'Na ruševinama starih snova niču novi': Borba Maje protiv Parkinsona - Monitor.hr
Danas (10:00)

Ne baš lagano štivo za nositi na plažu

‘Na ruševinama starih snova niču novi’: Borba Maje protiv Parkinsona

Maja je sobarica u Austriji – ne više, to je bila s 29, kad je iz Hrvatske otišla trbuhom za kruhom. Mlada je, snalazi se, život je pred njom. Pred njom je i majčinstvo, a Maja s 34 dobiva dijete – što je, potvrdit će oni koji se usude potvrdit, uvijek barem malo teško. Ne buni se ni kad joj drhte ruke dok drži dijete, zna da je samo umorna i neispavana. Nisu uvijek ruke, nekad su noge.

“Nije vam ništa”, tako su rekli Maji. Mlada je, što bi joj bilo osim razmaženosti i previše alkohola? Maja ima 37 godina – i Parkinsonovu bolest. Tako je, Parkinson je “novi muškarac” u Majinom životu i tako je, tužno je što živimo u svijetu u kojem se klik zaslužuje mamcem koji obećava sočan trač. Knjigu koju nije planirala napisati i koja definitivno ne zvuči kao štivo koje poneseš na plažu – dovoljno nam je naše “teško”, ne treba nam i tuđe.

Ali Majino “teško” ne ostavlja gorak okus, daleko je od toga – umjesto da se buni i prigovara, Maja je napisala priču o nježnosti prema sebi iako joj život nije nimalo nježan. Andrea Andrassy za Miss7


Slične vijesti

21.05. (20:00)

Puno pitanja, nijedan odgovor

Andrassy: Treba li vam bilo koja kvartovska mačka mjaukanjem objasnit pojam recidivizma ili ste s njim upoznati, ali vam se jednostavno ne da?

Ne mora mi nitko javljat da situacija nije baš toliko jednostavna i da postoje procedure, okviri i ostali mehanizmi koje “običan” narod ne razumije, ali može li netko objasnit pripadnicima običnog naroda zašto se kazne gotovo uvijek izriču u iznosu manjem od onog maksimalnog? Kako i zašto maksimalnih 20 godina iz 1994. postane “14, u redu je” – za teško ubojstvo? Kako današnjih maksimalnih 40 ili 50 ipak nekako bude 20? Zašto presude za zločine imaju bolje popuste nego prosječna Black Friday ponuda? Hoće li itko dobit otkaz ili barem ponudit ostavku? Opet retorički pitam, ni to nije priša, vrag ju odnija. Andrea Andrassy za Miss7

14.05. (13:00)

“Mi smo pro-life”, kažu. Niste, samo ste pro-birth...

Andrassy: Hrvatskoj se za život najčešće hoda samo prije izdavanja rodnog lista, a kasnije se po tom istom životu gazi

Ono što osuđujem je činjenica da imamo nevjerojatnu količinu priča o ženama iz Poljske koje su zbog zabrane pobačaja izgubile život – većinom su to bile žene koje su htjele rodit, ali su zbog komplikacija imale medicinsku indikaciju za prekid trudnoće… koji im je onemogućen jer je pobačaj, kako to vole predstavit na internetu, za teške žene i zločeste kurve koje su se parile i predomislile putem. Oni koji se protive tuđem pravu na siguran pobačaj često to vole predstavit kao brigu za nerođenu djecu, a ja im, uz dužno poštovanje, ne vjerujem – da nam je stvarno stalo do “svakog” života, to bi se valjda prvo vidjelo u načinu na koji se kod nas tretiraju oni koji su već rođeni. Andrea Andrassy u nešto ozbiljnijem tonu, za Miss7.

11.05. (10:00)

Batina je iz raja izašla, a IT sektor ušao

Andrassy: Nekad se koristio kućni odgoj koji je uključivao i batine, danas se djeca više ni ne boje ‘kazni’

Zaposlit ćemo ih u IT firmama da nauče da ne smiju terorizirat državu dojavama o bombama? To se valjda podrazumijeva, ili barem uči dok još imaš mliječne zube – korištenjem kućnog odgoja koji je u moje vrijeme povremeno uključivao i batine, što možda nije ni lijepo ni pohvalno, ali gentle parenting očito ima određena ograničenja i djeca se više uopće ne boje roditelja. Ne boje se očito ni policije ni sudova, a zašto bi se i bojala kad im nitko ništa ne može… osim dat “kaznu” volontiranja u IT firmi? Ako ćemo prijestupnike rehabilitirat sukladno afinitetima, onda i onu grupu nesretnika iz Vjesnika možemo poslat da volontiraju s vatrogascima, a kad već dijelimo pozicije šakom i kapom, možemo i ubojice iz prometa “zaposlit” kao profesionalne vozače ili prometne policajce – ili profesore na Prometnom fakultetu, bitno je da ih usmjerimo i naučimo. Andrea Andrassy za Miss7

01.05. (22:00)

Stigneš biti influencer, Viktore

Andrassy: Kome smeta preslatki dječak koji hekla i zašto bi ikome smetao?

