Odrasli, niste im neki uzor...
Andrassy: Djeca su odraz odraslih, ne samo svojih roditelja, nego i ostalih od kojih sve češće mogu naučit samo najgore
Između mene i potpunog idiotizma nije uvijek stajao zdrav razum, nego zdravi strah; bojala sam se roditelja, ne samo svojih nego i roditelja svojih školskih prijatelja, bojala sam se učitelja i profesora… Nisam živjela u strahu, samo sam bila okružena kontrolnim točkama – i Bogu hvala da jesam. Danas kontrolnih točaka ima sve manje, a onima koje još postoje je oduzeta primarna funkcija. Učitelji i profesori više nisu saveznici roditelja kojih se klinci boje, nego vreća za šutanje – prvo “samo” učenicima, a ako zapne prilikom zaključivanja ocjena, onda i roditeljima koji dolaze u škole s popisom prijetnji.
I dok nekad cijenjene kontrolne točke gledaju svoja posla jer je tako pametnije, djecu odgajaju algoritmi, a osim što uče od najvećih TikTok idiota koji su uvijek najatraktivniji, uče i od odraslih koji su sve gori – ili su možda uvijek bili takvi, ali sad na dlanu imamo pristup svačijoj psihi koja je u sličnom stanju u kakvom je bio i Vjesnik. Nekad smo barem mislili da su odrasli pametni, posloženi ljudi, a danas je sve jasnije da su mnogi… zakržljali putem. Ako nema posljedica za odrasle, zašto bi ih netko mlađi očekivao za sebe kad su one već odavno u kategoriji statističke pogreške? Andrea Andrassy za Miss7.