Ante Tomić: Čudnovata je uznemirenost naših građana oko arapskih izbjeglica... - Monitor.hr
14.10.2021. (08:00)

Pravo na skitnju

Ante Tomić: Čudnovata je uznemirenost naših građana oko arapskih izbjeglica…

Tko god makar i nakratko prođe našim gradovima i selima, našim ulicama, perivojima, šetalištima, plažama, rivama, kolodvorima i tržnicama, opazit će da se narod ovdje često i rado skiće bez ikakvog smisla. Hrvatice i Hrvati veći dio svoga života ne znaju ni otkud su krenuli ni kamo su se uputili. Naš je nacionalni sport opušteno lutati, glavinjati, tumarati, šalabazati između kafića i kladionica, između frizeraja i dućana, ulicama blistavim od kiše, sjenovitim stazama oko jezera sa šašom i divljim patkama, ispod tamarisa uz šumno more. I nema u tome ništa loše. Dapače, besmisleno je skitanje ugodna, zdrava i intelektualno poticajna aktivnost koju je čak i veliki Aristotel preporučivao svojim učenicima. Gdje bismo uostalom došli da to netko pokuša ograničiti? Zamislite samo da policajac penzionerku na ulici prepadne pitanjem: ‘Gdje ste vi, gospođo, pošli?’, a žena se zarumeni, smete i zamuca: ‘Pa, nigdje posebno, nego onako, lijep je dan…’ ‘O, pa ne može tako’, prekine je čuvar reda strogo, ‘ako nemate nikakvog posla, kifeli kući!’ – piše Ante Tomić. Slobodna


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Here's Johnny!

Ante Tomić: Himna onih koji mlate žene je ‘Sutra mi sude zbog ljubavi lude‘. Žrtva je, osim batina, dobila savjet države – da se sakrije

Muškarac je metalnim utezima prebio suprugu ispred njihove dvoje male djece i zbog toga je osuđen na pet godina zatvora. Kazna mu uskoro istječe, možda ga zbog dobrog vladanja puste i ranije. Ne treba vjerojatno posebno napominjati, oni koji utezima mlate žene poznati su po dobrom vladanju. Žrtvi se, s druge strane, savjetuje da preseli jer je on saznao gdje ona sada živi i opravdano se strahuje da će je, dočim se ponovno nađe na slobodi, potražiti i dovršiti ono što je prethodni put propustio. I policija i socijalna služba preklinju ženu da promijeni adresu. Jer kad kreten izađe iz zatvora, i socijalni radnici, i policajci, i državno odvjetništvo, i pravobranitelji i sudovi, do jedna hrvatska institucija će pred njim biti nemoćna. I pendreci i pištolji i lisice, sve je badava, nema nikakvog načina da se kreten zaustavi. Jednodušan je zaključak da će je on ubiti, to je sigurno kao dva plus dva jednako četiri, i jedino što institucije u ovoj prilici mogu napraviti je uputiti ženu da se negdje anonimno pritaji i ne izlazi bez perike i velikih tamnih naočala. Trijumf je pravne države, najbolje što je jedna građanka i porezna obveznica za svoj novac dobila, savjet “tko se nije skrio magarac je bio”… piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

21.09. (09:00)

U koju vreću idu uhljebi?

Ante Tomić: Regionalni centar čistog okoliša u Lećevici nije ni smišljen zbog stakla, papira, plastike, već da bi se reciklirali uhljebi, nesposobnjakovići…

Regionalni centar čistog okoliša Splitsko-dalmatinska županija osnovala je davne dvije hiljade pete, dok je Ivo Sanader još hodao zemljom, s plemenitom idejom da se Lećevici napravi jedno moderno mjesto gdje bi se razumno skrbilo o otpadu… Od privatnih vlasnika nije čak ni otkupljen teren na kojemu se trebao graditi ovaj tehnološki mirakul. Ivo Sanader u međuvremenu je, kao što znamo, i uhapšen i pravomoćno osuđen, na vlasti je jedan HDZ koji, po tvrdnjama Andreja Plenkovića, nema nikakve veze s HDZ-om kakav je nekad bio, a najbolji ljudi ove stranke i sedamnaest godina kasnije jednako oštre ražanj za zeca u šumi i komponiraju muzičke komade za na vrbi sviralu… Ono što je trebalo biti mjesto gdje će se razumno, na dobrobit svih nas zbrinjavati svakovrsni otpad, otpočetka je zapravo mjesto gdje se nerazumno, na golemu štetu, zbrinjavaju nesposobni hadezeovci – piše Ante Tomić za Slobodnu.

