Ljudi krvne grupe 0 skloniji su nekim bolestima, ali imaju i neke vrlo moćne osobine kojima se ističu u populaciji
Disney dan na RTL-u uz TV premijeru “Snježnog kraljevstva”
Volio bih se osvrnuti na nešto o čemu se rjeđe priča i piše, a za rezultat ima još gore posljedice od neuspjeha – strah od uspjeha, koji je, kao i svaki drugi strah, čest izvor problema u osobnom i poslovnom razvoju – piše Monitorov business coach Goran Blagus o zanimljivom fenomenu te nudi savjete… Monitor
“Povodom posjeta nosača aviona Harry S. Truman američke ratne mornarice splitskoj luci, ambasadorica SAD-a u Hrvatskoj Julieta Valls Noyes naglasila je da je Hrvatska potvrdila svoju pripadnost zapadnim vrijednostima i dala doprinos u mirovnim misijama NATO-a. Dozvolite da se zapitamo kakvim je to vrijednostima Hrvatska dala svoj obol i u kakvim je to „mirovnim misijama“ sudjelovala?
Hrvatska je unutar NATO-a sudjelovala u „mirovnoj misiji“ u Afganistanu – misiji koja je neupitno potpuno propala. 14 godina nakon invazije te zemlje od strane američkih vojnih snaga, i nakon 14 godina okupacije, Sjedinjene Američke Države, kao i ostatak snaga „mirovne misije“ polako se povlače iz te zemlje i ostavljaju je na čuvanje afganistanskoj vojsci. Ta ista vojska, koju su, među ostalima, trenirali i hrvatski vojnici (plaćani od strane svih nas), pokazala se kao nespremna, nesposobna, korumpirana i nedovoljno obučena. Invazija te zemlje od strane SAD-a i njenih saveznika, uključujući Hrvatsku, proizvela je brojne civilne žrtve i izbjegličku krizu u kojoj su stotine tisuća ljudi pobjegli iz Afganistana, istovremeno ne postignuvši svoj navodni osnovni cilj – eliminaciju talibana i stabilizaciju Afganistana. Afganistanski talibani su danas brojčano jači nego što su bili prije američke invazije 2001., i poduprti pakistanskim talibanima polako počinju vraćati izgubljeni teritorij dok nesposobna afganistanska vojska bježi pred njihovim naletima. Nedavna bitka za Kunduz na sjeveru države tokom koje su američke snage nemilice izbombardirale bolnicu Liječnika bez granica pobivši doktore i pacijente, samo je dokaz propasti zapadne politike u Afganistanu.
NATO-ova intervencija u Libiji također je blistav primjer utjecaja zapadne politike. Danas je Libija, nakon građanskog rata u kojem je NATO stao na stranu pobunjenika, propala država, uništena u sektaškim sukobima koji su je preuzeli nakon što je NATO podupro rušenje Muamera Gadafija i nakon toga ostavio Libiju i libijski narod da se nose s posljedicama razorene zemlje. Stoga ne čudi uopće činjenica da Daeš („Islamska država“) u Libiji širi „Kalifat“ pod vodstvom Abu Bakra al Bagdadija, polako preuzima djelove Libije i da su se utaborili u gradu Sirte.
NATO kao hladnoratovska tvorevina djeluje isključivo kao produžena ruka Sjedinjenih Država i onoga što jedan od najpoznatijih geopolitičkih stratega SAD-a, Zbigniew Brzezinski, bez ustručavanja zove ‘američkom hegemonijom’. Ta hegemonija je na smrt osudila Irak, Afganistan, Libiju i bezbrojne druge države u kojima je SAD vršio prevrate ili potplaćivao desničarske odrede smrti poput bataljuna Atlacatl u San Salvadoru da ruši ljevičarske pokrete.
Hrvatska je u NATO-u završila odabirom vlastite političke elite – odabirom u kojem narod nije imao glasa. Stanovnici Hrvatske nisu imali prilike odlučiti žele li biti dio ‘zapadnih vrijednosti’ koje se koriste kao izgovor za sijanje smrti diljem svijeta u ime globalne hegemonije jedne supersile. Mi u Radničkoj fronti smatramo da je takvo stanje stvari, u kojem stanovnici Hrvatske nemaju glasa po pitanju usmjerenja hrvatske geopolitičke stvarnosti i u kojem nas se silom gura da budemo suučesnici u stravičnim zločinima protiv čovječanstva, nedopustivo.
Američka vojska van iz Splita – Hrvatska van iz NATO-a!”, završava Radnička fronta u svom priopćenju.
Preorijentacija školskog sustava s kurikuluma koji je oslonjen na humanističko, enciklopedijsko znanje i koji je usmjeren na sadržaj na sustav u kojem će dominirati instrumentalni pristup u sebi krije opasnost da tržište i svijet rada postanu jedini meritum škole. Umjesto da postanu rasadište spoznaja, škole bi tako mogle postati svojevrsni regrutni centri usmjereni prema poduzetničkim potrebama. Uz to, dramatična preorijentacija škole sa sadržaja na vještine i ispita na evaluaciju ne garantira demokratičnost nego u igru uvodi ono što sociolozi nazivaju ‘skrivenom pedagogijom’, koja opet pogoduje djeci iz srednjih i viših klasa, čije se vrijednosti i dalje reproduciraju, ali na manje vidljiv način, što je siguran hendikep za siromašniju djecu, pišu Novosti o promjenama kurikuluma u hrvatskom obrazovnom sustavu.
Pariz: Eagles Of Death Metal došli pred Bataclan pokloniti se žrtvama
Strah od neuspjeha je jedan od poznatijih strahova kojim motiviramo sami sebe da se pokrenemo, no isto ga tako i “drugi” znaju koristiti kako bi utjecali na nas / druge ljude da se napravi neka aktivnost.
Pozadina “straha od neuspjeha” seže u davnu prošlost kada smo živjeli u plemenima gdje je “manje dobar” često bio izbačen, a to je ujedno i značilo tragičnu sudbinu za njega.
Bez veće želje da ulazim u pozadinu tog straha, volio bih se osvrnuti na nešto o čemu se rjeđe priča i piše, a za rezultat ima još gore posljedice od neuspjeha – strah od uspjeha.
Iako će mnogi odmahnuti rukom kako nemaju taj strah i kako je to besmislica, evo nekoliko situacija u kojima možete prepoznati taj strah:
Ako ste se prepoznali u barem jednom od ovih primjera, tada priznajte sebi kako imate“strah od uspjeha” i kako vam je on, kao i svaki drugi strah, čest izvor problema u osobnom i poslovnom razvoju.
