Analiza Ivana Rimca: Marićev odlazak nije kraj svijeta - Monitor.hr
15.07.2022. (10:00)

Puno se priča, a malo radi

Analiza Ivana Rimca: Marićev odlazak nije kraj svijeta

Ivan Rimac za Tportal komentira najvažnije događaje na političkoj sceni zadnjih dana: Osim promjena u oporbi, ovaj tjedan došlo je do naznaka promjena u vladajućoj koaliciji. Točnije, Reformisti su poručili da najesen više neće biti dio koalicije jer nije poštovan dogovor koji su imali s HDZ-om. Premijer Andrej Plenković, svjestan da i bez njih ima dovoljno ruku u Saboru, nije se pretjerano uznemirio. Odluka neće donijeti neke bodove ni Reformistima. Komentirao je i odlazak Marića: činjenica je da Vlada toliko malo radi i toliko malo kontrolira stanje u zemlji da nisam siguran da će to biti udarac za nju. Ona je sama sebe već dobro izudarala time što ništa ne radi. Ministar Marić, osim toga, nije pokrivao sve što bi ministar financija trebao pokrivati. Tportal


Slične vijesti

14.10. (13:00)

Nekome se nebo uprizorilo u Saboru

Vučetić: U političkom životu Hrvatske nedostaju jaki pojedinci koji će stvarnost sagledavati kritički

Razlika između čovjeka mase i odgovornog pojedinca očituje se u tome što odgovorni pojedinac živi vlastiti život, dok čovjek mase jednostavno, neodgovorno postoji, dijeleći neku kolektivnu misao. Koliko je masa neodgovorna i degutantna vidljivo je iz mnogih primjera veličanja zločinaca, ali i odsustva zahtjeva da se riječ nekog govornika, opunomoćenika mase, uskladi s njegovim životom. Masa ne traži odgovornost i autentičnost, ona se zadovoljava s neiskrenom, lažnom prosječnošću kolektivnog mi. Kada je konstituiran ovaj saziv Sabora, bio sam jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je tvrdio da će on biti gori od prethodnog. Isto vrijedi i za idući saziv Sabora – bit će gori od sadašnjeg. Razlog je jednostavan: u Saboru je, iz saziva u saziv, sve manji broj jakih pojedinaca, dok je sve veći broj fragmentirane mase. Marko Vučetić za Autograf

08.10. (19:00)

Ne guraj glavu u pijesak, neće ti pomoći

Boris Postnikov: Pitanje nije živimo li u fašizmu, nego koliko fašizma ima u “antifašističkim” društvima

Njemački ambasador prisustvovao je kanadskom odavanju počasti nacistima iz Drugog svjetskog rata – Vijesti – Logično

A onda opet… ali ne moramo dalje. Od Srbije do Hrvatske, od Hrvatske do Rusije, od Rusije preko Ukrajine do Kanade, od Kanade do Poljske: na sve strane antifašisti. Vodi se borba preko Instagrama i Twittera, na splitskim plažama i po svečanim obljetnicama, na postamentima i u parlamentima. U ime antifašizma prekraja se antifašistička povijest, u ime antifašizma se slave nacisti, u ime antifašizma pljuje se po fašističkim žrtvama, u ime antifašizma zatvaraju se antifašisti. Koliko antifašizma, pitate? Ovako od oka, čini se previše. Uza sav taj antifašizam, netko bi lako mogao smetnuti s uma protiv čega se točno borimo. A za to vrijeme, sa svih strana globusa nadire nešto što izgleda kao fašizam, hoda kao fašizam, kao fašizam se glasa i kao fašizam glasa, ali uporno odbija nazvati se svojim pravim imenom. Odbija, dok ne bude prekasno. Novosti

06.10. (12:00)

Neće zeleno

Dizalice topline kao alat ekstremne desnice u Njemačkoj

Naizgled neopasan zeleni sustav za grijanje – dizalice topline – pretvorio se u moćno oružje krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Njezina popularnost toliko je eksplodirala da su mnogi zabrinuti za budućnost demokracije u ekonomski najsnažnijoj zemlji EU-a. Sposobnost krajnje desnice da raspravu o sustavima grijanja pretvori u izborno raketno gorivo ima implikacije koje idu i izvan Njemačke. Diljem Europe krajnja desnica sve je jača i to zahvaljujući protivljenju zelenim politikama. Sve je počelo u travnju zabranom ugradnje plinskih kotlova, dok dizalice topline rade na električnu energiju i puno manje zagađuju, ali su trenutno znatno skuplje za ugradnju od sustava na fosilna goriva. Cijene im se kreću od 9 do čak 120 tisuća eura. Tportal

03.10. (19:00)

Amerikanci, jako vas dobro razumijemo. Vi imate jednog narcisa, a mi dvojicu!