14.09. (22:00)

E, moj blesavi predsjedniče

Tomić: Uvijek je zabavno kad Zoran Milanović ispadne blesav, a čini se da ni njemu nije mrsko ispasti blesav

Pamteći da je on u lipnju odlučno tvrdio kako je Rusija nepobjediva, kako ruska čizma zauvijek ostaje na mjestu koje je ugazila, ne možemo se ne nasmijati gledajući kako posljednjih dana ruske čizme panično praše put istoka, sve po onoj staroj narodnoj “bjež’te noge posrat će vas guzica”… (skok na kraj)
Ali, demokratski je svijet sada znao kako se suprotstaviti, upamtio je ono što je Zoran Milanović zaboravio, da protiv ruske tiranije samo treba biti složan i pobjeda će nesumnjivo opet doći. S modernim oružjem i prvorazrednim obavještajnim podacima Ukrajinci će na koncu zaustaviti hordu orka. Ta je pobjeda, ako mene pitate, vrijedna svake cijene. I nestašice i inflaciju i hladne radijatore lakše bih podnio nego da mojim životom upravlja netko tko političke protivnike ubija radioaktivnim polonijem – lijepo zbori Ante Tomić za Slobodnu.

10.09. (19:00)

LopINA, šok i vjeverica

Ante Tomić: Je li strašnije da je on sve znao ili to što nikad ni o jednoj aferi nije imao pojma?

Hadezeovce se može podijeliti na dvije vrste, na jednoj strani kradu, na drugoj nemaju pojma. I između njih, čini se, nema nikakve komunikacije. Kad god se otkrije da je netko njihov uzeo mito, trgovao utjecajem, namjestio natječaj, poljoprivredno zemljište nezakonito pretvorio u građevinsko, muljao novcem iz EU fondova, krivotvorio dokumentaciju ili prepisao doktorat, deseci njih zgranuto vrisnu, raskolače oči, krste se lijevom i desnom. Šok i vjeverica. Ne mogu sebi doći da je netko tko im se činio kao uzorni muž, nježni otac, odani prijatelj, tvrdi katolik, spretni poduzetnik, srčani domoljub i nepokolebljivi humanist, na koncu ispao stoka. Nizale su se afere, a predsjednik Vlade se stalno iznova iščuđavao, hvatao za glavu i padao s Marsa. Premda se jednom pohvalio da ima istančan osjećaj za prepoznati tko je dobar, a tko loš, on jedva da još ima suradnika kojega USKOK nije probudio s nalogom za pretres i zaplijenom kompjutera. Slobodna

30.08. (16:00)

- Pare ili život? - Uzmi život, pare čuvam za stare dane

Ante Tomić: Novac od krađe plina čuvao se za neusporedivo veću političku zvijezdu

Damir Škugor, direktor Inina Sektora za trgovinu prirodnim plinom, prodavao je plin za nekakav smiješan novac jednom privatnom poduzeću koje ga je dalje prodavalo jedanaest puta skuplje. Samo na računu Dane Škugora, Damirova oca, našlo se petsto milijuna kuna. Navodno je baš to ponukalo istražitelje na akciju, otkud takva prostačka hrpa para u jednoga penzionera šibenske Stanice za tehnički pregled vozila? Nije im se činilo vjerojatno da je stari mogao tako mnogo ukrasti praveći se kako ne vidi da ne radi lijevi žmigavac. Smrdi do neba i to da je INA u dvije godine izgubila milijardu kuna, a nitko od uglednih hadezeovskih ministara i vrlo stručnih menadžera, kojekakvih filipovića, marića, ćorića, dalića, vanđelića koji su je za izdašne plaće i honorare nadzirali, blage veze o tome nije imao. Slobodna

 

17.08. (15:00)

Pitam se, koji bi me kriminal danas u Hrvatskoj natjerao da uzmem telefon i zovem represivni aparat?

Ante Tomić: Kad bih vidio da netko izbjegava svoje porezne obveze, spokojno bih okrenuo glavu. Čak bi mi se i svidjelo

Kad čujem priče kako u Švicarskoj, Njemačkoj ili nekoj trećoj uzoritoj pravnoj državi nije neobično upozoriti redarstvo na bezobraznika koji se nepropisno parkirao, ja se uznemirim. Ispunjava me nelagodom ako je tkogod poslušan represivnom aparatu. Namirišem gnjili zadah diktature u građanskoj revnosti i odanosti. Podigao sam onaj pohabani papirić koji je od jutra ležao ispod tko zna koliko šalica kave i kazao ženi: “Promaklo ti je možda da je jutros podignuta optužnica protiv prijatelja Zdravka Marića. Novine pišu da je vlasnik jahte na kojoj je prošlog ljeta sa ženom i djecom nekoliko dana džabe krstario naš tadašnji ministar financija, državi ostao dužan dva zarez sedam milijuna kuna poreza. Za koliko god je naš konobar ovim lažnim računom oštetio Republiku Hrvatsku, mislim da nije ‘gepio’ ni hiljaditi dio toga iznosa. Pa kad Marić nije prijavio onoga svoga mudrijaša, nećemo ni mi ovoga našeg.” Ante Tomić

 

02.08. (17:00)

Načelnik je kazao da bi konjak. Konobar je odgovorio da nema.

