Svetislav Basara: Zemlja šupljeg i praznog - Monitor.hr
Petak (07:30)

Malo poezije iz Srbije

Svetislav Basara: Zemlja šupljeg i praznog

Upravo je nekontrolisanost – a ne Kosovo – srce Srbije. Cinik bi dodao – i neicrpni izvor prihoda. Stanje nekontrolisanosti primamljivo je za mnogo veći broj ljudi nego što se može i pretpostaviti, ono jeste da u sistemu sveopšte nekontrolisanosti nekom dopadne ferari, nekom sendvič, nekom vila na Dedinju, nekom metak u leđa, ali, Bože moj, uvek ostaje (ne sasvim neutemeljena) nada da će sendvič jednoga dana prerasti u ferari. Primeri milicajaca i magacionera koji su – sve presipajući šuplje u prazno i zanoseći visoka muda – postajali predsednici država i šofera koji su avanzovali u ministre, dokazuju da u društvu u kome nema pravila na kraju sve postane izuzetakSvetislav Basara za Danas.



Slične vijesti

Danas (11:30)

Klauški: Jasno je da ovi ministri odlaze. Nije jasno zašto drugi ostaju…

Što smjene ministara govore o premijeru? Branio ih je kad nije trebao, samo da bi ih odbacio sada kad spašava svoj, rejting Vlade, HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović uoči predsjedničkih izbora. I ono najvažnije, nije više bitno što ti ministri odlaze, već i hoće li nakon toga postati metom pravosudnih istraga u vezi svih afera na njihovu kontu. Ne sjećamo se kad je u jednom mahu iz Vlade otišlo toliko ministara opterećenih raznim aferama sa zemljištima, natječajima, poslovima, imovinskim karticama i privatnom imovinom. I to u vladi uglađenog europejca Andreja Plenkovića koji je obećao da će mijenjati HDZ. I ako je već jasno zašto ovi ministri odlaze iz Vlade, nije jasno zbog čega ovi drugi ostaju u Vladi. Zbog čega uopće više itko ostaje na vlasti? – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Prekjučer (17:30)

Loptica je okrugla, svijet nije

Dežulović: Balada o Bobu Falkenburgu

Dežulović se odmara od politike i gotovo beletristički komentira finale Wimbledona: “Previše je podsjećalo na onu nedjelju. Jednako se taj mali Srbin ironično smješkao londonskoj publici, koja je jednako pljeskala na njegove greške i navijala za ‘svoga’ Švicarca… Na svojoj strani, međutim, imao je [Federer] i zakon: Falkenburgov zakon kaže da još od Johna Bromwicha 1948. nitko nikad nije došao do meč-lopte i izgubio finale. A zakon, to svi znaju, najbolji je saveznik Švicaraca i Engleza, i najveći prirodni neprijatelj Srba i Balkanaca”.

Prekjučer (12:30)

Vrhunska bagra

Basara: Elita gora od rulje

Elitu u pravom smislu te reči, ne čine diplome, doktorati, nagrade, pesme, romani, itd. – sve ako su i odlični, a po pravilu nisu – nego karakter, vrlina i širina pogleda… Beskarakternost, prezir prem vrlini i sitnodušje zajednički su i srpskoj rulji i srpskoj eliti – čast izuzecima i među ruljom i u eliti – a stvar se dodatno komplikuje time što površna obrazovanost elite sofistikuje duhovnu raslabljenost i beskarakternost i time ih čini društveno prihvatljivim modelom ponašanja – piše Svetislav Basara odličnu kolumnu za Danas.

Ponedjeljak (15:30)

Zahvati pa vladaj

Pofuk: Državno nasilje perfidno se distribuira među narod, s krajnjim prezirom i omalovažavanjem

Čini se da je ravnodušnost “većine prostog naroda” još dublja od one među kmetovima carske Rusije. Ne boji se ova vlast baš nimalo da bi bilo koji njezin postupak mogao izazvati iole ozbiljniji gnjev naroda. Doduše, u tom narodu svako malo negdje provali nasilje, ali jednih prema drugima. Stradaju djeca, stradaju žene, ubija se socijalne radnike, koljemo se međusobno, a vlasti ne pada ni vlas s glave – piše Branimir Pofuk za Večernji.

