2025. godina horora: od američkog zrcala do japanskog dvorca beskraja - Monitor.hr
Danas (12:00)

Kad demoni pune blagajne

2025. godina horora: od američkog zrcala do japanskog dvorca beskraja

Godina 2025. obilježena je uspjehom horora – od hollywoodskog „Prizivanja 4: Posljednji obredi” do japanskog animiranog hita „Demon Slayer: Infinity Castle”. Novi nastavak „Prizivanja”, temeljen na stvarnim slučajevima Eda i Lorraine Warren, donosi zamor formule, ali i rekordnu zaradu od gotovo pola milijarde dolara. Nasuprot njemu, „Demon Slayer” nudi vizualno raskošnu, filozofski obojenu akciju u beskonačnom labirintu boja i krvi. Zajednički nazivnik? Horor više nije ni nišni ni sezonski – postao je globalni spektakl za sve kontinente i publike. Boško Picula za tportal


Slične vijesti

18.10. (15:00)

Kralj horora opet vlada – i to na dva kraja svijeta

Novi filmovi po Kingu: od umiranja s osmijehom do hodanja do smrti

Stephen King ove godine ponovno osvaja kina s dvama vrlo različitim ekranizacijama. Chuckov život Mikea Flanagana, nagrađen u Torontu, donosi emotivnu priču o kraju svijeta i osobnom prihvaćanju smrti, s Tomom Hiddlestonom u glavnoj ulozi. Suprotno tome, Dugi hod Francisa Lawrencea prikazuje distopijsku Ameriku u kojoj mladići hodaju do smrti za slavu i nagradu – brutalnu alegoriju društva pod fašističkom kontrolom. King tako još jednom spaja fantaziju, horor i društvenu kritiku – i podsjeća koliko su granice stvarnosti tanke. Boško Picula za tportal

13.10. (14:00)

Kad se stijena raspukne od emocija

Picula: Krvava strana sporta na filmu: Može li najplaćeniji glumac današnjice do nominacije za Oscara?

Ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolju režiju na 82. festivalu filmske umjetnosti u Veneciji je Benny Safdie, u čijoj sportsko-biografskoj drami ‘The Smashing Machine: Život u ringu’ Dwayne Johnson tumači MMA borca Marka Kerra, kojemu se predviđa nominacija za Oscara. Premda su ovakve promjene u karijerama počesto rizične, Johnson je napravio pun pogodak jer se, nakon više nego uspješne karijere u američkom profesionalnom hrvanju, u međuvremenu etablirao kao jedan od najtraženijih holivudskih glumaca, a koji je upravo prošle godine bio i – najplaćeniji, zaradivši oko 88 milijuna dolara.

Jedan od najbrutalnijih suvremenih sportova, MMA spaja elemente većine borilačkih disciplina omogućujući vrlo širok raspon neposrednih udaraca između boraca koji ne nose uobičajenu zaštitu. Zato su ovi mečevi osobito rizični, a kako to prikazuje i film, i osobito krvavi, pri čemu se poraženima počesto ispituje svijest. Tko god je u kinima očekivao priču u stilu ‘Rockyja’ ili bilo kojeg drugog filma u kojem se do sportskih zvijezda stiže isključivo preko trnja, ostat će u nedoumici. Boško Picula za tportal

06.10. (22:00)

Povratak u budućnost – ovaj put uz ruski plin i mađarski recept

Uspostavljena osovina Prag-Bratislava-Budimpešta promicat će zamisao o dereguliranoj Uniji

U srednjoj Europi među nekadašnjim članicama Varšavskog pakta, raspuštenoga 1991. godine, sve je više onih koje politički i svjetonazorski inkliniraju Moskvi. I dok su to od 1945. godine do početka 1990-ih ove zemlje činile pod prisilom, kao sateliti unutar bivšega sovjetskog bloka, sada na demokratskim višestranačkim izborima u njima pobjeđuju političke stranke i političari koji se dragovoljno zalažu za suradnju, manje ili više otvorenu, s ruskim režimom. Orbanu i Ficu se pridružuje novoizabrani čelnik Češke Andrej Babiš. Neovisno o tome što je Putinova vojna agresija na Ukrajinu u četvrtoj godini trajanja odnijela mnogobrojne ljudske živote, devastirala napadnutu zemlju, u pojedinim članicama Europske unije sve se više osjeća zamor ratom i njegovim posljedicama. Birači, nezadovoljni vladama koje asociraju na europsku birokraciju, glasaju upravo za populističke političare. Orbana čekaju izbori u kojima bi mogao posegnuti za nedemokratskim metodama, a sluti se i povratak Janše u susjednoj Sloveniji koji bi im se rado pridružio. Gdje je tu Hrvatska? Iako nekima djeluje da skrećemo udesno, prije je da ćemo ostati okrenuti Zapadu, smatra Boško Picula za tportal.

15.09. (22:00)

Autokracije padaju samo na platnu – u stvarnosti još uvijek imaju dugometražni nastavak

U trendu politički filmovi koji se ne klanjaju diktatorima: U njima režimi pucaju prvi

I dok je u svijetu sve manje funkcionirajućih demokracija, a sve više autokracija i hibridnih režima, neke su od najuglednijih nagrada proteklih mjeseci osvojili filmovi koji o represivnim režimima u nedavnoj prošlosti i sadašnjosti govore iz kuta napadnutih pojedinaca, njihovih obitelji i prijatelja. Brazilska drama ‘Još sam tu‘ i iranski triler ‘Jedan običan incident‘ više su od upozorenja…

Tako su dva imanentno politička filma o odnosu vlasti i pojedinca ove godine obilježila dodjele nekih od najvažnijih strukovnih priznanja. Oba su ljetos premijerno prikazana i u Hrvatskoj, na gorskokotarskom Cinehillu, nakon čega je uslijedila kinodistribucija. Ono što ih povezuje, osim okvirne teme, jest upečatljiv redateljski koncept koji – unatoč dramatičnim okolnostima o kojima progovaraju – na suptilan i sugestivan način profilira protagonistice i protagoniste suočene s naizgled unaprijed izgubljenom borbom protiv nasrtaja autokratskog ili srodnog režima na građanska prava i slobode. Boško Picula za tportal

25.08. (09:00)

I nude nešto više od jump scareova

„Trenutak nestajanja“ i „Zajedno“ – novi horori koji su obilježili sezonu

  • Trenutak nestajanja (Weapons) – horor Zacha Creggera; nestanak cijelog razreda djece u 2:17 ujutro pokreće niz jezivih događaja u malom američkom gradu; spoj visokog koncepta, jeze i društvenog komentara.
  • Barbari (Barbarian, 2022.) – Creggerov prethodni horor; kuća za unajmljivanje u Detroitu skriva mrežu podzemnih hodnika i užasa; kombinira više perspektiva i društvenu kritiku.
  • Zajedno (Together, 2024.) – horor-romansa Michaela Shanksa; bračni par (Dave Franco i Alison Brie) nakon preseljenja u provinciju pada u jamu i počinje ih povezivati nadnaravna sila, što vodi u body horor s romantičnom komponentom.

Boško Picula za tportal

13.08. (13:00)

S Neesonom nema labavo

Picula: Novi Goli pištolj nije ni blizu originala, ali Liam Neeson i Pamela Anderson – jesu

Novi film nije ni približno na razini izvornika, ali ipak ne djeluje razočaravajuće. Dva su razloga tomu. Prvi je odnos prema baštini. Producent MacFarlane i redatelj Schaffer svoje su ostvarenje zamislili i – ostvarili kao posvetu originalu koji očito i vole, i razumiju. Aktualni Goli pištolj prije je pažljiva rekonstrukcija inicijalnoga serijala i TV serije, nego li pokušaj da ga se prilagodi novom vremenu i publici. Pritom je u priču uneseno dovoljno referenca iz izvornika da gledatelji koji su obožavatelji serijala i sami imaju osjećaj uvažavanja filmske ostavštine, kao i njezinih autora. remda nema busterkeatonovski šarm Leslieja Nielsena, Liam Neeson kao Frank Drebin mlađi u filmu potvrđuje da je glumac koji se zna prilagoditi i ulozi, i tonu priče. I Pamela Anderson vješto koristi autoironiju te joj je nastup uspjela kombinacija ironiziranja vlastitog seksipila i nesumnjivoga komičarskog dara. Boško Picula za tportal

05.08. (01:00)

Mir, ali da ne bi slučajno bio pravedan

Picula: Temeljni je problem mira na ovim prostorima protekla tri desetljeća to što je on esencijalno – negativan

Koliko god se s pravom osuđivala međunarodna zajednica sa svojim ključnim akterima u prvoj polovici 1990.-ih u nereagiranju na vrijeme kada su posrijedi početak i tijek ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, završetak tih ratova omogućen je i zbog jedinstvenih okolnosti u međunarodnoj politici, okolnosti kakve su danas iluzija. Hrvatskoj je mir donijela upravo 1995. s oslobađanjem okupiranog teritorija te nedvojbenim vojnim porazom protivničke strane. Takvo se što u BiH nije dogodilo te se sve više čini da je Daytonski sporazum samo ‘odozgo’ zamrznuo sukob koji u nepovoljnim unutarnjim i vanjskim okolnostima može prijeći u eskalaciju. Usto, u Srbiji nikada nije jednoznačno poražena politika koja je 1991. dovela do izbijanja ratova, a to je politika osporavanja teritorija drugih država žive li na tom teritoriju u većem broju Srbi (a što trenutno rade Rusi u odnosu prema Ukrajini), Boško Picula za tportal.