Strahovi sami po sebi nisu problem, već je problem ako se s njima ne uhvatimo u koštac i ako ih ne kanaliziramo na nama najbolji i najkorisniji način. Prvi korak na tom putu je osvještavanje i prihvaćanje straha, a drugi i svaki sljedeći korak zasniva se na raznim vježbama i tehnikama usmjeravanja energije straha prema nama najvažnijim ciljevima.
Sviđa vam se ovaj savjet/tehnika? Prijavite se na Business klinika mailing listu i direktno primajte tekstove o prodajnim vještinama i poslovnim tehnikama uz koje ćete unaprijediti poslovanje. Korisno, vrijedno i konkretno.
Ni mi ne volimo primati SPAM, stoga možete biti sigurni kako ga nećete dobiti od nas. Nakon prijave provjerite svoj email kako biste potvrdili svoju odluku (double opt-in).
‘Most špijuna’: Spielbergov solidan uradak, ali daleko od popisa lektire
Hrvatske hulahopke kreću u osvajanje Europe i Amerike
Nakon Krčkog pršuta, Maslinovog ulja s Cresa, Nerevanske mandarine, Ogulinskog kiselog zelja, Baranjskog kulena, Ličkog krumpira i Istarskog pršuta – klubu onih koji nose markicu izvornosti Europske komisije od danas se pridružio i drniški pršut
Real Malmou dao 8 golova: Nestvarni rekord Ronalda, zabio i Kovačić!
“Ne može se za nekoliko minuta prekoračenja vremena parkiranja naplatiti stotinu kuna. Stava smo da treba platiti samo prekoračeno vrijeme”, iz Ministarstva gospodarstva su tom izjavom potvrdili da kreću u veliku analizu i inspekcijski nadzor gradova koji prodaju dnevne karte vozačima čim prekorače vrijeme parkiranja. Kad je prije šest godina Ustavni sud naredio gradovima da ne mogu naplaćivati kazne stotine kuna veće za prekoračenje parkiranja, u Zagrebu su kazne nazvali kartama. Ako vozač prekorači vrijeme, dobije kartu i s njom može ostati na parkiralištu, ali mora platiti od 30 do 150 kuna, zavisno o zoni. Ostali gradovi su uskoro preuzeli model. Inspekcija je prošli mjesec srušila taj model u Opatiji i Crikvenici. 24sata
Karamarko se sastaje s Petrovim, Milanović šalje Hajdaša Dončića
Upucani kontroverzni poduzetnik Michael Ljubas nije bio slučajna žrtva, napadnut je po izlasku iz kafića, na benzinskoj nije bilo nikakve pljačke
"Trump je za SAD ono što je ISIL za islam"
Sve masovnijoj krađi drva iz državnih šuma, u kojoj je samo u prvih osam mjeseci otuđeno preko šest tisuća kubika drvne mase vrijednih oko četiri milijuna kuna, tvrtka Hrvatske šume pokušat će doskočiti postavljanjem skrivenog videonadzora. Pilot projekt već je započeo na području Karlovca i još jednoj, zasad nepoznatoj lokaciji, a uskoro bi se trebao proširiti diljem zemlje, piše Tportal. Inače, podaci Hrvatskih šuma pokazuju da je krađa drva posljednjih godina uzela maha i štete su redovito milijunske.
Članovi još uvijek aktualnog saborskog Odbora za Ustav Davorin Mlakar (HDZ) i Peđa Grbin (SDP) suglasni su kako predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ne bi smjela raspisati nove izbore i imenovati privremenu nestranačku vladu prije nego što nekome povjeri mandat za sastavljanje nove vlade. “Imenovanje nestranačke vlade značilo bi da ne postoji kontrola nad izvršnom vlasti. Mi prolazimo ono što su druge demokracije prošle prije 50, 100 ili 200 godina i žao mi je da već na prvom koraku zazivamo nekakvu čvrstu ruku koja bi presijecala nekakve gordijske čvorove i preko koljena rješavala stvari”, kaže Grbin. T-Portal
Prosječna mjesečna plaća bit će iznos kojeg će radnici DM-a dobiti kao božićnicu (a u listopadu je ona bila 8655,97 kuna), Pevec (koji se očito izvukao iz problema) dat će 2200 kuna, uz što ide i prigodna nagrada za ostvarene poslovne rezultate u ovoj godini u iznosu od 30 posto bruto plaće, Adris grupa daje 1500 kuna neto i bon u vrijednosti od 400 kuna, Maistra će isplatiti 1.700 kuna, Podravka je spremila 1.500 kuna po radniku… Jutarnji
U medijima su se pojavljivala neka imena stručnjaka koji bi mogli biti eventualni premijeri te tripartitne Vlade. Jedno od izglednijih bilo je ono bivše dogradonačelnice Zagreba Sandre Švaljek s Ekonomskog instituta. U Mostu su to demantirali i rekli da o imenima nikada nije bilo govora, ali su priznali da su sa Švaljek razgovarali o nekim ekonomskim temama. Kao mogući premijer spominjao se i ekonomist Željko Lovrinčević, ali i Mladen Vedriš. Baratalo se i imenom bivšeg predsjednika Uprave Zagrebačke banke Franje Lukovića, a nedavno je Željko Jovanović rekao kako bi na tom mjestu mogao zamisliti Emila Tedeschija iz Atlantic grupe, piše Jutarnji.
Organska hrana nije bolja za djecu od konvencionalne hrane. Nije hranjiva i sadržava pesticide. Organski proizvodi se zapravo vrlo često uzgajaju s pesticidima, ponekad čak i sintetičkim sortama. Trebamo stati na kraj epidemiji ispravne prehrane. Ponašanje koje uzdiže skupe, komplicirane i naposljetku proizvoljne prehrambene izbore kao nešto što će spasiti svijet vrhunac je američke arogancije. Niži troškovi hrane, povećana inovacija u poljoprivredi i pristup hrani na znanstvenoj bazi su stvarne promjene koje trebamo stvoriti u budućnosti ako uistinu želimo zdravije obitelji za sve, piše Salon.
