Andrassy o šokovima s Temua: Ljudi se većinom osjećaju prevareno, a rijetko se tko od njih osjeća neinteligentno - Monitor.hr
Prekjučer (16:00)

Naručiš kauč, ali nisi mislio da je za Barbie

Andrassy o šokovima s Temua: Ljudi se većinom osjećaju prevareno, a rijetko se tko od njih osjeća neinteligentno


“Šokantnih” Temu priča na internetu ima koliko želite - neki su mislili da kupuju ogroman adventski vijenac, a pojavila se poliesterska salveta s ilustracijom vijenca, neki su kupili bundevu za Halloween i dobili napuhanac od 3 metra koji jedva stane u dvorište, neki su bili uvjereni da kupuju trosjed, a na adresi im se pojavila maketa kauča koji stane u dječju ruku… Temu, naravno, jasno i detaljno opisuje što naručujete, a bitno je jedino da znate slova - i da koristite zdrav razum koji bi vrlo vjerojatno prvi predložio da haljina od 20 dolara ne može izgledat kao haljina od dvije tisuće, a da kauč od 37 vjerojatno nije kauč za ljude. Andrea Andrassy za Miss7 spominje i očite prijevare na internetu na koje neki ljudi ipak uspiju nasjesti.


Slične vijesti

Nedjelja (21:00)

Zvijezde terapije, statisti boli

Andrassy: Ako su priče žrtava neizvedive, onda nije trebalo ni odmrzavat onog tko ih je učinio žrtvama

Intervju s Matanićem mi uopće ne smeta, dapače – hrabar je to potez, trebaju nam priče o posrnulim ljudima koji rade na tome da zasluže novu šansu, treba nam priznanje krivnje (bez AKO, jasno), trebaju nam priče o ovisnosti i bijegu iz pakla koji donose, treba nam i kajanje (opet bez AKO), ali onda nam je trebala i jednako hrabra priča posvećena žrtvama, a ako već “ne zaslužuje” naslovnicu, onda barem zaslužuje jednaku razinu zastupljenosti u nastavku, makar i anonimno. Njihove priče, njihove noćne more, njihovi strahovi, njihov PTSP, njihova sramota koja je, kao i uvijek, s prevelikom lakoćom prebačena s počinitelja na njihova leđa. Matanićevo izlječenje je, iako je potrebno i poželjno, u ovom trenutku sasvim sporedno i bit će takvo dok god ne saslušamo i saniramo stvarno oštećene. Za početak, Mataniću umjesto megafona treba uručit zaslužene pravne posljedice, a megafon dajte žrtvama. Kaže Andrea Andrassy za Miss7

12.10. (19:00)

Ali kaznu za parking zbog krivo upisane registracije, žao nam je, morate platiti

Andrassy: Nećemo valjda tjerat ljude u zatvor u terminu u kojem već imaju upisanu Grčku

Fast forward u godinu Gospodnju 2025., Gabrijela Žalac, osoba osuđena na dvije godine zatvora zbog trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti – s pripadajućom financijskom štetom – osoba koja se u ponedjeljak, ovaj koji nam je već iza leđa, trebala javiti u zatvor na izdržavanje kazne, nekoliko dana ranije traži odgodu odlaska u zatvor zbog… poslovnih razloga. Neodgodivih, jasno, your WeTransfer will expire soon. Javljanje u zatvor je u Hrvatskoj očito manje-više isto kao kad netko u HM-u preko razglasa moli Katarinu da se javi na Divided blagajnu, a Katarina sama odlučuje koliko će se brzo ili sporo javit – s tim da bi Katarina vjerojatno dobila ukor da se javi s prevelikim kašnjenjem, a eto, za zatvor koji je planiran za ponedjeljak možeš tražit ispričnicu u petak. Andrea Andrassy za Miss7

02.10. (13:00)

Žena koja nije voljela svadbe, a sad još i manje

Andrassy: Donošenje oružja na nečije slavlje je primitivizam u jednom od najčišćih oblika

A još sam sigurnija da će me oni koji ga i dalje planiraju nosit proglasit glupačom koja jednostavno ne razumije tradiciju… i koja se, naravno, ne zna zabavljat. Što je netočno jer na svakoj svadbi postoji wc u kojem mogu igrat igrice dok drugi uživaju u svojim preferiranim aktivnostima. Glupu šalu na stranu, i dalje stoji činjenica da su ovog vikenda u ime “tradicionalnog veselja” raketama pogođene dvije žene – jednoj se ovih dana u bolnicu donosi cvijeće, drugoj na preuranjeni grob, a male su šanse da će ijedna od njih bit dovoljno snažan povod budalama da se možda predomisle po pitanju raketa i sličnih gluposti na svadbama. Andrea Andrassy za Miss7