22.07. (09:00)

Hrvatsko-indijsko prijateljstvo i nada za univerzalni jezik

Picula: Dok se u zemlji temeljem Ustava jamče sloboda i jednakost, vladavina prava te demokracija, postojat će različiti svjetonazori, sve ostalo vodi u sukobe

I dok najjača politička stranka u Hrvatskoj podržava Thompsona u ‘povratku kršćanskim korijenima’, a njezin partner Domovinski pokret reagira na hindski jezik, malo se tko poziva na i dalje važeći Ustav Republike Hrvatske s njegovim popisom najviših vrednota. Čini se da i sama vladajuća koalicija nije osobito zadovoljna vrijednostima u hrvatskom društvu i državi. Domovinski pokret, koji niti nema suvislu vanjskopolitičku agendu, u hindskom jeziku vidi problem, a drugi u onima koji ga u Hrvatskoj sve više govore – priliku. Čak i politički slabo upućeni znaju što u svijetu znači najmnogoljudnija zemlja.

Prava je šteta što se prijava Domovinskog pokreta nije poklopila s nedavnim dolaskom u Hrvatsku indijskog premijera Narendre Modija te iniciranja što učinkovitije hrvatsko-indijske gospodarske suradnje. Stvari bi bile još očitije, a možda bi pripomogli i plakati s porukom हमें क्रोएशिया से प्यार है. U prijevodu s hindskog: ‘Volimo Hrvatsku’, jer će se i to sve više govoriti u zemlji. Boško Picula za tportal.

15.07. (12:00)

Nismo dogovorili je li Zemlja okrugla, a neki bi razgovarali o tome "što je bilo"

Picula: To što netko sluša Thompsona ili Prijović stvar je preferencija, no o zločinima bi trebali slijediti ista moralna načela

Nije rijetkost to da pripadnici novih naraštaja ne samo da ne znaju kada je počeo i završio, primjerice Drugi svjetski rat, te koji su mu uzroci i posljedice, nego niti ne znaju kada se točno Hrvatska osamostalila, u kakvim okolnostima te koji su datumi ključni za proces tog osamostaljenja. Kako bi i znali uz sve deficite organiziranog obrazovanja, arbitrarno mijenjanje državnih praznika te korištenje prošlosti za dnevnu politiku. S obzirom na to da se prvi ljudi današnjega HDZ-a neprestance pozivaju na osnivača stranke i prvog predsjednika samostalne Hrvatske, treba znati to da Tuđman kao tadašnji šef države ni u najtežim danima rata nije opravdavao ni relativizirao ustaški pokret.

Tvrdnje da danas nikoga ne zanimaju akteri Drugoga svjetskog rata put su u nepoštivanje svake žrtve u tom ratu i nakon njega te vrijednosti na kojima je izgrađena poslijeratna Europa, u kojoj su 1945. vojno pobijeđeni nacizam, fašizam i rasizam. U isto vrijeme ništa ne amnestira tadašnje pobjednike od njihovih zločina, a za cjelovitu ocjenu i pristup povijesti, koja neće opterećivati nego rasterećivati sadašnjost i budućnost, treba imati i znanja, i hrabrosti, i odgovornosti. Boško Picula za tportal.

07.07. (13:00)

Vječni mladić

Picula o filmu F1: Jesu li šezdesete nove tridesete? Jesu, samo u spektaklu s Bradom Pittom

Uz Pitta, film kao atrakciju nudi čvrstu vezu sa stvarnim svijetom Formule 1. Od samog početka zamišljen je tako da Svjetska automobilistička federacija (FIA), sa svojom infrastrukturom, stručnim kadrovima i, osobito, pravim vozačima i pobjednicima, postane svojevrsna dokumentarna ekstenzija fiktivne priče. Taj spoj stvarnog i izmaštanog može djelovati pomalo kalkulantski, ali filmu ipak daje notu autentičnosti. Dovoljno je spomenuti višestruke svjetske prvake poput Lewisa Hamiltona, Maxa Verstappena i Fernanda Alonsa. Mada bi u filmu najviše mogli uživati ljubitelji Formule 1, akcijski prizori i reportažni način snimanja zbivanja na stazi i oko nje lukavo su izbalansirani s elementima zapleta – napetošću između individualnog i timskog, profesionalnog i romantičnog, jaza između iskustva i mladosti. U tako posloženom mozaiku nije ostalo puno prostora za dublju karakterizaciju likova… Boško Picula za tportal