ili specijaliziranim publikacijama. U području izvedbe postoje kritičke zajednice koje su manje zainteresirane za reprodukciju često kolonijalnih i patrijarhalnih politika “etablirane” kritike, koje svoj izraz nalaze u fanzinima i crtanim romanima, dramaturškim postupcima i podcastima. S obzirom na to, premalo je resursa, financijskih i drugih, za razvoj kritičke kulture. Postoji i veliki otpor prema novim modelima jer oni prokazuju koliko je mainstream kritika isprepletena s komercijalnom dimenzijom umjetnosti. Kulturpunkt