25.09. (21:00)

Ako ne u Londonu, može u Brazilu ili Australiji. Usput vam je

Andrassy: Mali vodič za sve koji imaju želju posjetiti izložbu koja vas vodi kroz set serije ‘Prijatelji’

Lokacija je Excel London, izložbeni i konferencijski centar na istoku grada smješten na stanici Custom House. Karta za ulazak na izložbu je između 20 i 32 funte ovisno o terminu koji odaberete, a mi smo odabrali petak u podne. Experience traje sat vremena, a prije nego što uđete, ljudi koji skeniraju karte će vam dat “ticket” za fotografiranje. Do glavnih prostorija vas vode hodnici ispunjeni najpoznatijim citatima i detaljima iz serije, a jedan od najvažnijih hodnika je pismo koje je Rachel napisala ima 18 stranica – front AND back – a vi imate dovoljno vremena da ga detaljno pročitate i probate ne zaspat dok to radite. Nama je za sve ovo trebalo vrlo opuštenih 45 minuta – doduše, nismo pročitali cijelo pismo jer da jesmo, možda bi još uvijek spavali na kauču. Izložba je dostupna i u New Yorku, Parizu, Sydneyu, São Paulu i uskoro u Las Vegasu, a u Londonu je otvorena do 4.1.2026. Andrea Andrassy za Miss7

21.09. (21:00)

Čisto da čuje i tu drugu stranu

Andrassy: Voljela sam Charliea Kirka. Na feedu, iako se nisam slagala s njim

Čovjek se glasno protivio pobačaju čak i u slučaju silovanja, protivio se i gej i trans pravima, ženama je predlagao da se, ako je ikako moguće, udaju do 25. godine života i posvete obitelji umjesto karijeri, a nije mu bilo strano ni koketiranje – a nekad i strastveno javno grljenje – s idejom da su crnci inferiorna rasa. Zašto sam ga, pobogu, onda voljela? Nekoliko je razloga – jedan od njih je guilty pleasure promatranje sadržaja koji proizvodi, a sadržaj je, barem što se tiče mene i mojih svjetonazora, graničio s nakaradnim, a često je i prelazio tu granicu.

Charlie Kirk je bio riznica kontroverznih ideja i “informacija” koje se kose s medicinom, nekad i sa zdravim razumom, ali bio je i edukativni materijal u domeni javnog nastupa – sugovornicima je s lakoćom poništavao argumente, a lakoća je, opet, proizlazila iz činjenice da je na tuđi bijes često reagirao mirnoćom i staloženosti… uz povremenu dozu bahatosti koja mu je samo išla u prilog jer bi dodatno iziritirala protivnike. Andrea Andrassy otkriva čari demokracije, za Miss7.

05.09. (14:00)

Kako se provela tjedan dana prije nego joj se pokvario auto

Andrassy proputovala Italijom: Peschiera, Gardaland, Verona…

Ako ne volite riječ “pitoreskno”, dobro došli u klub, ali to je idealan opis Peschiere koja je od hotela udaljena tridesetak minuta vožnje. Parking se lako pronalazi čak i na blagdan Velike Gospe i svugdje se plaća na automatima koji kao da su dizajnirani da zbune čovjeka, ali čovjek samo treba pročitat što piše i brzo se navikne. Jedini problem – trebate unaprijed odlučit koliko ostajete, što je teško procijenit, ali uvijek se možete vratit do auta ako želite produžit boravak. Na Gospu je sve bilo otvoreno – osim Sex shopa, ali pretpostavljam da turisti u Peschieru ionako ne dolaze po takve šašave stvari.

Na svakom koraku možete pojest vrlo fotogeničan – i naravno, vrlo ukusan – gelato, iz barova vrište pozivi na Aperol, a možete i ušetat u jedan od brojnih butika koji prodaju naizgled unikatne, nikad viđene odjevne predmete koje ćete vidjet u još barem pet sličnih butika… i koje ste vjerojatno već vidjeli ako ste ikad posjetili Temu. Andrea Andrassy o svojem putovanju u Italiju, za Miss7

03.09. (20:00)

Jer je hodanje za siromašne

Andrassy: Gotovo nitko ne voli ići u ljekarnu, što ne znači da ćemo parkirat na način da zaustavimo tramvajski promet i udarimo vozača

