Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Ali bitno da je koncert prošao ok
Dežulović: Ustavni dernek
To smo dakle riješili, od 5. srpnja 2025. godine “Za dom spremni!” legalni je i nekažnjivi hrvatski domoljubni pozdrav. Idemo dalje. Ako je nedvosmisleni nacifašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata normalni hrvatski pozdrav – ako to ni po čemu nije problem, a vidimo da ni po čemu nije – zašto stati? Evo, recimo, nemam pojma, visoko podignuta desnica. Kad smo već pozdrav “Za dom spremni!” ravno iz Drugog svjetskog rata uveli u javni diskurs 2025., ne postoji baš nijedan jedini opravdani razlog zbog kojega ga ne bismo izvodili onako kako se izvorno i izvodio, i kako su ga kasnije – što je, Bogu hvala, ostalo dobro dokumentirano – izvodili i HOS-ovci u Domovinskom ratu i Marko Perković na koncertima devedesetih: s visoko podignutom desnicom. Bez desnice u zraku, uostalom, “Za dom spremni!” je kao muškarac bez brčića. Štoviše, svatko tko “Za dom spremni!” viče bez podignute desne ruke uz malo bi se dobre hrvatske volje mogao smatrati krajnje suspektnim Hrvatom. Boris Dežulović za Novosti.