Bivši šef osoblja Donalda Trumpa u Bijeloj kući: “Reći ću vam što je sve govorio. Bog nam pomogao”

image

John Kelly, bivši šef osoblja Donalda Trumpa s najdužim stažem u Bijeloj kući, iznio je u ekskluzivnoj izjavi za CNN dosad najoštriju kritiku bivšeg američkog predsjednika. Kelly je u izjavi potvrdio brojne kompromitirajuće priče o riječima koje je Trump izgovorio iza zatvorenih vrata, a u kojima je napadao pripadnike američke vojske i veterane i navodio brojne neprimjerene komentare kojima je Kelly osobno svjedočio. “Osoba koja misli da su svi oni koji brane svoju zemlju u uniformi, ili su oboreni ili teško ranjeni u borbi, ili provode godine mučeni kao ratni zarobljenici, ‘naivčine‘ jer ‘u tome nema ništa za njih‘. Osoba koja ne želi biti viđena u prisutnosti vojnika invalida jer ‘to ne izgleda dobro za mene‘. Osoba koja se divi autokratima i diktatorima ubojicama. Osoba koja nema ništa osim prezira prema našim demokratskim institucijama, našem Ustavu i vladavini prava. Što da dodam, a što već nije rečeno?”, zaključio je Kelly. Jutarnji 

24.09. (19:00)

Blentavi televizijski prevodi ponekad su zabavni, ali uglavnom iritiraju

“Osobnost” hrvatskog jezika

gramatika

  • U nas i televizija ima osobnost. Tako kažu naši prevoditelji. Ne znam što bi u duhu svega hrvatskoga trebala značiti “televizijska osobnost”, a ni koje “osobnosti” dobivaju plaću za takve prevode. Čak i Google prevodi “television personality” kao “televizijska ličnost”. Ali, avaj, “ličnost” smrdi po srpskom pa radije napravimo autogol nego da koristimo mrske riječi koje stoljećima žive ko uljezi u našem jeziku.
  • Hrv. jezični portal (HJP) “osobnost” definira kao “ukupnost odlika koje čine izuzetnost i neponovljivost osobe, karakteristični način na koji osoba razmišlja, osjeća i ponaša se i koji čini vlastiti stil života”. Sličnu definiciju daje i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a kao istoznačnica dopuštena je i “ličnost”. I eto nas opet kod nesretne riječi “lice” koja u nevinom obliku znači “prednja strana glave od čela do brade”, a u poganom obliku “srp. osoba, vojno lice, pov. u SFRJ, profesionalni vojnik” (HJP). Zato smo npr. pod hitno izbacili “ličnu kartu” i uveli “osobnu iskaznicu”, premda je na njoj nečije lice, lik, a ne opis karaktera, ponašanja, načina života i sklonosti japanskoj poeziji. Radiogornjigrad
23.09. (13:00)

Svaka forma transnacionalne suverenosti koja se zasniva na identitetu je utopija ili, još gore, distopija

