Andrassy: Na dan bojkota, kafići su bili puni kao i na ostale dane - isti oni u kojima su nam kave preskupe, ali ih pijemo - Monitor.hr
01.02. (12:00)

I u bojkotu neki će morati početi od sebe

Andrassy: Na dan bojkota, kafići su bili puni kao i na ostale dane – isti oni u kojima su nam kave preskupe, ali ih pijemo

Dva dana prije bojkota, u jednoj drogeriji su ispražnjene police na kojima je stajao novi, viralni korejski puder – došao je niti 24 sata ranije, a rasprodao se praktički odmah, po cijeni koja ne parira drogerijskim cijenama. Mjesec dana prije bojkota, na adventu se stajalo u redovima za preskupe Dubai fritule. Poštanski uredi su vječno krcati paketima, a osoblje na šalteru sjedi zabarikadirano kutijama koje ne prestaju stizat. Kakve to veze ima s ičim? Ima jer Hrvatska počiva na slanju dvosmislenih signala – jedan je da je sve preskupo i da se nešto treba promijenit, a drugi da nam ipak treba sve, što u konačnici šalje poruku da ćemo uvijek pronać način da kupimo stvari koje nam možda ne trebaju, makar se morali i zadužit.

Zbog ovog “ima se, može se” stava, između ostalog, HNB od 1. travnja uvodi makrobonitetne mjere kojima ograničuje kriterije kreditiranja potrošača – mjere su makroprudencijalnog karaktera jer se ljudi sve više nenamjenski zadužuju, dugovi se sve teže naplaćuju, a nada je da će djelovanje biti antiinflatorno, odnosno smanjit količinu novca u opticaju. I nije stvar u jednom puderu, jednoj kavi, jednim Dubai fritulama i povremenom potrebom da se počastimo paketom koji će nas dočekat u Pošti – stvar je u financijskoj pismenosti i kratkovidnosti kad je u pitanju ponašanje potrošača. Andrea Andrassy za Miss7


Slične vijesti

Danas (13:00)

A bili smo jednom falsifikatori

Andrassy: S onim koji je gazio ruže četiri godine sam dijelila razred

Sjećam se samo da nije bio pretjerano zaljubljen u školu, kao što nisam bila ni ja, da je unatoč tome uvijek imao neočekivano dobre ocjene iz matematike i da mi je jednom prilikom omogućio da falsificiram ocjene na polugodištu – jedini je u razredu imao skener, a nekolicina nas je to iskoristila kao zakrpu za mir u kući pred zimske praznike. Ovih se dana o mojem školskom kolegi piše na sve strane, a u svakom naslovu stoji riječ koja bode u oči onako kako je to sigurno radila svaka moja krivo riješena jednadžba u ispitu iz matematike – “muškarac”, kažu svi. Ruže za ubijene žene je gazio “muškarac”, a to je uvredljiva ideja, ne samo za muškarce, nego i za cijelo društvo. A kad već živimo u svijetu u kojem se sve češće priča o tome kako se tko “identificira”, bilo bi dobro da iskoristimo priliku i napravimo razliku između pojma “muškarac” i “bedak s glavom u guzici.” Butthead. Andrea Andrassy za Miss7

08.12. (11:00)

“Prestara sam za ovo” - rekla nitko nikad kad je u pitanju čokolada i šiba

Andrassy: “Moj” Sveti Nikola je uvijek bio savršeno doziran, ali to razumijem tek sad kad mi je i par čarapa predivan poklon

“Moj” Sveti Nikola je uvijek bio savršeno doziran – u čizmi bi se našla čokolada s njegovim likom, vrećica bombona, par toplih čarapa i još nekoliko većinom jestivih, većinom čokoladnih sitnica koje te inače tijekom godine ne čekaju na prozoru… ili u mojem slučaju, ispred vrata spavaće sobe. U čizmi je uvijek bila i šiba koju i danas dobivam od mame, opet u društvu par čokoladnih sitnica; jest da sam u teoriji za to već odavno “prestara”, ali ta je teorija samo prijedlog koji uvijek rado odbijam. U četvrtom osnovne to nisam razumjela; sadržaj moje čizme me veselio najkasnije do prvog školskog odmora, kad smo između dva sata prepričavali čime nas je Nikola nagradio.

Nevino dječje veselje se pretvorilo u natjecanje; tko je dobio bolje, kog roditelji više vole, tko je “heroj” jer ima bogate roditelje, tko je “luzer” jer ih nema, a za generacije koje su još uvijek vjerovale da Sveti Nikola postoji, natjecanje se svodilo samo na pitanje tko je bolje, kvalitetnije dijete koje je svojim postojanjem zaslužilo više. Andrea Andrassy ponavlja da je tako mislila kad je imala DESET godina, za Miss7.

