Ante Tomić: Hvala Bogu pa imamo humanista i vizionara iz Ogorja koji priključuje Italiju Dalmaciji - Monitor.hr
23.05.2018. (22:51)

Že-le! Že-le!

Ante Tomić: Hvala Bogu pa imamo humanista i vizionara iz Ogorja koji priključuje Italiju Dalmaciji

Evo što kaže Željko Kerum kako ga čuje Ante Tomić: “Još dok san iša u školu meni to nije bilo pravo”, dovikuje Kerum da nadglasa brujanje velikog žutog bagera. “Kad je učiteljica tumačila da je na Zemlji sedandeset jedan posto mora i dvadeset devet posto kopna, ja san reka: ‘Malo! Malo je to, drugarice učiteljice.’ I sve otad san razmišlja kako bi ja to moga popravit, a još kad je krenila ova pizdarija sa globalnin zatopljenjen, vidin, nema se više šta čekat. Nasipaj, brajo, koliko god moreš i ne moreš!”. Jutarnji


Slične vijesti

14.10. (08:00)

Pravo na skitnju

Ante Tomić: Čudnovata je uznemirenost naših građana oko arapskih izbjeglica…

Tko god makar i nakratko prođe našim gradovima i selima, našim ulicama, perivojima, šetalištima, plažama, rivama, kolodvorima i tržnicama, opazit će da se narod ovdje često i rado skiće bez ikakvog smisla. Hrvatice i Hrvati veći dio svoga života ne znaju ni otkud su krenuli ni kamo su se uputili. Naš je nacionalni sport opušteno lutati, glavinjati, tumarati, šalabazati između kafića i kladionica, između frizeraja i dućana, ulicama blistavim od kiše, sjenovitim stazama oko jezera sa šašom i divljim patkama, ispod tamarisa uz šumno more. I nema u tome ništa loše. Dapače, besmisleno je skitanje ugodna, zdrava i intelektualno poticajna aktivnost koju je čak i veliki Aristotel preporučivao svojim učenicima. Gdje bismo uostalom došli da to netko pokuša ograničiti? Zamislite samo da policajac penzionerku na ulici prepadne pitanjem: ‘Gdje ste vi, gospođo, pošli?’, a žena se zarumeni, smete i zamuca: ‘Pa, nigdje posebno, nego onako, lijep je dan…’ ‘O, pa ne može tako’, prekine je čuvar reda strogo, ‘ako nemate nikakvog posla, kifeli kući!’ – piše Ante Tomić. Slobodna

06.10. (15:00)

Doba nepovjerenja

Tomić: Tko nam je kriv za propast kampanje pelcovanja?

Koliko god uvjeravali građane, Beroš i Markotić neće doći ni blizu rezultatima jugoslavenskih epidemioloških vlasti. Kako se to dogodilo? Zašto smo izgubili vjeru u obrazovanje? Nije li čudno da se masovno niječe ono što piše u knjigama, a hiljade i hiljade djece s prosjekom pet nula završavaju školu? Ili je upravo to nevolja, pored tolikih odlikaša sa svim peticama, knjige više nemaju nikakve šanse. U zemlji gdje je svako akademsko postignuće baš svima moguće, gdje je Miroslav Škoro doktor znanosti, gdje se čak i Vice Mihanović tako potpisuje, došlo je normalno da za znanost više nitko ne daje ni po pišljiva boba – piše Ante Tomić. Slobodna

29.09. (22:30)

Unuci razmetni

Tomić: Podla mladež šalje starčad u pakao jednim klikom miša

Ni Glas koncila ni Pavičić u Večernjem listu ne navode, istina, zašto unuci svoje starije upisuju kao ateiste, što ih je potaklo na tako podmukao i okrutan čin, ali to je valjda jasno. Novac je, vrag ga odnio, izopačio djecu. Samo do prolaznih, materijalnih vrijednosti oni drže, za razliku od njihovih očeva, majki, djedova i baka koji streme isključivo onome duhovnom, onozemaljskom i vječnom, koje su popovi i biskupi vlastitim primjerom naučili kako se valjda odricati za drugoga i nikad ništa za sebe ne pitati – piše Ante Tomić. Slobodna

19.09. (00:00)

'Svaki protivnik cijepljenja zaslužuje poštenu šansu zaraziti se koronom.'

Tomić: Antivakseri bi trebali upadati i u COVID odjele u bolnicama

Jednostavno, želite li napraviti poštovanja vrijednu karijeru protivnika cijepljenja, morate pokazati krajnji prezir za virus. Svijet će vas doživjeti kao ozbiljnog antivaksera samo ako se neustrašivo, s osmijehom na licu, bacite u najveće žarište delta soja u svojoj županiji. Premda, ima i onih koji kažu da protivnici cijepljenja ne trebaju više ništa dokazivati. Gotovo je, oni su u ovoj raspravi pobijedili. Kako god se njihovi argumenti činili sumanuti, država ih obzirno prihvaća, uvažava, dozvoljava da u njihovim psihodeličnim halucinacijama možda ima nešto stvarno. Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju u novoj kolumni.