Viktor hekla, a za svakog pratitelja planira napraviti po jednu petlju dok ne dođe do, kako sam kaže, “najvećeg ćilima na svijetu.” (Index)… ABSOLUTELY FUCKING NOT, kaže Maja, posao “muškarca” nije da hekla, a ako slučajno na blagajni sretnete Maju, pitajte ju otkad su to jedanaestogodišnjaci muškarci i zašto, umjesto da preskače vijaču, preskače terapiju. Viktor heklajući preskače granice regije i uskače u srca ljudi koji su jedva dočekali priču o dobrom, slatkom djetetu, a usput kaže da, kad odraste, želi biti svećenik, odnosno sveštenik.

Nisu Maja i sveštenik jedini kojima smeta Viktor, mnogima je dječak koji hekla zapeo za crijeva – u međuvremenu su mu ugasili profil, a kad je otvorio novi, ugasili su i taj (Dnevnik). Nemam pojma koliko je pratitelja prikupio na profilu prije nego što su ga ugasili, čini mi se da je skoro pola milijuna, što zvuči super ako razmišljaš samo o brojkama, ali brojke sa sobom donose stvari s kojima se djeca ne znaju nosit… i s kojima se niti jedno dijete ne bi trebalo nosit. Ne znaju se nosit ni odrasli, ali lakše je kad imaš razvijen prefrontalni korteks. Andrea Andrassy za Miss7

27.04. (00:00)

Kako do ustaljenog ritma i tri obroka dnevno bez kredita

Andrassy: Za zdravlje je najpametnije da samo budete zdravi (ili barem u zatvoru)

Dok čekate vrt i tražite aferu koja vam najbolje odgovara, zbog zdravlja je pametno i da riješite stambeno pitanje, što možete napravit na barem tri načina. Prvi je da jednostavno kupite kuću ili stan, druga opcija je da racionalizirate vlastite želje, pozdrave i apetite, a tu vam može pomoć ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić – mladima je dovoljan stan od 18 kvadrata, kaže, toliko otprilike ima i njegov ured, pa umjesto da obijesno tražite odvojeni prostor za spavanje, kuhanje i mokrenje, suzdržite se i stisnite u manji prostor. Treća opcija je najpametnija i najbliža Kolindinih 8000 eura – jednostavno ukradite novac, opet imamo nekoliko kvalitetnih rješenja. Možete iz jednog od 88 sportskih saveza u Hrvatskoj, odnosno iz jednog od 84 jer su neki već zauzeti. Andrea Andrassy za Miss7

17.04. (09:00)

Sveti suzdržaj: Ako ne uđe, nema zločina

Andrassy: Ako su kontracepcijske tablete oružje za izvršenje ubojstva, onda su oružje i kondomi

Tko je Ivan? Nemam pojma, znam samo da je odlučio iskoristit blagodati interneta na krivom mjestu, a mjesto je objava o kontracepciji i mitovima koji ju okružuju. Objava je informativnog karaktera, s uključenim činjenicama koje isključuju mitove i bapske priče – kaži nam, Ivane, pobratime mio. Kontracepcija je, kaže Ivan, UBOJSTVO nerođene djece. Znamo, naravno, vi ste protiv pobačaja – to je vaše pravo koje apsolutno podržavamo, pa predlažemo da ga, ako se ukaže prilika, u potpunosti iskoristite i ne pobacite. Ono što ne znamo je zašto biste ikome oduzeli priliku da kontracepcijom spriječi potencijalni pobačaj – znate da će neke trudne žene sigurno odlučit da ne žele rodit jer u zakonu piše da na to imaju pravo, pa ako netko želi poduzet korake koji onemogućuju začeće, zašto im želite uskratit hod za odgovoran život? Andrea Andrassy za Miss7.

