Svjetski, a španjolski
Almodóvar je dokazao da film ne mora slijediti holivudske standarde da bi osvojio globalnu publiku
Malo redatelja u povijesti ima pridjev izveden iz vlastita imena. “Almodóvarovski” film prepoznaje se unutar prvih nekoliko kadrova. Lako je to provjeriti i u najnovijem filmu Gorki Božić, koji upravo igra u kinima. Još davno, dok “inkluzivnost” nije bila izlizana parola i dio poslovnog rječnika, Almodóvar je svoju filmografiju vezao uz žene koje su istodobno složene, ranjive, pogrešive i neumoljivo snažne. Estetika po kojoj je dobio pridjev lako se prepoznaje. Prvo je zasićeni technicolor, prepoznatljiva uporaba pop-art boja, a posebno emocionalno nabijenih primarnih crvenih tonova. Drugo je visoka melodrama: Almodóvar je uzimao motive tradicionalno smatrane “trash” registrom, od sapunica i holivudskih melodrama do krimića u noir maniri, i podizao ih na razinu autorskog filma. U novom filmu, vraćajući se autofikciji, redatelj otvara pitanje gdje prestaje inspiracija, a počinje prisvajanje tuđih života i koliko košta pretvoriti najbliže ljude u likove. Magnet