12.09. (14:00)

Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti

Tomić: Svatko ima pravo na oprost i novi početak

Naposljetku, razapinjati nekoga zbog sramotne prošlosti, prošlosti koja je u međuvremenu napuštena i okajana, potkopava moralne temelje našeg svijeta. Protivno je onome najvrednijem u kršćanstvu, našem plemenitom vjerovanju u oprost i pravo na novi početak za svakoga, pa i onoga koji je najstrašnije zgriješio. “Nema sveca bez prošlosti ni grešnika bez budućnosti”, napisao je jednom sveti Augustin, u mladosti i sam pijanac i razvratnik kojega su zorom izbacili iz mnogih gostionica i javnih kuća, pa i opalili ga po gubici ako bi se krenuo svađati s osobljem. U katoličkom kalendaru on nije jedini takav, čak ni među muškarcima. Na licemjerje vezano uz slučaj nedavnog članka o socijalnoj radnici ukazuje Ante Tomić za medij koji je prvi priču i objavio.

30.08. (11:00)

Složni u dijeljenju

Ante Tomić: Kakav je to ego! Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića Čovića

Takav strašan cinizam ne viđa se svaki dan. U jednoj zemlji gdje se narodi luđački mrze, gdje je nacionalizam ubio sve sustave, a prije svih onaj ekonomski, gdje milijuni žive u bijedi od nekoliko konvertibilnih maraka dnevno, vođa jednog naroda, glavno lice hrvatske nacionalističke politike, slavi rođendan u svojemu mostarskom ljetnikovcu ugrubo procijenjenom na tri milijuna eura, na golemom imanju zbog kojeg se mijenjao tok rijeke Radobolje, a vođa drugog naroda, glavno lice srpske nacionalističke politike, stiže mu helikopterom iz Banje Luke. To bi valjalo emitirati na svim bosanskohercegovačkim televizijama, Milorada Dodika kako izlazi iz helikoptera, dok mu struja zraka iz elise mrsi tanku kosu na tjemenu, i Dragana Čovića kako ga nasmijano dočekuje, s dvije čaše šampanjca u raskriljenim rukama. To bi morali vidjeti svi koji su u ratu izgubili sve što su nekad imali, koji su ostali bez posla, kuće, zavičaja i najmilijih, da im se objasni smisao njihova stradanja. Za ovo ste, braćo hrvatska i braćo srpska, ginuli, da bi Čović i Dodik uživali… piše Ante Tomić za Slobodnu.

25.08. (17:30)

Orao, lav, poskok, mač...

Tomić Draganu Čoviću: Neka se njegovo hercegovačko visočanstvo ne ljuti, grb mu ima više životinja nego čitav ZOO

Kakav je to ego! Kakva je nezasitna sujeta hadezeovskog skorojevića, da je ni imanje od tri milijuna eura, ni novo korito rijeke Radobolje, ni počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta ne može namiriti, već se mora i heraldički potvrditi, u nekakvoj šarenoj papazjaniji s lavovima, mačevima, šahovnicama, križevima, vrpcama, viteškim kacigama, orlovima i poskocima. Sve je on uspio utrpati. Čitav zoološki vrt. Više Dragan Čović ima životinja u grbu nego sve europske kraljevske obitelji zajedno – piše Ante Tomić. Slobodna

23.08. (00:00)

Štivo za čitanje

Ante Tomić: Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek shvatio da je to bezveze

Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek, jedan po svemu superiorni oblik života, jedan intelektualni i moralni Übermensch poput pokojnog Ivana Milasa, shvatio da je to bezveze. Urbanistički zavod, rekao je hrvatski čovjek podsmješljivo, to je sovjetska izmišljotina koju slobodno možemo ugasiti. Otkako smo raskrstili sa socijalizmom i Jugoslavijom, gradove više nije trebalo planirati. To će kapitalizam bez ljudskog upletanja, na autopilotu učiniti, vjerovalo se tih godina. Kvartovi i ulice u mladoj će hrvatskoj državi dolaziti neprimjetno i tiho po diktatu tržišta, što samo sebe regulira nalik novim pećnicama što se čudesno same čiste od čađe i masnih naslaga… piše Ante Tomić za Slobodnu. Inače, na Autografu naslov kolumne glasi – Zgrade na Žnjanu: kao da se netko pijan ispovraćao.

20.08. (23:30)

Neplanirani grad

Tomić: Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek shvatio da je to bezveze

Dođete li na Trstenik, u Ulicu Šime Ljubića, vidjet ćete nizove lijepih zgrada Dinka Kovačića, svatko ima svoje mjesto u bučnoj mediteranskoj zajednici, dječaci nabijaju balun, penzionerke čuvaju unučice i penzioneri balotaši, i puvanderi kod sportske kladionice… Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek, jedan po svemu superiorni oblik života, jedan intelektualni i moralni Übermensch poput pokojnog Ivana Milasa, shvatio da je to bezveze. Urbanistički zavod, rekao je hrvatski čovjek podsmješljivo, to je sovjetska izmišljotina koju slobodno možemo ugasiti. Otkako smo raskrstili sa socijalizmom i Jugoslavijom, gradove više nije trebalo planirati – piše Ante Tomić. Slobodna

04.08. (16:30)

Ovisna zemlja

Tomić: Hvalimo se ‘tuđim’ mostom, a jad u Glini i Petrinji, to smo mi

Pelješki most nema zaista mnogo veze s nama. On je čudesan dar koji, na jednoj strani, dugujemo bogatstvu Europske unije, a na drugoj mišićima i pameti velikog kineskog naroda. Ono što nam je mnogo bliže, mnogo istinitije naše, ono je što se događa s obnovom Banije. Sposobni i vrijedni hrvatski ljudi su pod odlučnim vodstvom ministra Tome Medveda, predsjednika Stožera za uklanjanje posljedica potresa, radeći danju i noću, po žegi i studeni, ne pitajući ni jesti ni piti, završili zamašnih jedan cijelih šest posto posla – piše Ante Tomić. Slobodna