Šta ćeš, inflacija
Infografika: Velika preuzimanja društvenih mreža
Povodom preuzimanja Twittera. Pazi ove dealove, Instagram za milijardu, YouTube za 1,6 milijardi… Information is beautiful
Povodom preuzimanja Twittera. Pazi ove dealove, Instagram za milijardu, YouTube za 1,6 milijardi… Information is beautiful
Ako ste i vi primijetili da vam Facebook sam prikazuje stvari na koje se niste pretplatili, javne objave ljudi koje ni ne znate i rasprave iz raznih grupa, na Mediumu su primijetili isto, a probali su odgovoriti i zašto – Facebookov algoritam nije pokvaren, on radi točno ono za što je stvoren: maksimalno cijedi našu pažnju radi profita od oglasa. Autor analizira kako platforma bezdušno koristi napredno praćenje (od brzine skrolanja do pokreta miša) kako bi manipulirala našim dopaminskim petljama. Rezultat je otuđujuća platforma prepuna oglasa i neželjenih sugestija, dok objave stvarnih prijatelja nestaju. Iako svjestan da nas Facebook tretira kao digitalne rudare podataka i hrani nas mizerijom kako bismo ostali na mreži, autor priznaje da je zbog društvene ovisnosti i praktičnosti račun nemoguće potpuno ugasiti. Primijetili i na Forumu
Moderna pravila dejtanja preselila su se na društvene mreže, gdje dominira fenomen thirst trappinga. Radi se o namjernom objavljivanju atraktivnih fotografija ili videa kako bi se privukla pažnja, izazvala reakcija određene osobe ili dobila potvrda vlastite vrijednosti kroz lajkove. Iako se često povezuje s potrebom za validacijom, ovaj trend može biti i alat osnaživanja i kontrole nad vlastitim imidžom. Ipak, tanka je granica između iskrenog samopouzdanja i emocionalne manipulacije. U svijetu digitalnog performansa, thirst trap je postao nova forma neverbalne komunikacije i poziv na flert. Journal
Društvene mreže danas povezuju internetske bizarnosti i političku manipulaciju u sustav u kojem algoritmi, umjetna inteligencija i monetizacija oblikuju našu percepciju stvarnosti, kažu na Kulturpunktu. Autor Vlado Vince ističe kako Facebook danas prioritet daje bizarnom, AI-generiranom sadržaju (poput “Shrimp Jesusa”) radi čiste monetizacije, dok je X (bivši Twitter) pod Elonom Muskom postao poligon za radikalnu ideologiju i nekontrolirane AI botove poput Groka. Sve je počelo s Facebook feedom – Facebookova taktika manipulacije formatom sadržaja već je tada počela utjecati na distribuciju vijesti, sve kako bi zadržali korisnike na mreži. Prioritizacija video sadržaja radikalno je transformirala novinske redakcije, koje su stihijski ulagale velika sredstva u produkciju videa kako bi se bolje pozicionirale na društvenim mrežama… a nismo još ni došli do pojave ChatGPT-a…
Žalosna ironija aktualne pomame za zabranom društvenih mreža mladima, ukratko, jest u tome što i sama izgleda kao da je nastala na društvenim mrežama. Nitko ne sluša stručnjake, lična iskustva istiskuju dokaze, naokolo plutaju poluinformacije, stavovi su zaoštreni, emocije povišene… Onda se javio Marin Miletić, najpoznatiji vjeroučitelj među influenserima i Mostov alt-righter s Temua, koji – i sam, dakako, zabrinut za hrvatske mališane – optužuje možemovce da s jedne strane traže zabranu, a s druge promiču pedofiliju. E sad. Pogledate li snimku predavanja koju Miletić povezuje s Možemo!, vidjet ćete da psihologinja uopće ne iznosi vlastite stavove, nego publici objašnjava kako pedofilijske sklonosti tretira “DSM 5”, službeni američki priručnik za klasifikaciju psiholoških poremećaja. Marin Miletić – drugim riječima – na društvenim mrežama naprosto laže, izmišlja i manipulira. Mogli bismo posumnjati da se pravi problem krije u tome što su djeca izložena društvenim mrežama, rekoh. Prije će problem biti u tome što su društvene mreže izložene ljudima poput Marina Miletića. Boris Postnikov za Novosti.
Tekst na Kulturpunktu analizira suvremene metode vojne regrutacije koje se, po uzoru na globalne trendove, sele na TikTok i jumbo plakate. Autorica povlači paralelu između antiratnog klasika Na zapadu ništa novo i današnje romantizacije vojske kroz Gen Z diskurs (POV videi, memeovi). Dok MORH uvođenjem obveznog vojnog roka mami mlade naknadama od 2200 eura i “avanturama”, kritičari poput Mreže mladih upozoravaju na manipulaciju socijalno ugroženima. Unatoč digitalnom “bejtu”, naglašava se važnost kritičkog razmišljanja generacije koja prepoznaje licemjerje države koja nudi pušku, ali ne i stambenu sigurnost.
Australija je prva uvela zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina, uz visoke kazne za platforme koje se ne pridržavaju zakona. Slične mjere razmatraju ili uvode Francuska, Španjolska, Slovenija, Danska, Grčka i druge europske zemlje, dok Europski parlament poziva na usklađenu dobnu granicu. Velika Britanija i SAD preispituju postojeća pravila, a Kina, Malezija, Indija i Norveška uvode ili najavljuju stroža ograničenja. Rasprava se vodi oko zaštite mentalnog zdravlja i sigurnosti djece, dok kritičari upozoravaju na provedivost i prava mladih korisnika. Index… Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen podržava rješenje na razini EU-a, uz oslanjanje na Akt o digitalnim uslugama (DSA). Raspravlja se o uvođenju digitalnog identiteta za provjeru dobi, no kritičari upozoravaju na tehničke i privatnosne rizike te sumnjaju u učinkovitost zabrana bez stvarne provedbe i promjena u radu platformi. Deutsche Welle, Index
Internet je godinama bio “besplatan”, ali čini se kako svijet sve više ide prema pretplatama. Pitanje više nije hoćemo li plaćati, nego koliko ćemo još toga staviti na mjesečnu pretplatu. I Meta eksperimentira s plaćenim verzijama Instagrama, Facebooka i WhatsAppa, dok osnovne ostaju besplatne. Premium opcije uključuju anonimno gledanje Storyja, uvid u tko ne prati korisnika natrag i AI agenta Manusa za zadatke poput planiranja putovanja ili izrade prezentacija. Cilj je kombinirati oglase, pretplate i AI usluge. Uz to, AI agent Moltbot omogućuje automatizaciju zadataka lokalno na računalu, ali donosi i sigurnosne rizike. Pitanje je koliko su korisnici spremni platiti za društvene mreže u eri “subscription fatiguea”. Razgovarali o tome na Netokraciji
Dark social obuhvaća privatne poruke, zatvorene grupe i aplikacije u kojima se danas odvija većina komunikacije djece i mladih, izvan pogleda roditelja i institucija. Iako nude osjećaj sigurnosti, ti prostori često skrivaju vršnjačko nasilje, manipulaciju, sextortion i grooming. Zbog enkripcije nema klasičnog nadzora, pa se odgovornost prebacuje na edukaciju, povjerenje i komunikaciju. Stručnjaci ističu da zabrane ne pomažu: ključno je jačati digitalnu pismenost, osnažiti djecu da reagiraju i povezati roditelje, škole i mlade u zajednički sustav podrške. Netokracija