27.11. (08:00)

Odrasli, niste im neki uzor...

Andrassy: Djeca su odraz odraslih, ne samo svojih roditelja, nego i ostalih od kojih sve češće mogu naučit samo najgore

Između mene i potpunog idiotizma nije uvijek stajao zdrav razum, nego zdravi strah; bojala sam se roditelja, ne samo svojih nego i roditelja svojih školskih prijatelja, bojala sam se učitelja i profesora… Nisam živjela u strahu, samo sam bila okružena kontrolnim točkama – i Bogu hvala da jesam. Danas kontrolnih točaka ima sve manje, a onima koje još postoje je oduzeta primarna funkcija. Učitelji i profesori više nisu saveznici roditelja kojih se klinci boje, nego vreća za šutanje – prvo “samo” učenicima, a ako zapne prilikom zaključivanja ocjena, onda i roditeljima koji dolaze u škole s popisom prijetnji.

I dok nekad cijenjene kontrolne točke gledaju svoja posla jer je tako pametnije, djecu odgajaju algoritmi, a osim što uče od najvećih TikTok idiota koji su uvijek najatraktivniji, uče i od odraslih koji su sve gori – ili su možda uvijek bili takvi, ali sad na dlanu imamo pristup svačijoj psihi koja je u sličnom stanju u kakvom je bio i Vjesnik. Nekad smo barem mislili da su odrasli pametni, posloženi ljudi, a danas je sve jasnije da su mnogi… zakržljali putem. Ako nema posljedica za odrasle, zašto bi ih netko mlađi očekivao za sebe kad su one već odavno u kategoriji statističke pogreške? Andrea Andrassy za Miss7.

15.11. (15:00)

Spremanje kao za odmor, a ne po kazni

Andrassy: Što biste ponijeli sa sobom u zatvor? Walkman ili discman, sve nepročitane lektire, a opremu za vježbanje zaboravi, nećemo se lagati…

Groundbreaking, ali nije stvar samo u tome ŠTO ćeš spakirat, nego i KOLIKO. Ako pitate većinu muškaraca, to znači najviše 5 pari gaća za 7 dana – a i tu smo već pretjerali – a ako pitate većinu žena, 7 dana znači otprilike 20 pari. (O tome zašto se za jedne gaće kaže “par gaća” možemo neki drugi put, sad se pakiramo za zatvor). Dvoje gaća po danu je 14, a ovih 6 dodatnih je za neplanirane situacije. Nema veze koje neplanirane situacije, nitko nikad nije bio ljut jer je ponio previše gaća. Tange bi, ako mene pitate, a ne pitate me, trebalo zabranit jer su zatvor za tijelo. Mobitel nije dozvoljen, vjerojatno ni laptop, ali projektor bi možda imao šanse ako se ukloni opcija pretraživanja interneta. “Da treniraš u zatvoru?” Incorrect, da OBEĆAM da ću trenirat u zatvoru i da svaki dan kažem da danas ipak nije taj dan. Ovog ljeta sam vijaču ponijela na more i preskakala sam ju svaki dan – kad kažem preskakala, mislim onako kako je Gabrijela Žalac preskočila javljanje u zatvor u prvom dogovorenom terminu. Andrea Andrassy za Miss7

07.11. (21:00)

Da si olakšate nakon što si skoro potrgate kičmu... doslovno

Andrassy: Aranžman za PMS – torta, serije i malo shoppinga sa strane

Andreu Andrassy u novoj kolumni za Miss7 bole leđa, a bole je jer Hrvatska ne valja. Došla joj je nova perilica koju je s dostavljačem unijela na treći kat. Bez lifta, jer je tako htjela da joj zgrada nema lift kad ju je gradila puno prije nego što se rodila. Pokraj recepta za tortu za PMS koji to i ne mora biti, donosi popis serija za pogledat dok na mobitelu tražite nešto za naručiti (pokraj perilica): Furia, The Hunting Wives, The Girlfriend, High Potential, The Better Sister, Veep, Nobody Wants This i All’s Fair… ako imate vremena sve to pogledat.

01.11. (17:00)

Jedno je jeftino, a drugo nije

Andrassy: Ako su stvari za ormar opravdani trošak, zašto se preventivni pregled teško nalazi na listi?

Šteta je propustit odjeću koja vam se sviđa, nema veze što vam se ormar doli guši od one koju je isto bila šteta propustit, šteta je ne isprobat viralni milky toner jer nam svima odjednom “treba” glass skin, a najveća je šteta ne kupit must-have božićne dekoracije koje vjerojatno nikom ne trebaju da bi Božić bio sretan, ali lijepo ih je imat u životu. Sve treba, sve je must-have, a ja nisam ovdje da vas osuđujem dok istovremeno očekujem dostavu još četiri “treba mi” paketa – ja sam ovdje da vas podsjetim na jednu od najvažnijih must-have kupovina koju žene vole preskočit – mjesec borbe protiv raka dojke… Andrea Andrassy za Miss7.

