• 24.02. (16:30)

    Neizmjerna Duša Hrvatska

    Ante Tomić: Otkad se otkrilo da tu ima para, ustaše neobično često pobolijevaju od duševnih boli

    Ustaše neobično često pobolijevaju na duši. Ne biste vjerovali kako su oni duševni ljudi. Ustaše su vam kao male curice. Nemaju problema ako je tkogod poklao Srbe ili Židove, ali se strahovito nasekiraju ako im uputiš koju grubu riječ… Koji put se ugodno iznenadite, duševne boli imaju i neki za koje nikad ne biste rekli da imaju dušu – piše Ante Tomić u učestalim tužbama za duševne boli.



  • Slične vijesti

    Ponedjeljak (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    18.04. (00:45)

    Ante Tomić: Crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića

    Plenkovićev i Keqiangov crveni botun ne da nije zabijao pilot u dno zaljeva, već ni usisivač, električnu četkicu za zube ili štapni mikser ne bi mogao uključiti. Kinezi vjerojatno nemaju pojma kako su pogodili, a ako imaju, to je demonski cinizam, genijalna dosjetka. Jer lažni uređaj, crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer jednako je beskoristan. Premda on nešto, kao, radi, pi-ar podrepine i dodvorice ne mogu dovoljno nahvaliti njegovu mudrost i energičnost, njegove odlučne poteze od kojih se zemlja trese, sve je to samo scenografija, kulisa, prividno i za šalu, bez veze sa stvarnošću – piše Ante Tomić za Slobodnu.

    14.04. (21:30)

    Hrvatske basne

    Ante Tomić: Crne kratkodlake ustaše napolju zapjenjeno laju

    “Postrojavaju se oni tako svake godine na deseti travnja, samo zato što je to bio praznik u NDH, ni zbog čega drugoga, i viču ‘za dom spremni’, a policija ih mirno gleda jer smo negdje i nekako, nitko zapravo točno ne zna gdje i kako, povjerovali u naprosto slaboumnu tvrdnju da ustašama dugujemo slobodu, mir, blagostanje i ljudsko dostojanstvo. Ne znam za vas, ali ni ja ni itko moj musavoj ustaškoj klateži ne dugujemo ništa, a osobito ne usranu slobodu, prokleti mir, ušljivo blagostanje i jebeno dostojanstvo”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

    10.04. (17:30)

    Lista ili ništa

    Ante Tomić: Napetost u HDZ-u bila je užasna, da su se na sidu testirali, ne bi im bilo lakše

    Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli. Napetost je bila užasna. Kad je napokon izvukao papir iz džepa i pročitao imena, to je ovako bilo: “Broj jedan: Ariel Mountain Spring. Broj dva: Head & Shoulders za suhu i oštećenu kosu. Broj tri: troslojni toaletni papir. Broj četiri: tablete magnezija. Broj pet: bezglutenski keksi…”, nabrajao je Plenković. Onda se on ipak zaustavio i ispričao: “Oprostite, ovo mi je ženin popis za kupovinu. Čini se da je ona otišla u DM s našom listom za europske izbore.” – piše Ante Tomić u SLobodnoj o imenovanju 12 EU apostola u HDZ-u.

    10.04. (13:30)

    Ante Tomić: Napredak neće biti milostiv, ali veseli što još ima odanih novinskom papiru

    Ako želite doživjeti fizičku manifestaciju neke vijesti, morate doći u dobru staru štampariju i osjetiti kako se čitava zgrada, bog te mazo, trese. Kao da je potres magnitude četiri i po stupnja po Mercallijevoj ljestvici pogodio zagrebačko područje. Kad vam u novinskoj rotaciji od vibracija počne zvoniti zubni porculan, ispuni vas jedna blesava uzvišenost, vjera da je novinarstvo zbilja tako snažno da može pomaknuti svijet. Kasnije vas, naravno, bude sram što ste takvo što pomislili – piše nostalgično Ante Tomić o svojoj posjeti štampariji kao o nečem što možda i neće više dugo (jezik pregrizo!).