Boris Buden: San o nacionalnoj suverenosti je odsanjan

Large buden1

  • Hrvatska javnost ne misli u kategorijama dugoročnih perspektiva. Njezin pogled u budućnosti nije ništa manje mitski nego njezin pogled u prošlost. Mi govorimo o stoljeću sedmom iako znamo da je nacija moderna pojava, da o njoj ne možemo govoriti ako je većina ljudi nepismena, ne zna čitati ni geografske karte pa još nema predodžbu o nekakvom cjelovitom teritoriju.
  • U tom smislu moguće je reći da je hrvatska budućnost u hrvatskoj prošlosti. Hrvatska nacija u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, u bivšoj Jugoslaviji, imala je budućnost koju danas više nema. Ako je vjerovati statistikama Eurostata, depopulacija se u Hrvatskoj ubrzava. Do kraja stoljeća, ako se ne dogodi neko čudo, u Hrvatskoj će šezdeset posto ljudi biti starije od 65 godina. Da li ćemo to još uvijek moći zvati nacijom? A jedini koji se oko toga uzbuđuju su nacionalistički demografi kojima je etnička čistoća važnija od budućnosti. Živimo kao u onom vicu o čovjeku koji se spotaknuo s 25 kata i dok pada negdje na razini desetog kata kaže: “Pa dosad je sve u redu.”
  • Ne bi bilo prvi put da se Hrvati i Srbi slože na reakcionarnoj političkoj platformi. Tako je, uostalom, bilo i davne 1848., kada su se složili pod banom Jelačićem… Povratak tog spomenika u Zagrebu početkom devedesetih bio je shvaćen kao velik demokratski čin, a da se nije pitalo tko je taj habsburški sluga na konju. Dakle, Hrvati i Srbi su pod Jelačićem složno sudjelovali u gušenju demokratske, republikanske revolucije u Beču u oktobru 1848. u ime feudalnog apsolutizma, dovodeći na vlast Franju Josipa. Odigrali su mračnu kontrarevolucionarnu ulogu u Evropi, ulogu koje bi se danas, kada se pozivaju na demokratske, republikanske i evropske vrijednosti, trebali stidjeti. Novosti
17.09. (00:00)

Nixonova administracija poticala je puč tri godine prije nego što se on dogodio

Boriceva vlast između Allendea i Pinocheta

Large t1cile

U ponedjeljak, 11. rujna čileanski predsjednik Gabriel Boric predvodio je obilježavanje okrugle godišnjice vojnog udara kojim je prije 50 godina tamošnja desnica uz pomoć SAD-a svrgnula marksističku vladu predsjednika Salvadora Allendea, za čim je uslijedila 17-godišnja vojna diktatura Augusta Pinocheta. Centralni događaj komemoracije održan je na mjestu zločina, u predsjedničkoj palači La Moneda u kojoj je puč izvršen, a Allende počinio samoubojstvo. Politička polariziranost današnjeg Čilea bila je vidljiva i na ulicama: prosvjednici na rubovima grada blokirali su prolaz vozilima, u neredima je bilo ozlijeđenih, a oštećeni su predsjednička palača i groblje na kojemu je obilježje žrtvama. Allendeovo naslijeđe 50 godina nakon puča i dalje je živo, no živo je i naslijeđe Pinocheta. Anketa iz svibnja pokazala je da čak 36 posto ispitanih smatra da je Pinochetova vojna hunta “oslobodila Čile od marksizma”, što je najviše u posljednjih 28 godina. Novosti

16.09. (19:00)

Nacionalizam je negacija demokracije i civilizacije. Da bi opstao, on mora lagati

Vuk Perišić: “Najopasniji su pošteni nacionalisti koji iskreno vjeruju u svoj državotvorni idiotizam”

Vuk Perišić analizira povijesne uzroke i posljedice rata u Ukrajini: STALJIN JE UKRAJINCE UBIJAO GLAĐU, A PUTIN BOMBAMA - Glas Istre

  • Ima li uopće Hrvatske bez manifestacija u kojima se slavi nacija i vladajuća vjerska dogma? “U pitanju je nesporazum. Nesporazum o pojmu, svrsi i smislu države. Država je ustanova koja ponizno mora služiti svojim građanima, čuvati njihova građanska prava i slobode, stvoriti im preduvjete da se u tržišnoj utakmici bore za svoju udobnost i pomoći onima koji iz opravdanih razloga u toj utakmici ne mogu sudjelovati. Nažalost u Hrvatskoj je medij bizarne ljubavi, takozvanog “domoljublja”, koje je pogubno za demokraciju jer dokida kritičnu javnost bez koje demokracije nema. Također, jedna racionalna ustanova kao što je država, svedena je na budalaštine kao što su obožavanje zastave ili divljaštvo maloumnih navijača.”
  • Ima li građana ili smo ostali pleme? “Već dulje od 30 godina vladajuća ideologija je nacionalizam, a ta ideologija nije samo autoritarna, iracionalna, duboko nemoralna i nehumana. Ona je zločinačka upravo zato što prezire građanina, pojedinca, čovjeka i u njemu vidi samo podanika, topovsko meso, budalu koja će vlastiti život i vlastitu udobnost žrtvovati za imaginarnu zajednicu kakva je nacija.”, kaže oštar kritičar hrvatske svakodnevnice i pogrešnih vrijednosti koje se svesrdno promiču u društvu, riječki književnik, publicist i prevoditelj Vuk Perišić za Lupigu.
29.08. (12:00)