23.10. (18:00)

Naručiš kauč, ali nisi mislio da je za Barbie

Andrassy o šokovima s Temua: Ljudi se većinom osjećaju prevareno, a rijetko se tko od njih osjeća neinteligentno


“Šokantnih” Temu priča na internetu ima koliko želite - neki su mislili da kupuju ogroman adventski vijenac, a pojavila se poliesterska salveta s ilustracijom vijenca, neki su kupili bundevu za Halloween i dobili napuhanac od 3 metra koji jedva stane u dvorište, neki su bili uvjereni da kupuju trosjed, a na adresi im se pojavila maketa kauča koji stane u dječju ruku… Temu, naravno, jasno i detaljno opisuje što naručujete, a bitno je jedino da znate slova - i da koristite zdrav razum koji bi vrlo vjerojatno prvi predložio da haljina od 20 dolara ne može izgledat kao haljina od dvije tisuće, a da kauč od 37 vjerojatno nije kauč za ljude. Andrea Andrassy za Miss7 spominje i očite prijevare na internetu na koje neki ljudi ipak uspiju nasjesti.

19.10. (23:00)

Zvijezde terapije, statisti boli

Andrassy: Ako su priče žrtava neizvedive, onda nije trebalo ni odmrzavat onog tko ih je učinio žrtvama

Intervju s Matanićem mi uopće ne smeta, dapače – hrabar je to potez, trebaju nam priče o posrnulim ljudima koji rade na tome da zasluže novu šansu, treba nam priznanje krivnje (bez AKO, jasno), trebaju nam priče o ovisnosti i bijegu iz pakla koji donose, treba nam i kajanje (opet bez AKO), ali onda nam je trebala i jednako hrabra priča posvećena žrtvama, a ako već “ne zaslužuje” naslovnicu, onda barem zaslužuje jednaku razinu zastupljenosti u nastavku, makar i anonimno. Njihove priče, njihove noćne more, njihovi strahovi, njihov PTSP, njihova sramota koja je, kao i uvijek, s prevelikom lakoćom prebačena s počinitelja na njihova leđa. Matanićevo izlječenje je, iako je potrebno i poželjno, u ovom trenutku sasvim sporedno i bit će takvo dok god ne saslušamo i saniramo stvarno oštećene. Za početak, Mataniću umjesto megafona treba uručit zaslužene pravne posljedice, a megafon dajte žrtvama. Kaže Andrea Andrassy za Miss7

12.10. (19:00)

Ali kaznu za parking zbog krivo upisane registracije, žao nam je, morate platiti

Andrassy: Nećemo valjda tjerat ljude u zatvor u terminu u kojem već imaju upisanu Grčku

Fast forward u godinu Gospodnju 2025., Gabrijela Žalac, osoba osuđena na dvije godine zatvora zbog trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti – s pripadajućom financijskom štetom – osoba koja se u ponedjeljak, ovaj koji nam je već iza leđa, trebala javiti u zatvor na izdržavanje kazne, nekoliko dana ranije traži odgodu odlaska u zatvor zbog… poslovnih razloga. Neodgodivih, jasno, your WeTransfer will expire soon. Javljanje u zatvor je u Hrvatskoj očito manje-više isto kao kad netko u HM-u preko razglasa moli Katarinu da se javi na Divided blagajnu, a Katarina sama odlučuje koliko će se brzo ili sporo javit – s tim da bi Katarina vjerojatno dobila ukor da se javi s prevelikim kašnjenjem, a eto, za zatvor koji je planiran za ponedjeljak možeš tražit ispričnicu u petak. Andrea Andrassy za Miss7

02.10. (13:00)

Žena koja nije voljela svadbe, a sad još i manje

Andrassy: Donošenje oružja na nečije slavlje je primitivizam u jednom od najčišćih oblika

A još sam sigurnija da će me oni koji ga i dalje planiraju nosit proglasit glupačom koja jednostavno ne razumije tradiciju… i koja se, naravno, ne zna zabavljat. Što je netočno jer na svakoj svadbi postoji wc u kojem mogu igrat igrice dok drugi uživaju u svojim preferiranim aktivnostima. Glupu šalu na stranu, i dalje stoji činjenica da su ovog vikenda u ime “tradicionalnog veselja” raketama pogođene dvije žene – jednoj se ovih dana u bolnicu donosi cvijeće, drugoj na preuranjeni grob, a male su šanse da će ijedna od njih bit dovoljno snažan povod budalama da se možda predomisle po pitanju raketa i sličnih gluposti na svadbama. Andrea Andrassy za Miss7