“Iskoristite prednosti online svijeta jer postoji puno internet mogućnosti pomoću kojih možete zarađivati. Polako gradeći online posao na globalnom tržištu izbjegla sam niže honorare za svoje poslove koji su me pratili u Filipinima kao zemlji u razvoju. Osim toga, razmislite o tome kako da uspostavite održiv oblik ‘posla na daljinu’ koji će vam omogućiti godine putovanja”, piše Filipinka Aileen Adalid koja je uspješno spojila strast za putovanjima i karijeru grafičkog dizajnera. BBC
Stephen Colbert o kontroli oružja: Mora postojati način kako otežati nabavku arsenala
Optužili Adele da je ukrala još jednu pjesmu, ovaj put kurdskog pjevača iz 1980-ih
Jon Stewart se vratio u ‘Daily Show’ – kao gost
Iz EU fondova 6,5 milijuna kuna za energetsku obnovu riječkih vrtića i škola
Tri stranke unutar koalicije Hrvatska raste odbacuju prijedlog Mosta o tripartitnoj vladi
Foto: Ivanu Zvonimiru Čičku ispale hlače baš u trenutku kada se slikao s Predsjednicom
Prva partizanska komedija u povijesti hrvatske kinematografije, ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić‘ redatelja Ivana Gorana Viteza stiže u kina 31. prosinca, a kako najavljuje ekipa filma, saznat ćemo pravu istinu o Drugom svjetskom ratu, NOB-u i NDH, sada napokon i na filmskom platnu. ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’ prati četu partizana koja se, predvođena mladim pjesnikom, natječe na endehazijskom talent showu ‘Čimbenik X’: pobjednik osvaja nastup na Poglavnikovom domjenku te samim time i priliku da uz pjesmu, ples i pucnjeve okonča rat. T-Portal
U razdoblju od 2012. do 2014. došlo je do pozitivnih pomaka u poduzećima gdje su žene u upravi, ali i u onima gdje su žene vlasnice poduzeća. Naime, prošle je godine u poduzećima gdje su žene u upravi bilo 240.329 zaposlenih, što je za 2,9 posto više nego 2012. Promatrajući kategoriju velikih poduzeća, u njihovim je upravama čak 32 posto pripadnica ljepšeg spola. Nadalje, čak 8,7 posto Hrvatica u svom vlasništvu ima poduzeća s više od 250 zaposlenih. Podrobnija analiza poduzeća u vlasništvu ili pod upravom žena pokazuje kako su ta poduzeća likvidnija i brže naplaćuju svoja potraživanja, a taj je trend prisutan u svom promatranom razdoblju. ICT Business
Kim Kardashian i Kanye West su nazvali sina Saint West i nije trebalo dugo da internet odreagira na neobično ime bebice. The Daily Dot je objavio neke od najsmješnijih ‘memeova’ o rođenju nove bebe Kim i Kanyea, tviterosfera tkđ. nije štedjela slova (od onih 140) u reakcijama, a bilo je i domišljatih igara riječima, kao npr.: “‘Hello, is this North?’ ‘S’ain’t North. Saint West'”. RTL vijesti, USA Today, Al-Arabiya
Najviše nominacija za Grammy 2016. dobio je reper Kendrick Lamar, čak 11, a po 7 imaju Tayor Swift i The Weeknd. Lamarova je pjesma Alright nominirana za pjesmu i spot godine, a za titulu albuma godine borit će se njegov To Pimp A Butterfly. Taylor Swift je nominirana za album godine, pjesmu godine, najbolji video spot, najbolji pop solo nastup i najbolji pop vokal. R&B pjevač The Weeknd nominiran je također za album godine i još šest kategorija. Zanimljivo, Lamar i Swift su nominirani i za najbolju pop kolaboraciju u Bad Blood. CNN, Rolling Stone
Mađarska i Slovenija postavile su uz granicu s Hrvatskom tkz. žilet-žicu kako bi spriječili, odnosno kontrolirali prolazal izbjeglica, no žrtve ovog oštrog metala postale su životinje, koje baš ništa nemaju s granicama, a još manje s ratovima. Prijatelji životinja tim povodom organiziraju prosvjed u Zagrebu
Android korisnici vrlo su lojalni Googleu, osim kada izađe novi iPhone
ICT izvoz nastavlja s rastom
Razbio ti se pametni telefon, što sad?
Holly Woodllawn je preminula prošlog vikenda u šezdeset i devetoj godini od posljedica raka jetre i mozga. Holly je bila jedna od ‘superzvijezda’ Andya Warhola i jedna od prvih transrodnih poznatih osoba, pojava čije je stopiranje po SAD-u ovjekovječeno u legendarnoj pjesmi Lou Reeda Walk on The Wild Side. Guardian donosi priču o njoj i ostalim junacima pjesme i Warholovog njujorškog podzemlja.
Hrvatska je u trećem tromjesečju ostvarila rast sezonski prilagođenog bruto domaćeg proizvoda za 1,3% u odnosu na prethodno tromjesečje, kada su aktivnosti uvećane 1,0%, pokazuje izvješće Eurostata. Time se svrstala u skupinu zemalja s najsnažnijim rastom u trećem tromjesečju u EU, a prva je Rumunjska s tromjesečnom stopom rasta od 1,4%. Pad aktivnosti u trećem tromjesečju zabilježile su Grčka, od 0,9%, Estonija i Finska, obje od 0,5%, te Danska, od 0,1%. Poslovni
“Izbjeglička kriza je žarišna točka ovogodišnjeg HRFF-a, no život bez doma znači i nešto više, nešto drugo. Temeljni osjećaj ranjivosti i nezbrinutosti, život u tranzitu. Pa, ipak život koji se ne da pokoriti”, istaknuo je Petar Milat, direktor Human Rights Film Festivala na jučerašnjem službenom otvorenju trinaestog izdanja u kinu Europa. Festival traje do 13. prosinca u zagrebačkom kinu Europa te od 10. do 13. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia. Ulaz na sve projekcije je besplatan. humanrightsfestival.org
Grad Đakovo časti besplatnim klizanjem, ali samo onu djecu koja su redovita na ranojutarnjim misama u đakovačkoj katedrali, upozorava Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba. Protagora ovo smatra očitim slučajem diskriminacije po vjerskoj osnovi te kršenjem ustavnih odredaba o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Udruga traži da se o svemu očituje pravobraniteljica. N1
Zagreb, Human Rights Film Festival: Danas na rasporedu 4 odlična naslova
Izbjeglička kriza je žarišna točka ovogodišnjeg HRFF-a, no život bez doma znači i nešto više, nešto drugo. Temeljni osjećaj ranjivosti i nezbrinutosti, život u tranzitu. Pa, ipak život koji se ne da pokoriti, istaknuo je Petar Milat, direktor Human Rights Film Festivala na jučerašnjem službenom otvorenju trinaestog izdanja u kinu Europa.
Sirijska ljubavna priča, dokumentarni film nezavisnog britanskog redatelja Seana McAllistera, globalna priča koja puni svjetske naslovnice jučer je ispričana u prepunoj kino dvorani, a u prisustvu redatelja i glavnog aktera Amera Daouda koji je znatiželjnoj festivalskoj publici približio ljubavnu žar, bijes i očaj dugogodišnjeg životnog putovanja i borbe za normalnim životom. McAllister je kroz dramu jedne obitelji ukrštavao osobno i političko, a uz netipično rodno portretiranje prikazao je surove životne havarija koje razotkrivaju ljudsku snagu i ranjivost. Upravo je zato Human Rights Film Festivalu namjera da na velikom platnu predstavi pokretne slike s odloženim djelovanjem, nadodao je Milat, jer filmovi sami ne mogu, ili to tek vrlo rijetko uspiju, direktno intervenirati u stvarnost. Posebno sada kada su sva europska društva uljuljkana u oportunizmu učenog neznanja.
Četiri zapanjujuća djela na današnjem programu
Program počinje u 16 sati dokumentarnim filmom Kenedi se vraća kući, kultnog redatelja Želimira Žilnika. Fokus filma je na položaju Roma kao najugroženije populacije koja je tijekom 2002. godine grubom i nehumanom akcijom nakon odlaska u Europu vraćena u Srbiju.
U 18 sati prikazat će se dokumentarni film Događaj, redatelja Sergeja Loznice. Šokantan tempo Gorbačovljevih reformi i njegov odlazak na odmor komunistički tvrdolinijaši iskoristili su za organiziranje puča 1991. Gorbačov je uhićen, TV i radio su, umjesto programa emitirali isključivo Labuđe jezero. Koristeći samo crno-bijele arhivske snimke, bez i jednog eksplicitnog komentara Loznica tom događaju daje svu slobodu. Prosvjednici strasno lutaju starim imperijalnim trgovima Lenjingrada, ljetnom suncu živo se fućka za takve tričarije, rađaju se narodni napjevi, tračevi poprimaju razmjere Godzillinih rušilačkih pohoda. Film je bio dio službene selekcije na svim važnim svjetskim festivalima, kao što su Venice Film Festival, Toronto International Film Festival te Leipzig Film Festival.
U 20 sati nemojte propustiti igrani film Klub, čileanskog majstora Pabla Larraina koji je osvojio Srebrnog medvjeda na Berlin International Film Festivalu te je bio nominiran za Zlatnog medvjeda. Pablo Larrain se ovoga puta okrenuo katoličkoj Crkvi, odnosno onome što je od nje u Čileu (i ne samo Čileu) preostalo. Mrzovoljno je to humorističan i duboko svetogrdan portret četiriju sjedokosih svećenika protjeranih zbog bludnih i drugih grijeha iz aktivne službe u azil koji je bliži stvarnosti obitelji Soprano nego ičemu što bi Vatikan službeno priznao.
Drugi festivalski dan završit će se inteligentnim uvidom u život alžirske čistačice koja se bori podići dvije kćeri u suvremenoj Francuskoj, redatelja Philippea Faucona. Glavna junakinja, sredovječna Fatima stanovnica je Lyona. Prije mnogo godina emigrirala je da bi se pridružila mužu od kojega se u međuvremenu razvela. Ona praktički čitav dan radi kao čistačica u bogatim građanskim kućama i lokalnoj tvornici, nadajući se da će njezine dvije kćeri imati bolji život. Starija, Nesrine, gorljivo se posvećuje studiju medicine, i u svakom je trenutku na rubu loma. Mlađa, Souad, odvratno je tipični tinejdžer koja mrzi majčin nedostatak obrazovanja i nemogućnost da bar francuski nauči dovoljno dobro da može participirati na roditeljskim sastancima. Fatima je na programu u 22 sata.
Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem unapređenja vidljivosti tema o ljudskim pravima u mediju filma. HRFF promovira otvorenost, multikulturalnost, toleranciju i slobodu izbora, a organizira ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”, dok je riječki program realiziran u suradnji s udrugom Filmaktiv.
Festival će se održati do 13. prosinca u zagrebačkom kinu Europa te od 10. do 13. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia. Ulaz na sve projekcije 13. Human Rights Film Festivala je besplatan, a ulaznice nije potrebno rezervirati.
Predsjednica pozvala Karamarka i Milanovića u istom terminu
Mamić može van uz jamčevinu, no ne smije biti na dužnosti u Dinamu
Na marginama izbjegličke krize već mjesecima događa se veliko stradavanje životinja na granicama Hrvatske s Mađarskom i Slovenijom. Žilet-žica na granicama smrtonosna je za divlje životinje kojima presijeca prirodne migracijske putove. O tome svjedoče uznemirujuće fotografije životinja koje se pokušavaju osloboditi iz nazubljene žice, čime ih žica još dublje ranjava i izaziva teške ozljede, gušenje, prijelome i polaganu smrt.
Udruga Prijatelji životinja na Međunarodni dan prava životinja, u četvrtak 10. 12. 2015. u 11 sati, performansom na zagrebačkome Trgu bana Jelačića ukazat će na zidove, ograde, kaveze i žice kojima su ljudi osudili životinje na zatočeništvo, patnju i smrt. Aktivisti u lancima, uz žilet-žicu, simbolično će prikazati agoniju divljih životinja na granici, ali i patnju koju svakodnevno proživljavaju mnoge druge životinje.
Građani će moći vidjeti koliko je žilet-žica monstruozni izum i kakve stravične rane može uzrokovati svakom živom biću. Fotografije koje će aktivisti držati u rukama prikazivat će nevjerojatne okrutnosti koje ljudi čine životinjama iza zidova, kaveza, ograda i lanaca posvuda oko nas.
Kao što se divljim životinjama opasna žilet-žica urezuje sve dublje u meso i ranjava ih do smrti, tako ni prestravljene životinje u klaonicama ne mogu pobjeći od oštrice noža. Divlja životinja jednako se koprca na žici kao što se koprca kokoš okrenuta naglavačke na liniji za klanje, činčila koja trpi strujne udare ili gušenje plinom ili pak pas zarobljen u pokusnom laboratoriju.
Ograde, kavezi i lanci ograničavaju i onemogućavaju životinjama kretanje i prisiljavaju ih na boravak u skučenim prostorima. Odrezanih repova i kljunova, kastrirane bez anestezije, žigosane, silovane… prepuštene su rutinskom tovu i ubijanju, bez ikakve osude šire javnosti. U kulturi izostanka suosjećanja prema životinjama, ono u konačnici izostaje i kada se radi o suosjećanju prema drugim ljudima.
Međunarodni dan prava životinja obilježava se od 1998. godine ciljano na Međunarodni dan ljudskih prava. Ovaj dan podsjeća nas da ovaj planet dijelimo s drugim životinjskim vrstama. Svi mi imamo pravo na život bez iskorištavanja i držanja u ropstvu. Vrijeme je da uvidimo povezanost raznih oblika diskriminacije i uklonimo ograde na fizičkim granicama i u vlastitoj svijesti.
Za veliku pozitivnu promjenu dovoljna je odluka da životinje ne jedemo te da ih ne koristimo za izradu obuće i odjeće, u pokusima, za zabavu i ostale svrhe koje su nam nametnute navikom i tradicijom.