Ante Tomić: Slavonija – ili se propiti ili se odseliti, nema druge

Slavonija je postala takav očajni, beznadni kraj da ti preostaje samo dvoje, ili se propiti ili se odseliti. Nakon bezbrojnih slučajeva korupcije, prevare, trgovanja utjecajem, muljanja državnim zemljištima i krađa europskog novca, niza sramotnih priča o nekakvim rončevićima, tolušićima, žalcima, tomaševićima, banožićima, čuljcima, lucićima, hadezeovcima koji su u zaprepašćujućoj većini rodom naši, s juga, potomci doseljenika iz hercegovačkih i dalmatinskih zabiti, vratite li se koji put u mislima na ono teško vrijeme otprije trideset godina, kad je srpski okupator tenkovskim gusjenicama nasrnuo na Lijepu Našu, a naši ga momci golim rukama odbacili? Upitate li se gledajući na Hrvatskoj televiziji dokumentarce o junačkim podvizima iz Domovinskog rata, šta bi bilo da nas svi ti tolušići i žalci i čuljici, sva ta nepokolebljivo hrvatska i katolička korjenika s krša nije, što se kaže, oslobodila? Slobodna

19.07. (12:00)

Spin cmoljavog dvoglavog orla

Ante Tomić: Ponovno su ga uhvatili s prstima u pekmezu. Ne znajući se drukčije izvući, Vučić je bubnuo – ja bih u Jasenovac

Skandal je eksplodirao iznenada i niotkud. Nitko ga nije vidio da dolazi. Našega ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana ni u stanju potpune budnosti ne krasi bistrina, a u nedjelju ujutro, kad su ga protresli da mu kažu kako je Milorad Pupovac zvao da bi Aleksandar Vučić želio obići Jasenovac, dobrih je pola sata samo zblanuto treptao. U ministarskoj tikvi sudarala su se pitanja: koji Vučić, zašto Pupovac, kakav Jasenovac, gdje su mu papuče? I to negodovanje i ta prepast u trenutku su se razlili svuda. I vlast i opozicija, i komentatori u ozbiljnim medijima i pavijani s opskurnih desničarskih portala, svi su uglas graknuli da ne može, da kakav je to način da predsjednik Srbije samo tako, kad mu se ćefne, mimo diplomatskih protokola, dolazi ovamo da bi nam nabijao na nos zločin otprije osamdeset godina. Ante Tomić

13.07. (14:00)

U lice nas je pogodio opojni miris meda, citrusa i mediteranskih aroma, kadulje, ružmarina, lavande, bosiljka

Ante Tomić na Korčuli: Čovjeku dođe da sve ostavi i ostane ovdje zauvijek…

Na terasu se penjete kroz bujno zelenilo vrta, između nasada krumpira, mrkve, pomidora, paprika, tikvica, patlidžana, krastavaca, fažoleta, luka. Gazdarica bi ubrala i donijela na stol sve što ste joj prstom pokazali, ali čemu žuriti? Polako, smjestite se, popijte travaricu pa krenite s pjatancama, sve kako je red, sa sirevima, slanim gerama, s crnim rižotima i tjesteninama sa škampima, s lignjama i komarčama s gradela, s rozatama, rafiolima… Sve je ovdje pouzdano dobro, domaće i svježe. Opustite se i blagujte dok se dan gasi, sunce tone iza crnih borova u daljini i zlatno svjetlo na vinogradima lagano se pretvara u rumen pa u plavu pa u modru neprozirnu tintu. Jutarnji

image

12.07. (12:00)

Ljubavna priča o jednom otoku

Ante Tomić: Kremšnite s Lastova i Janez Janša

“I tako smo na Lastovu ostali bez kremšnita”, zaključio je nakon nekoliko trenutaka tišine Rajko. “Tako smo ostali bez kremšnita”, složio se Luka. “Osim ako ih Janša ne napravi”, sjetio sam se ja. Svi ovdje znaju Janšu. Pravo mu je ime Bojan Radej, ali nekome se, eto, činilo smiješno jedinog Slovenca stalno nastanjenog na otoku nazvati po poznatom političaru, višekratnom ministru obrane i premijeru Slovenije. Meni to nije smiješno, jer rečenog ministra i premijera smatram idiotom pa sam ovoga nevoljnika valjda deset godina uporno zvao Bojan. Sve dok on jednom u razgovoru nije spomenuo nekog Janeza, a ja nisam shvatio da o sebi govori u trećem licu. “Oprosti, tko je Janez?” “Pa ja”, rekao je on jednostavno. “Janez Janša.” “Ajde u kurac!” viknuo sam ljutito i otad ga zovem kao i svi drugi, nadimkom koji njemu, očito, nije ni glup ni uvredljiv. Dakle, Janša pravi odlične kolače, od vremena do vremena čak i poučava lastovske žene kako da ih prave. Ante Tomić