Završio deveti Vox Feminae Festival
U sklopu devetog Vox Feminae Festivala (3. do 8.11.) publika je u Zagrebu sudjelovala u nizu panela na temu “Zločinke”, gledala sadržajan i društveno angažiran filmski program te prisustvovala dvama umjetničkim izvedbama.
U programu panela udruga RODA – Roditelji u akciji upoznala je publiku s projektom MA#ME koji se bavi pomoći majkama zatvorenicama. Osim iskustava bivših zatvorenica navedenih u brošuri Roditeljstvo iza rešetaka, prisutne na panelu kao najveće potrebe ove ugrožene društvene skupine izdvojile su pravo na rad, poboljšanje brige o zdravlju te daljnje umrežavanje nadležnih pravobraniteljstava, socijalne službe i udruga civilnog društva u svrhu poboljšanja njihovog statusa.
Na panelu “Prema sustavu podrške žrtvama seksualnog nasilja” u suradnji sa Ženskom sobom, kao jedinim specijaliziranim centrom za žrtve, razgovaralo se o seksualnom nasilju koje je kao tema uvijek na margini a prate ga zastrašujuće statistike: 95% žena uopće se ne odluči prijaviti počinitelja a svega 15% prijava završi sudskim postupkom koji je za žrtve mučan i spor.
Na panelu “Humanitarna kriza i položaj žena” aktivistice Inicijative Dobrodošli Tea Vidović i Sara Kekuš iznijele su nekoliko ključnih problema rada na terenu s izbjeglicama: od odvajanja muškaraca i žena prilikom prelaska granica, nepostojanje konkretne zaštite ženama izbjeglicama u kampovima do niza kulturoloških razlika kojima treba pristupiti s razumijevanjem s obje strane.
Publiku je u velikom broju privukao popratni program “Žene s video kamerama”. Za razliku od redateljskog posla kakav je predstavljen u mainstream kulturi, i kako ga većina koji se ne bave filmom zamišlja, posao domaćih redateljica izrazito je osoban – zaključile su sudionice. Iako njihovi radovi nisu zamišljeni kao politički, odašilju jasnu političku poruku po pitanju senzibilizacije publike o suživotu s osobama s mentalnim poteškoćama (Eva Kraljević, Lijepo mi je s tobom, znaš) ili LGBT osoba (Dana Budisavljević, Nije ti život pjesma Havaja) a često su osobni te govore o prevladavanju obiteljskih trauma (Tiha Gudac, Goli). Autorice su istaknule da je proces montaže uvjerljivo najzahtjevniji, i to zbog povezanosti sa snimljenim materijalom koji u jednom trenutku prestaje biti osoban i pretvara se u tržišni proizvod namijenjen gledatelju/ici i koji, sukladno tome, treba oblikovati.
Marie Vermeiren, redateljica i voditeljica belgijskog filmskog festivala Elles Tournent – Dames Draaien, svoje je predavanje fokusirala na izazove borbe za rodnu ravnopravnost u filmskoj industriji u Europi: od smanjene zastupljenosti u obrazovnim kurikulumima do poražavajućih statistika o podzastupljenosti žena u filmskoj industriji te manjem prosjeku plaće.
Festivalsku publiku oduševio je film Kći Indije koji je zaslužio najviše glasova i najbolje ocjene. Film propituje kulturu silovanja i nasilja nad ženama koje je rašireno u Indiji, ali i diljem svijeta, te strastveno zagovara promjenu. Programu festivala putem Skypea nakon projekcije pridružila se i redateljica, Leslee Udwin, koja je naglasila potrebu za edukacijom i poticanjem suosjećanja za druge od najranije dobi na globalnoj razini.