Što se tiče Hrvatske u žičanom okruženju, Prijatelji životinja pozivaju hrvatsku vlast da službeno urgira prema Sloveniji i Mađarskoj, zahtijevajući uklanjanje žice koja se ionako prema pravilima struke ne smije postavljati na tlo, zbog zaštite životinja te slobode i dobrobiti svih nas, pozivaju Prijatelji životinja.
Video: Ovako izgleda kad se netko drzne odvesti Lamborghini Huracan na off-road u pustinju!
Dizajner Tobias van Schenider na 15 se mjeseci odrekao alkohola i kave, te je svoje iskustvo odvikavanja podijelio online. Apstinencija je imala pozitivan učinak na njegove financije jer je nakon dva mjeseca uštedio 1000 dolara. No patio je njegov društveni život jer nije imao volje toliko izlaziti. Srednja.hr
Danas, 8.12. u 19 sati u klubu Booksa će, u sklopu Booksinog Književnog budoara i Strip tribine Matka Vladanovića, gostovati zamjenik glavnog urednika portala Stripovi.com Danijel Kuzmić i čovjek koji je pokrenuo cijelu priču, glavni urednik i webmaster portala, vlasnik Naklade Fibra, Marko Šunjić.
Stripovi.com najveći su i najvažniji regionalni portal za strip koji je prošlog mjeseca proslavio 14. rođendan. Gotovo deset tisuća članova portala i pratećeg foruma, na potpuno volonterskoj bazi, bez potpore Ministarstva kulture, do danas je što stvorilo, što pročitalo nekoliko desetaka tisuća kartica posvećenih stripu i popratnim sadržajima.
Trenutno portal broji 1 793 recenzije, 1 474 biografska teksta, 1 019 tekstova o strip-junacima i golemu bazu od 31 745 strip-naslova otvorenu svim zainteresiranim istraživačima.
Putem portala do danas je ostvareno preko 11 milijuna aukcija i sigurno je da se u ovih četrnaest godina Stripovi.com profilirao kao ključno mjesto ljubitelja stripa ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj regiji.
Francuski znanstvenik Pascal Cotte tvrdi da se ispod portreta Mona Lise krije drugačiji portret, kojeg je otkrio analizirajući poznatu sliku tehnologijom reflektirajućeg svjetla. Cotte tvrdi da lik nema ni direktan pogled ni suptilan osmijeh, te da bi otkriće moglo dovesti do promjene imena slike. Louvre se još nije oglasio o svemu. Independent, Express
Trenutno je u svijetu 1.826 milijardera, 290 novih ove godine, koji u rukama drže 7.05 tisuća milijardi dolara, 650 milijardi više no godinu ranije i više no ikada u povijesti. Ali u zadnje vrijeme raste broj onih koji svoje golemo bogatstvo, ili barem dobar dio bogatstva, ne želi ostavljati potomcima, nego donirati za opće dobro. Među njima su Mark Zuckerberg i Bill Gates. T-Portal
“Facebook je velik. Facebook je prepun svakojakih ljudi, bolesnih umova, lažnih računa, ma skoro svega. Vjerujem da u vlastiti dom ne puštate svakog stranca s ulice, stoga ne radite to ni na Facebooku. Ono što sam danas proživio proizašlo je upravo iz činjenice što nisam detaljnije provjerio osobu koja mi je nenadano poslala zahtjev za prijateljstvom”, opisuje svoje iskustvo sa ucjenama i prijetnjama na Facebooku bloger Tomislav Buza.
Prvo mjesto među 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u EMEA regiji (Europa, Bliski istok i Afrika) zauzela je nizozemska kompanija Catawiki, na temelju prosječnog rasta koji je iznosio 45.080%. Među hrvatskim tvrtkama, od ukupno 8 koje su se našle u ovom prestižnom društvu, najbolji plasman ostvario Serengeti, koja se zahvaljujući rastu od 843% našao na 104. mjestu. Monitor
Na prvom mjestu ljestvice 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki„Technology Fast 500TM“, koju Deloitte Global2 za EMEA regiju objavljuje već petnaest godina, našla se Catawiki, nizozemska aukcijska tvrtka koja posluje putem interneta (45.080% prosječnog rasta). Za njom slijede švedski iZettle AB (30.114% prosječnog rasta) i izraelski Zerto (24.088% prosječnog rasta). Gledano u cjelini, EMEA regija je ostvarila prosječan rast prihoda od 1.012 posto, a na ljestvici su se našle tvrtke iz preko 20 zemalja.
Uz tvrtku Serengeti, koja je, zauzevši 104. poziciju na ljestvici 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u EMEA regiji, ostvarila najbolji plasman među natjecateljima iz Hrvatske, na ljestvicu se ove godine plasiralo još sedam domaćih tvrtki. Radi se o Nanobitu (120.), Integraciji od-do (189.), Sedmom odjelu (204.), Infinumu (254.), InfoCumulusu (393.), Acceleratiu (427.) i Degordianu (436.). „Broj tvrtki iz Hrvatske na listi 500 najbrže rastućih u odnosu na prošlu godinu se udvostručio.“, navodi Ivica Perica, direktor u Deloitteovom Odjelu savjetovanja te nastavlja „Osim toga, naše su tvrtke zauzele bolje pozicije nego prošle godine. Lani se na vodećoj poziciji među hrvatskim tvrtkama našao Infinum, zauzevši 142. mjesto, dok je ove godine vodeći Serengeti na 104. poziciji. Prosječan četverogodišnji rast koji su ostvarile hrvatske tvrtke u 2015. iznosio je 474%.“
„Uvrštavanje u 500 najbrže rastućih u EMEA regiji doista je impresivno, no ovogodišnje stope rasta su osobito motivirajuće. Da bismo dodatno uskladili naše programe za regije EMEA, SAD i države Azije i Pacifika, rast se sada mjeri kroz razdoblje od četiri umjesto pet godina, što je dovelo do pada prosječne stope rasta sa 1.711 posto u 2014. godini na 1.012 posto u 2015. godini“, kazao je David Cobb, Deloitteov partner u Ujedinjenom Kraljevstvu zadužen za program 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u EMEA regiji. „No, neovisno o kraćem razdoblju, želio bih čestitati našem ukupnom pobjedniku Catawikiju, koji je unatoč tome uspio ostvariti impresivan rast od 45.080 posto. Rezultati pokazuju snagu i odlučnost tehnološkog sektora u cijeloj regiji, uz jasno ocrtavanje nekih od budućih vodećih poslovnih ljudi.“
Deloitte u sklopu programa „Technology Fast 500TM“ izrađuje godišnju ljestvicu najbrže rastućih tehnoloških tvrtki iz javnog i privatnog sektora. Ovogodišnji program doživio je nekoliko promjena u kriterijima kojima se nastoji uskladiti programe 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u trima regijama, Europi, Bliskom istoku i Africi (EMEA), SAD-u i zemljama Azije i Pacifika (APAC). Rast prihoda sada se promatra kroz četverogodišnje umjesto petogodišnjeg razdoblja, a sektori su sada označeni kao softverski, hardverski, komunikacije, mediji, znanosti života i čista tehnologija.