    07.04. (12:30)

    Dostojna zamjena

    Ante Tomić: Gdje je Sotona u zemlji u kojoj Dario Kordić mlade poučava vjeri?

    Naši svećenici iznenađuju osebujnim tumačenjem svoga kršćanskog poslanja, svakodnevno se sve strašnije razotkrivajući kao nepravedni, bezdušni, pohlepni, netrpeljivi, prevrtljivi, ulizice, lažljivci i šovinisti. I kraj svega toga, čini se kako oni iskreno vjeruju da je ono što govore i čine savršeno nedužno, ispravno i bogougodno, da su zaista dobre osobe, pozvane savjetovati seljake kakav život trebaju voditi. Pogledajte samo oholost s kojom nastupaju, od Križanca u Reki, preko onoga u Vodicama koji je stavio krvave lutke fetusa u raspelo do onoga koji je doveo Darija Kordića studentskoj omladini – Ante Tomić, Jutarnji.

    31.03. (18:02)

    Nema ni tvornica, nema niti radnika

    Ante Tomić: Naši ljudi zamišljaju da će se jednom ispraviti strašna nepravda u privatizaciji, a ne kontaju da se taj plijen odavno potrošio

    “Naši ljudi zamišljaju da će se jednom ispraviti strašna nepravda učinjena u privatizaciji… U narodnoj predaji sve ukradeno još je cijelo, netaknuto, u kešu, i dulje od dvadeset godina čeka da bude pošteno razdijeljeno malim dioničarima. Mnogi čak i obećavaju da će to napraviti. Od predsjednice, preko suca Kolakušića, do esdepeovskih spadala i magaraca iz Mosta i Živog zida, stotine i stotine pravednika se neodgojeno razmeću kako će ući u trag novcu, a siroti, sažaljujuće lakovjerni glasači se ne prestaju nadati, iako se to nikad i nigdje nije dogodilo”, piše Ante Tomić.

    28.03. (07:30)

    Nacionalistički treš toksičniji od turbofolka

    Ante Tomić: Uzalud vam smetnjaci, zapozorja i ostali nacionalistički lingvistički treš kad Maya Berović puni Spaladium

    “Na jedan čudan način mi se i sviđa kako svakodnevno raste popis stvari, bića ili pojava o kojima blage veze nemam, kako se mic po mic udaljavam od svijeta, postajem stranac ovdje. Na kraju ću živjeti samo u svojoj glavi” – piše duhovito i blagonaklono Ante Tomić o koncertu Maye Berović o Spaladium Areni (inače, turbo-folk pjevačica iz BiH, Ante, možeš slobodno nastaviti neznati), u komentaru izbora novih hrvatskih riječi – zapozorje, oznak i bilješkinja.

    24.03. (16:00)

    Slika govori tisuću riječi

    Ante Tomić: Fotografija iz Rusije nabijena je značenjem. Takvu bliskost među iskrenim domoljubima Jugoslaveni poput mene nikada neće shvatiti

    Na fotografiji hrvatski ministar financija Zdravko Marić raširenih ruku urla u navijačkoj ekstazi, sjedeći na ramenima šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića zvanog Jolly. Snimljeni prošlog ljeta u gledalištu nekog ruskog stadiona, na posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu, na jednoj od utakmica naše reprezentacije koja je, kao što znamo, osvojenim drugim mjestom napravila povijesni uspjeh, i ministar i poduzetnik su, zar bi moglo drugačije, u dresovima na crvene i bijele kvadratiće, piše Ante Tomić za Jutarnji list.

  • Slične vijesti

    Ponedjeljak (09:30)

    Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

    Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    18.04. (00:45)

    Ante Tomić: Crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića

    Plenkovićev i Keqiangov crveni botun ne da nije zabijao pilot u dno zaljeva, već ni usisivač, električnu četkicu za zube ili štapni mikser ne bi mogao uključiti. Kinezi vjerojatno nemaju pojma kako su pogodili, a ako imaju, to je demonski cinizam, genijalna dosjetka. