U svemu, eto, trinaest puta u ta tri dana Dražen Keleminec javno je ponovio da sam “19. studenoga 1991. godine na tenku JNA zajedno s četnicima ušao u za mene ‘oslobođeni’ Vukovar”. Keleminec, naravno, zna da je svaka pojedinačna riječ u toj rečenici laž. Ponovimo stoga, onima koji, za razliku od Keleminca, ne znaju, pa me i ovih dana pitaju što je to točno bilo u Vukovaru: frustriran što srpski i strani novinari iz Beograda uz pomoć JNA organizirano odlaze u Vukovar, dok je meni kao hrvatskom novinaru to zabranjeno, u okupirani grad ušao sam tjedan dana nakon pada – a ne 19. studenoga – ilegalno, u vojnoj kampanjoli, uz pomoć vozača JNA kojemu sam iz razumljivih razloga izmijenio ime, preživjevši kraj Negoslavaca i zasjedu Šešeljevih četnika, i objavivši potom u Slobodnoj Dalmaciji svjedočanstvo užasa u razorenom gradu. Naravno da nigdje, ni tada niti ikada, nisam napisao da je Vukovar 19. studenoga 1991. oslobođen. Bila bi stoga velika šteta da njegov zadivljujući trud ostane neprepoznat i da mu se ne pruži prilika da tu laž ponovi još jednom, okrugli tisućiti put. A za takvu svečanu priliku ne postoji prikladnije mjesto od suda. Boris Dežulović za Novosti.

U splitskoj Banovini predstavljeno je pobjedničko rješenje međunarodnog natječaja za most preko Kaštelanskog zaljeva, ključni dio projekta Novi ulaz u Split. Projekt potpisuju studio 3LHD i slovenska tvrtka Pipenbaher Inženirji. Most dug 1600 metara povezivat će Split i Kaštela te poboljšati vezu prema Trogiru, zračnoj luci i autocesti. Prepoznatljiv će biti po dvama pilonima visokim 157 metara inspiriranim dalmatinskim vapnencem. Uz četiri prometne trake predviđene su i pješačke te biciklističke staze s vidikovcima, čime most postaje i novi javni prostor te rekreacijska zona iznad mora. Slobodna, Jutarnji, Index, 3LHD