Catawiki, osnovan 2008. godine, aukcijska je tvrtka koja posluje putem interneta i tjedno objavljuje više od 100 aukcija u 80 specijaliziranih kategorija među kojima su klasični automobili, kolekcionarske sličice i kolekcionarski predmeti iz filmske industrije. Catawiki je u proteklom četverogodišnjem razdoblju ostvario fenomenalan rast prihoda od 45.080 posto i specijalizirao se za praćenje 12 milijuna posjetitelja mjesečno, koji dolaze na njegove internetske stranice da bi globalno razmjenjivali kolekcionarske predmete.
„Dinamična smo i otvorena organizacija, s istinski otvorenim i startupovskim mentalnim sklopom,“ kaže René Schoenmakers, glavni direktor i suosnivač Catawikija. „Naš hiper-rast zahvaljujemo našim talentiranim zaposlenicima, kojih je tristotinjak. Svaki od njih posjeduje jedinstvene kvalitete i znanje kako ih iskoristiti u timu. Zapošljavanje pravih ljudi je ono što smatramo ključnim. U idućih nekoliko mjeseci planiramo u Amstrdamu zaposliti 100 velikih softverskih inženjera iz cijelog svijeta. Stalno nadograđujemo svoje stranice i aplikacije da bismo pružili najbolje iskustvo korisnicima koji kupuju i prodaju posebne predmete.”
Vodećih 10 u EMEA regiji
1. Catawiki (Nizozemska)
2. iZettle AB (Švedska)
3. Zerto (Izrael)
4. WorldRemit Ltd (UK)
5. Taboola (Izrael)
6. Skyscape Cloud Services Ltd (UK)
7. Secret Escapes (UK)
8. Clean Marine As (Norveška)
9. Grove Solutions Ltd (UK)
10. Etrinell As (Norveška)
Hrvatske tvrtke na ljestvici
104. Serengeti d.o.o.
120. Nanobit d.o.o.
189. Integracija od-do d.o.o.
214. Sedmi odjel d.o.o.
254. Infinum d.o.o.
393. InfoCumulus d.o.o.
427. Acceleratio d.o.o.
436. Degordian d.o.o.
Geografski trendovi
Francuska opet dominira kao zemlja s najviše novih sudionika na ljestvici 500 najbrže rastućih, što je slučaj već petu godinu zaredom, a preostalih iz vodeće petorke dolazi otprilike iz istih zemalja kao i 2014. godine, a to su Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Nizozemska i Švedska. U pet odnosno deset vodećih našle su se dvije izraelske tvrtke koje posluju u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Deset najzastupljenijih zemalja
1. Francuska 87. 86. 86.
2. Ujedinjeno Kraljevstvo 72. 67. 71.
3. Norveška 50. 42. 41.
4. Nizozemska 49. 42. 52.
5. Švedska 37. 45. 50.
6. Izrael 28. 22. 20.
7. Njemačka 26. 32. 28.
8. Turska 20. 36. 30.
9. Finska 17. 24. 27.
10. Belgija 15. 18. 12.
10. Republika Irska 15. 8. 11.
Trendovi u sektorima
Tvrtke iz softverskog sektora zauzele su 52 posto ukupno uvrštenih u ovogodišnju ljestvicu 500 najbrže rastućih, a slijedi sektor medija s 18 posto. Popis zaokružuju tvrtke iz sektora komunikacija (10 posto), hardvera (10 posto), znanosti o životu (6 posto) i čiste tehnologije (4 posto).
Pobjednici po pojedinačnim sektorima
1. Nizozemska Catawiki
2. Švedska iZettle AB
6. UK Skyscape Cloud Services Ltd
8. Norveška Clean Marine As
14. Nizozemska Avanca International
96. Francuska Bluelinea
Popis svih tvrtki uvrštenih u ljestvicu, zajedno s dodatnim informacijama o Deloitteovom programu „Technology Fast 500“ dostupan je na stranici www.deloitte.com/fast500emea.
Sa(n)jam knjige u Istri, sajam koji je jednom (davno?) odbio potvrditi kako je sve što je ukoričeno knjiga, te koji je od nagrade Kiklop ljetos odustao iz, navodno, sličnih “kulturnih” razloga, danas će mrtvo-hladno, tiho i bez ičijeg negodovanja, protesta ili barem bojkota, ugostiti Ninoslava Pavića – čovjeka koji je zasigurno jedan od najodgovornijih za to što je Nives Celzijus postala to što je postala, piše H-alter.
Zagreb dobio najmanje klizalište kakvo ima i Tokio
Šest je zemalja koje su najizloženije ekstremnim vremenskim uvjetima u 2014. godini, a među njima čak su tri balkanske, pokazuje novo izvješće Globalnog indeksa klimatskog rizika. Prvo mjesto na popisu drži Srbija, na trećem mjestu je BiH, a na šestom Bugarska. Te su zemlje pogodile katastrofalne poplave koje su prouzročile mnoge štete. Index, Reuters
U Pekingu je prvi put proglašen “crveni alarm” zbog velikog onečišćenja zraka, a uzbuna bi trebala trajati do četvrtka. Zbog velikog onečišćenja zatvorene su škole i zaustavljeni vanjski građevinski radovi, a građani su upozoreni da vani provode što manje vremena, što su mnogi odlučili zanemariti. Ovo nije najgori slučaj zagađenja, ali je prvi puta da je uzbuna proglašena nakon velikog pritiska javnosti. Večernji, BBC
Eurodizel najjeftiniji od siječnja ove godine
Nakon prošlotjednog snažnog rasta cijena benzinskih goriva, u utorak su vozači mogli odahnuti. Litra eurosupera 95 od utorka je jeftinija za 8 lipa i sada se prodaje u rasponu od 9,07 do 9,11 kuna, ovisno o kompaniji.
Vozači koji koriste dizelska goriva imaju malo više sreće. Cijena litre ove vrste goriva u utorak je niža za čak 18 lipa, što je najveći pad u posljednjih mjesec i pol dana. Sada se prodaje u rasponu od 8,21 do 8,24 kune, ovisno o kompaniji. To je ujedno i najniža cijena ove vrste goriva u posljednjih 10 mjeseci (od kraja siječnja). Neki trgovci kao što je Plinski centar Zagreb (PCZ) sve su bliži psihološkoj granici eurodizela od 8 kuna (prodaje ga za 8,09 kuna).