07.04. (13:00)

Minuta šutnje za pokisle i one koji su zapeli u gužvi

Andrassy: Zašto im nitko nije javio da će padat? Javljeno im je, ali ljudi sve češće odbijaju čitat vijesti

“Prvi glas”, kaže i ljuti se što joj nitko nije javio da stiže oluja i/ili radovi zbog kojih će dionica kojom putuje na posao bit zatvorena, a pokušali su joj javit, samo nije htjela slušat. Jasno mi je da se ljudima ne da čitat o ratovima, poskupljenjima i svim ostalim ružnim temama koje kvare dan, ali svejedno moraš znat barem osnove o stvarima koje se događaju – ako ne u cijelom svijetu, onda barem u vlastitoj državi. “Nema šanse”, kaže moja prijateljica koja u autu panično prebacuje radio stanicu čim vijesti krenu, a uvijek se iznervira kad ju dočekaju i na drugim stanicama jer uvijek idu na puni sat i na pola istog. Uvijek tri kratke vijesti, uvijek s vremenskom prognozom odmah nakon njih, ukupno dvije i pol minute života, uvijek NEĆU. Andrea Andrassy za Miss7

01.04. (09:00)

Zašto ići u školu uopće, dajte im diplomu odmah

Andrassy: Škola nije hotel u kojem su profesori posluga učenicima koje treba nagrađivati

“Moj je sin iz vašeg predmeta dobio četvorku, ali pregledao sam rad koji je predao i jasno je da je trebao dobiti peticu. Prema kojem kriteriju ocjenjujete i koliko dugo predajete ovaj predmet? Pretpostavljam da je loša ocjena posljedica vašeg neiskustva. Molim vas da ispravite ocjenu. Tata”… samo je jedan od mailova koje je Andrea Andrassy dala na uvid, a koje je čitao jedan američki profesor povijesti, za Miss7. Red na satu više nije borba protiv povremenog neposlušnog učenika, nego protiv generacije koju doma sve češće uče da je škola hotel u kojem su profesori posluga. Oni su u školi da se opuste i zabave, profesori su tu da ih nagrade čak i kad ne bi trebali, a ako neće, roditelji će poslat mail – ili će doć u školu i napravit red. Ne svi učenici, ne svi roditelji, plus ovo je Amerika, ali sigurna sam da bi hrvatski profesori mogli poslužit i puno gore priče.

22.03. (12:00)

Crveni tepih ili red za sistematski pregled?

Andrassy: Ne smijemo kritizirati supermršavost? Smijemo, ne smijemo glumiti da su krajnosti zdrave

Nije primjereno mršavim ženama govorit da nešto pojedu – možda jedu dovoljno, ali se ne uspijevaju udebljat – nije primjereno ni plus-sized ženama govorit da jedu manje jer možda imaju zdravstvene probleme zbog kojih ih kilogrami ne napuštaju, a možda jednostavno vole svoje viškove, ali ono što ovih dana gledamo na crvenom tepihu, ovog puta u domeni mršavosti, su krajnosti koje je nezdravo prešućivat. Demi Moore ne izgleda stunning, izgleda bolesno, Ariana Grande ne izgleda normalno i zdravo, nego zrelo za hospitalizaciju. Ovo nije ruganje, nego činjenično stanje – nekim je ljudima potrebna pomoć, ali to opet ne smijemo reć jer je na popisu zabranjenih ideja.  Ne smijemo to reć, njihovo je pravo da budu mršave, a mediji glume da je defile kostura sasvim uobičajena, možda i pohvalna pojava – u teoriji je uobičajeno, kultura mršavosti je uvijek bila prisutna, ali ova je mršavost značajno mršavija od prijašnjih verzija. Andrea Andrassy za Miss7.

14.03. (20:00)

Divan muškarac = prosječna žena

Andrassy: Moj brat je divan otac i muž, a šogorica samo majka i supruga

Moj brat je divan otac i muž. Mijenja pelene, igra se s djecom, hrani ih i uspavljuje, a kad nije na poslu, pere veš, kuha, čisti i posprema. Kakav divan otac, kakav divan muž. Je, oboje. Doduše, netko ograđen ogradom bi možda predložio da je papak koji se nije znao pozicionirat kao glava obitelji, ali obećala sam da ću bit kratka, pa nemamo vremena za izlet u suteren mozga. Moj brat je divan otac i muž, to je dovoljno za danas. Moja šogorica nije divna majka ni divna supruga. Mijenja pelene, igra se s djecom, hrani ih i uspavljuje, a kad nije na poslu, pere veš, kuha, čisti i posprema.

Divna majka, divna supruga? Nije, samo je majka i supruga, ne radi ništa posebno ni vrijedno divljenja. Pelene mijenjaju na isti način, kuhaju u istoj kuhinji, za veš koriste istu mašinu, uz jednu značajnu razliku – kad sve to radi moj brat, publika mu dodjeljuje status heroja koji spašava svijet, a moja šogorica “samo radi svoj posao.” Kad kažem publika, mislim na ljude koji postavljaju pitanja tipa “jel ti muž pomaže po kući?” i “tko ti čuva djecu dok si na kavi s prijateljicama?” Andrea Andrassy za Miss7