Naša vozačica kaže da je samo na brzinu išla po kapi za oči, a s obzirom na smjer iz kojeg je auto parkiran, otvara se prilika za nagađanje da je došla iz obližnjeg salona. Salon je od ljekarne udaljen 350 metara, što je prosječno 459 koraka – 5 minuta pješice, 2 minute autom… osim ako ga nepropisno parkiraš i potučeš se, onda može bit i 3 godine posljedica, ali to je statistička anomalija. (Nagađam da je došla iz salona, možda uopće nije). Da je naša vozačica te nemile subote odlučila biti pješak, sve bi bilo drugačije, ali eto, išla je autom, zaigrala se putem i dobila ukor u putovnici (Večernji). Ono što znamo je da se ljudima sve češće TOLIKO ne da hodat da bi neki od njih, da mogu, autom uletili i u Poštu, a romobilom išli na zahod. Andrea Andrassy za Miss7

27.08. (12:00)

Ljeto je, nosite što hoćete (osim ako ste naturist)

Andrassy: NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, ako ne želite da na vas viče gospođa s interneta koju ni ne znate

“Za koga si se TI sredila?” je jedna od najčešćih rečenica iz mog djetinjstva iako se nikad zapravo nisam pretjerano sređivala, a od nje sam bježala namjernim odabirom “primjerenih” odjevnih predmeta; primjereno je funkcioniralo po principu “što gore, to bolje, što ružnije, to pametnije.” Sasvim prikladno, riječ je o ljudima koji će prvi tvrdit da odijelo ne čini čovjeka, ali to je ironija koja se valjda izgubila putem. Neću se ni oblačit “u skladu sa svojim godinama” jer su to najčešće izmišljotine ljudi koji više ne stanu u svoje najdraže stvari iz mladosti, što možda nije lijepo za reć, ali nije ni daleko od istine. Ne stanem ni ja u hrpu svojih pa se ne ljutim na ljude koji nemaju veze sa mnom. U skladu s mojim godinama je da živim za sebe, što bi trebalo bit i u skladu s godinama ljudi koji “dobronamjerno” osuđuju druge jer su se “sredili” – nisam se sredila protiv drugih, nego sebi, u skladu sa svojim željama. Andrea Andrassy za Miss7

17.08. (21:00)

Tri dana mira, prosim - od toga jedan za počistiti prašinu

Andrassy: Trebalo bi zakonski zabraniti ljudima da se odmah vrate na posao nakon godišnjeg

Tri dana prilagodbe bi bila dovoljna – plus jedan ekstra dan po rođenom djetetu – taman da u slobodno vrijeme stigneš raspakirat i oprat sve stvari (i sebe), počistiš sve mrtve muhe i prisjetiš se kako se živi prije nego što uroniš u svijet hitnih mskilobs (mailova) koji zapravo nisu hitni i važnih sastanaka koji su mogli bit mail, a i da se prihički (psihički) pripremiš na kolege koji će te pitat zašto nisi jače pocrnio… ili zašto si baš toliko pocrnio, znamo da nema između. To bi bilo humano, a ne ovo sranje u kojem se očekuje da zvuk cvrčaka odmah zamijeniš zvukom tikpovnice i glumiš da nemaš potrebu ubit prvu osobu koja ti se u mailu obratila s “poštovani.” Andrea Andrassy za Miss7.

09.08. (21:00)

Taman da se poželi vratiti gdje su ga držali

Andrassy: Imajte srca, Ćaća se vraća u jedan sasvim drugačiji, novi svijet u kojem će mu svašta bit nepoznato

Ljudi su većinom nezadovoljni informacijom o Sanaderovom puštanju na slobodu – neki kažu i da takva izdaja nikad ne bi trebala bit na popustu – ali bolje ikakvo sniženje nego nikakvo. Ako ste i vi među nezadovoljnima, imajte srca – Ćaća se vraća u jedan sasvim drugačiji, novi svijet u kojem će mu svašta bit nepoznato, a znate kako je penzionerima teško pratit promjene i novitete. Zamislite da nakon 11 godina uklonjene slobode napokon izađete na kavu, a oko vas iz svakog drugog mobitela izlazi Tralalero Tralala. Ballerina Cappuccina. Bombardiro Crocodilo. Brr Brr Pata Pim. Tung Tung Tung Sahur. Cappuccino Assassino... Ivo je propustio i pojavu Wolta i Bolta, što znači da Ivo sasvim sigurno ne zna da se unatrag nekoliko godina lijevo i desno gleda i kad izlaziš iz dućana, a ne samo kad prelaziš na pješačkom. Doduše, Domovinski pokret se trudi da se to promijeni, ali tko zna koliko će ljudima trebat da nauče hrvatski. “Sasvim nevezano”, Ivo je propustio i predizborni plakat Domovinskog pokreta na kojem su na savršenom hrvatskom napisali “ideologodija.” Andrea Andrassy za Miss7.