Vozači koji koriste autoplin također imaju razloga za zadovoljstvo. Cijena litre autoplina u utorak je pala 4 lipe i na velikoj većini postaja prodaje se po cijenu od 4,08 kuna.
Jeftinije gorivo u Hrvatskoj posljedica je pada cijena benzinskih i dizelskih derivata na Mediteranskoj burzi od 2,95 do 5,95 posto u odnosu na tjedan prije. Istodobno prosječni tečaj dolara prema kuni porastao je za 0,5 posto. No, krajem prošlog tjedna tečaj dolara naglo je pao za više od 20 lipa prema kuni (sa 7,22 na 7,01 kunu). To je pad od čak dva posto. Ukoliko tečaj ostane na tim razinama (u utorak je bio 7,06 kuna), to bi idućega tjedna itekako moglo (pozitivno) utjecati na cijene goriva.
Zbog dojave o bombaškoj prijetnji zrakoplov Air Francea preusmjeren u Montreal
10:14 Veliko putovanje po Škotskoj, HTV1
13:46 Ondje gdje raste crvena paprat (6.5), HTV2
15:15 Anno Domini – Kraljevstvo i Carstvo, HTV1
20:00 Poljupci (7.3), HTV3
20:51 Posrnuli gospodarski div, HTV1
21:13 Ljubav i ostale katastrofe (6.3), HTV2
23:35 Jako glasno i nevjerojatno (6.9), NovaTV
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, NovaTV
Ni Primorsko-goranska županija nije ostala pošteđena žičane ograde na dijelu hrvatsko-slovenske granice, točnije na području Kupske doline. Uz pet-šest kilometara prirodne granice koju čini rijeka Kupa, vojska je sa slovenske strane na potezu od Broda na Kupi pa do mjestašca Kupa počela postavljati žičanu ogradu, a sudeći po neslužbenim najavama, isti postupak dogodit će se ovih dana i uzvodno, na području Grada Čabra, odnosno nizvodno gdje su granične lokalne samouprave s hrvatske strane Općina Brod Moravice i Grad Vrbovsko. Novi list
Recenzija: "South Park" – u 19. sezoni bolji nego ikad
Monitorov kritičar Marko Stojiljković zaključuje godinu prepunu festivala Festivalom autorskog filma u Beogradu: “Paranoju je u današnjem svetu lako potpirivati i još lakše održavati. Ne da za nju ne postoji valjani razlog, pogledajte samo Pariz, ali ona retko predstavlja rešenje, naročito kada je podržana od strane sistema. O paranoji u susedstvu nam govori turski film Frenzy i to čini iz vizure dva brata”. Monitor
Domaći telekom operator Terrakom krenuo je s posebnom zimskom akcijom tijekom koje su svi OPTIK paketi, odnosno usluge putem Terrakom optičke infrastrukture, dostupni za samo 1 kunu u prva tri mjeseca. Terrakom optička infrastruktura prostire se diljem Zagreba, Sesveta, Kutine i Vidovca, a dostupnost je moguće provjeriti na njihovim stranicama. U paketima je moguće kombinirati usluge kabelskog interneta, televizijskih programa i fiksnog telefonskog priključka. Više na www.terrakom.hr.
Možda u svojoj naivnosti pomislimo da je selekcija filmova za festival lak i zahvalan posao, da samo iz neograničenog izbora relevantnih filmova treba izabrati najbolje i najrelevantnije. Međutim, festivali po regionu, osim možda Sarajeva, ipak nemaju luksuz neograničenog izbora, pa moraju da se prilagođavaju situaciji. Princip je sličan kao sa muzičkim festivalima i turnejama pojedinih sastava, ko se u datom trenutku gde nalazi, ko je dostupan i koliko to košta. Sve je, manje ili više stvar tržišta.
Festival autorskog filma (FAF) u Beogradu je svojevrsni kraj banketa za nas, regionalne festivalske nomade i to znači da smo većinu filmova ili već pogledali ili makar imali prilike da to učinimo u letnjoj i jesenjoj festivalskoj sezoni. Ali to takođe znači da sada konačno imamo priliku da nešto od propuštenog sa tih festivala nadoknadimo. Sa druge strane, ekipa FAF-a se potrudila da nam ipak ponudi i nešto novo, pa tako imamo i jednu svetsku premijeru u glavnom takmičarskom programu, nove trendove u regionalnoj kinematografiji, bogat prateći program i nekoliko odličnih retrospektiva. A i lepo je svratiti u rodni grad.
Kad smo kod propuštenog, neke stvari će za sada ostati propuštene, ali mogu kriviti samo sebe i nikog drugog. Embrace of the Serpent mi je “pobegao” u Sarajevu i u Ljubljani, a na FAF-u sam na njega zakasnio, a po svemu što čujem, to je jedan od filmova godine. Za utehu mi može poslužiti da sam konačno ulovio The Project of the Century koji mi je takođe “bežao”. Svojim “ulovom” nisam baš najzadovoljniji, jer je intrigantna premisa o “gradu duhova” zamišljenom da opslužuje nikad završenu nuklearnu elektranu zanimljiva, ali jednom kad nas autor Carlos Quintela uvede u bizarno okruženje i atmosferu, čini malo toga da bi našu pažnju zadržao. Jednostavno, narativna linija je suviše slaba i standardna (tri generacije muškaraca sa pripadajućim generacijskim stavovima pod istim krovom), a ne pomaže ni igranje sa dokumentarnim materijalom.
Drugi film iz kategorije nadoknađivanja propuštenog je L’ombre des femmes, crno-beli ljubavni film nepograšivo francuskog retro štiha. Film prati Pierra i Manon, njihovu vezu i njihove veze sa strane i kako to utiče na njihov odnos. Iako ne nudi ništa novo, film ima stila i duha, te vrlo fluidne dijaloge, dok se jedino narator čini kao blagi višak i nepotreban stilistički trik. Sve u svemu, 80-ak minuta dobro potrošenih.
Treći i poslednji film iz te katergorije je Cemetery of Splendour tajlandskog autora Apichatponga Weerasethakula. U pitanju je prvi pravi dugometražni film autora koji je 2010. godine dobio Zlatnu Palmu u Cannesu za Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives. Weerasethakul nastavlja sa svojim stilom filmova koji su sporog ritma, smešteni između realnosti i fantazije, prožeti simbolikom i spiritualnošću. Priča gravitira oko improvizirane bolnice u staroj školi u kojoj leže vojnici koji pate od spavajuće bolesti i o kojima se uglavnom brinu familija i volonteri. Jednom kad “ukačimo” pravila “sveta” koja su pre svega para-naučna, pa onda sve ostalo, Cemetery of Splendour postaje začudno, ali toplo, univerzalno, sveprožimajuće iskustvo za iskrene ljubitelje art-filmova.