Dobar učenik zlog učitelja

I danas postoje ljudi koji se nadahnjuju Hitlerom, jedan takav postao je američki predsjednik

Donald Trump | Today's latest from Al Jazeera

  • 28. je kolovoza 1963. godine. Ispred memorijala posvećenog Abrahamu Lincolnu stoji mladi baptistički svećenik. Njegovo ime je Martin Luther King i upravo se obraća okupljenom mnoštvu sudionika Marša na Washington. Te godine obilježavala se stota godišnjica ukidanja ropstva u SAD-u pa je povod za okupljanje bila tužna i bolna istina da su i stotinu godina kasnije Afroamerikanci bili potlačeni, rasno diskriminirani i segregirani. Govor je trajao svega 17 minuta, ali će gotovo svaka izgovorena rečenica ući u anale govorništva. Kingov govor, ali i njegov cjelokupni aktivizam, potaknut će ono najbolje u brojnim crncima i bijelcima iz SAD-a i šire.
  • 28. je kolovoza 1933. godine. Ispred memorijala posvećenog ujedinjenju Njemačke u Niederwaldu stoji tek izabrani njemački kancelar Adolf Hitler. Poziva na okupljanje svih Nijemaca u jednoj državi, zaziva jedinstvo onih koji po “podrijetlu, rođenju, jeziku i povijesti” pripadaju njemačkoj naciji i naglašava da Njemačku ne zanima nasilje niti planira napasti druge države. Hitlerov govor, ali i njegov cjelokupni politički angažman, potaknut će ono najgore u brojnim Nijemcima i nacističkim simpatizerima širom svijeta.
  • Potkraj 1980-ih jedan je mladi biznismen sumnjivog morala, prema riječima tadašnje supruge i poslovnih suradnika, volio dočekivati goste u svom uredu tako što bi stao u stav mirno, spojio petu o petu, podigao visoko desnicu i uzviknuo “Heil Hitler!”. Isti taj “gospodin” držao je kraj svog kreveta knjigu Hitlerovih govora (“My new order”), prepoznavši u vođi Trećeg Reicha pravog majstora propagande, obmane, demagogije i samopromocije. Tridesetak godina kasnije taj biznismen s nekoliko bankrota iza sebe i nekoliko optužbi za rasizam i seksualno zlostavljanje postat će predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Njegovo je ime Donald Trump.
  • Unatoč svim povijesnim iskustvima, u svijetu i danas postoje mase kojima je Hitlerov /Trumpov način rješavanja problema bliži od onog Martina Luthera Kinga. Net
27.08. (20:00)

"Woody Guthrie mi je šapnuo da ti pomognem"

Billy Bragg odgovorio Oliveru Anthonyju svojom pjesmom o “radničkoj klasi koja uključuje sve”

Billy Bragg Releases "Rich Men Earning North of a Million" in Response to Oliver Anthony

Predstavljajući svoju pjesmu “Rich Men Earning North Of A Million”, britanski kantautor Billy Bragg je objasnio da je dobio ideju za pisanje pjesme nakon što je “vidio onaj isječak Olivera Anthonyja kako pjeva svoju pjesmu” i osjetio je kako mu “duh (pokojnog američkog folk izvođača) Woodyja Guthrieja” šapuće na uho: “Pomozi tom tipu. Daj mu do znanja da postoji način da se nosi s tim problemima o kojima pjeva”, kaže Bragg. “Danas sam sjeo i napisao ovaj odgovor na pjesmu gospodina Anthonyja, za ljude poput njega i ljude poput vas.” Što se Bragga tiče, odgovor na probleme potplaćenih američkih radnika o kojima pjeva Anthony je jednostavan: “Brate, udružite se u sindikat, on štiti radnička prava.” Ravnododna Još čekamo Springsteenovu reakciju. Boss ipak zna najbolje.