Subota (23:30)

Sve na ništa

Dežulović: Dalmatino, povišću zajebana

“Zašto Dalmatinci misle da će apartmanski turizam, koji je veličanstveno propao u Španjolskoj ili Grčkoj, vječno trajati baš u Dalmaciji? Zašto Dalmatinci misle da se Italija ili Turska – koje su dosad već spustile PDV ili uvele državne subvencije u turizam – nikad neće oporaviti? Eh, zašto. Naravno da ni oni ne misle da će trajati dovijeka. Oni samo misle da će trajati barem još ovu sezonu” – piše trezveni Boris Dežulović, koji vidi da se povijest ponavlja s turizmom, kao što se dogodila s filokserom.

Subota (16:30)

Masni prsti

Boris Jokić: Današnja treš-muzika rezultat je treš-politike

Jokić je djecu iz zagrebačke Dubrave pitao što slušaju, a ovi mu odgovorili Baku Praseta (evo ga ovdje), što ga je razočaralo pa poslušao ovog turbo treš-repera i zaključio da je čak i Baka Prase “ispod razine dopuštenog za hrvatsku dnevnopolitičku svakodnevnicu jer njegovo ‘Ulazim u kola i upalim sport. Riba kad to vidi seda na kost’, kolikogod seksističko, zapravo je sramežljivo u usporedbi s time kad hrvatska ministrica premlaćivanje žene svojeg stranačkog kolege opravdava s ‘Tako vam je to u braku’. Od svih društvenih podsustava, onime što i kako pjeva i poručuje gospodin Ilić najsličniji je upravo političkim aparatima na ovim prostorima, a on sam, koliko god se pokušao prikazati žrtvom koju proganjaju, proizvod je tog istog sustava vrijednosti koji političari ovdje desetljećima njeguju”.

Petak (19:30)

Vedrana Rudan: Bakin 5.0 unuk

Ne kužim genijalce. Unuk ima problema sa samokontrolom jer je prepametan. Kad imaš baš sve predmete pet, kad si Nikola Tesla, logično je da nećeš slušati što ti govori glupa nona. Naučna istraživanja su dokazala da glupi roditelji imaju pametnu djecu i obrnuto. Moj sin jest glupan, da nije ne bi imao dijete, ali da je baš toliko glup… Majka uvijek zadnja dozna – piše Vedrana Rudan na svom blogu.

Petak (10:30)

Kuljiš: Zubakov Mirage i Krstičevićeva fatamorgana

Uvijek zanimljivi Denis Kuljiš, balansirajući na granici nevjerojatnog, u svom pitkom-čitkom stilu analizira ponudu aviona Mirage Zvonka Zubaka koju se po njemu ne može odbiti: Jer, ona je (ponuda) toliko povoljna da se moraš neizbježno upitati – čekaj, ako ta cijela priča vrijedi recimo 80 milijuna dolara, zašto su nas pokušali nasaditi sa 500 milijuna? Pa gdje bi završila razlika? To pitanje ostaje bez odgovora, jer bi bio previše skandalozan, čak i po onim mjerilima koja vrijede u Hrvatskoj… piše entuzijastično Denis Kuljiš kao da prodaje svoje vlastite avione.

Petak (08:30)

Dežulović: Terorist na žalu

“Volim puno pjesama, ali ono što bih posebno izdvojila u tim nekakvim intimnim trenucima jest ona pjesma koju je volio i Sveti otac Ivan Pavao II”, povjerila se na kraju intervjua uredniku Hrvatskog katoličkog radija predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pa zapjevala, “‘Krist jednom stade na žalu/ tražeć’ ljude za velika djela…’, i tako dalje. I to mi je, ah…”. Samo nekoliko sati kasnije – koliko joj je valjda trebalo da se oporavi od emotivnog pražnjenja uz „Krista na žalu“ u studiju Hrvatskog katoličkog radija – ista ta bogobojazna, staklena, fragilna i tankoćutna žena pojavit će među policajcima na “najbranjenijoj kopnenoj granici Europske unije”… tako počinje Boris Dežulović svoju novu kolumnu za N1 o valjda najslavnijoj izjavi predsjednice, a bilo ih je: “Kad se netko provlači kroz ovaj teren, onda je normalno da ima ogrebotine, masnice i tjelesne ozljede”