Sa druge strane, na ovogodišnjem FAF-u smo imali i jednu pravu svetsku premijeru. U pitanju je, doduše, delo domaćeg autora, Saše Radojevića, jednog od istaknutijih predstavnika tzv. srpskog garažnog filma. O “garažnosti” se tu da raspravljati, s obzirom da je jedan od producenata nacionalna TV kuća, ali ugođaj samog filma je definitivno garažni, ali ipak ne diletantski. Porodica je, naime, sastavljena od kućnih filmova porodice Jovanov, mockumentary i igranih scena, a žanrovski se kreće od drame o porodičnim istorijama, preko misterije (tajna iz prošlosti) do političkog trilera. Garažna izvedba je tu manje problematična od neurednosti priče koja se u dosta trenutaka čini naprosto proizvoljnom.
Korištenje arhivskog, dokumentarnog, pa čak i privatnog materijala u igranim filmovima je legitiman i priznat postupak, ali otvara pitanje određivanja filmova. Sa druge strane, dokumentarni filmovi se sve više oslanjaju na režiju, skriptiranje i “odigravanje” određenih scena od strane samih subjekata. Granice između dokumentarnog i igranog filma nikad nisu bile mutnije, a sigurno neće postati jasnije ni sa The Other Side, novim filmom Roberta Minervinija, Italijana na radnom zadatku duboko na američkom Jugu. U spoju dokumentarnog i (od)igranog, Minervini je ovog puta fokusiran na paradokse u Louisiani. Sa jedne strane, imamo zajednicu marginalaca i narkomana koji žive svoj paralelni svet, daleko od očiju pristojnog društva. Iako je njihova situacija potresna, u njima ipak postoje tragovi ljudskosti. Drugi subjekti na sličnom prostoru su takođe marginalci, ali po sopstvenom izboru. Oni su survivalisti i militaristi koji imaju kolektivnu (induciranu) paranoju o ratovima i revolucijama i za njih se spremaju kroz vojni i ideološki trening. To su ljudi koje mi dosta često otpisujemo kao budale, ali im Minervini prilazi sa poštovanjem i iskrenim interesom, što The Other Side čini filmom itekako vrednim gledanja.
Dotakao sam se paranoje, i nju je u današnjem svetu lako potpirivati i još lakše održavati. Ne da za nju ne postoji valjani razlog, pogledajte samo Pariz, ali ona retko predstavlja rešenje, naročito kada je podržana od strane sistema. O paranoji u susedstvu nam govori turski film Frenzy i to čini iz vizure dva brata. Stariji je robijaš tek pušten na slobodu uz obavezu da bude policijski doušnik po pitanju naizgled benignih stvari: ko šta baca u smeće i može li se od tog otpada napraviti bomba. Problem je u tome što on svoj zadatak shvata toliko ozbiljno da u svojoj glavi povezuje nepovezivo. Mlađi brat je šinter i uvod u njegovo ludilo je čin spasavanja ranjenog uličnog psa, što će možda kolege protumačiti kao sramotu, ali svakako nije dovoljan razlog za preteranu brigu. Frenzy je atipičan film za tursku, usporenu arthouse kinematografiju, i u njemu se mogu iščitati uticaji filmskih klasika poput Hitchcocka, ali i odjeci grčkog bizarnog vala koji spaja žanr sa autorskim pristupom i kontekstom. Frenzy je sjajno tempiran film koji atmosferu gradi savršeno i u potpunosti korespondira i sa lokalnim, turskim i pre svega istambulskim kontekstom, kao i sa globalnim, u svetlu “rata protiv terorizma” koji, kako vidimo, plamti i na Istoku i na Zapadu.
Kada smo već kod Istoka i Zapada, uz tursku, još jedna duboko podeljena kultura je i ruska. Međutim, svetonazorske podele nisu nastale tek tako, već imaju korene pre svega u klasnim razlikama. O tome kroz svoj metaforični “hyperlink” film Under Electric Clouds govori Aleksej German mlađi, sin nedavno preminulog ruskog filmskog velikana Alekseja Germana. Under Electric Clouds je moguće dovesti u vezu sa “magnum opusom” Hard to Be a God Germana starijeg, jer u suštini govori o razlici u perspektivama, ali u pitanju je sasvim drugačiji film. U Rusiji 2017. godine, tačno 100 godina od revolucije (Februarske ili Oktobarske, svejedno je), posmatramo društvo koje se prelama na primeru jedne zgrade: ambiciozno zamišljene, moderne, možda čak i umetnički vredne, ali nedovršene. Investitor-tajkun je umro, svi su ga napustili, a mi priču pratimo kroz sedam kraćih filmova iz perspektiva raznih ljudi kojih se ta zgrada tiče: arhitekte, naslednika, radnika, muzeja u čijoj je blizini sagrađena, narkomana koji su je kasnije zaposeli itd… Prošlost je neistražena, sadašnjost mutna, a budućnost nesigurna…
Ništa novo za Rusiju, ali ni za druge delove sveta: pozicija u društvu uvek kroji stavove i ciljeve. To je slučaj i sa kolumbijskim filmom Land and Shade, koji je možda socijalno najangažiraniji film ovog izdanja festivala. U pitanju je klasična priča o ljudima koji su postali nadničari na svojoj zemlji u svetlu nadirućeg kapitalizma i o surovosti njihovih života ispričana iz ugla jedne familije. Pater familias se nakon dugog odsustva vraća da pomogne u kući. Njegov sin se razboleo i na umoru je, pa ne može raditi na poljima šećerne trske, a kako je bez posla, nema pravo ni na lečenje. Centralna dilema filma je ona potresna i životna: ostati u dobroj veri da će se nešto već srediti ili otići trbuhom za kruhom. Postavlja se pitanje koliko je odlazak i prelazak u grad rešenje. Oni su već radnici, proleteri, ovisni o tuđoj dobroj volji. Land and Shade će nas naterati da se zapitamo.
Za kraj, evo još malo faktografije. Ovogodišnji FAF bio je najobimniji do sada: na njemu su prikazana 84 filma. Dobitnik glavne nagrade Grand Prix Aleksandar Saša Petrović je indijski film The Fourth Direction redatelja Gurvindera Singha, dok je specijalno priznanje otišlo Athini Rachel Tsangari za film Chevalier. Za najsinematičniju sekvencu nagrađen je Under Electric Clouds. Nagradu za režiju dobio je rumunski reditelj Corneliu Porumboiu za film The Treasure. U programu “Hrabri Balkan” nagrađena je Daphne Heretakis za kratki dokumentarni film Archipels, granites denudes.
Ovim završavam svoj festivalski angažman za ovu godinu. Obećavam da ću se vratiti redovnom kino-repertoaru, barem do oscar-sezone i nekog novog festivalskog ciklusa. Do čitanja.
Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.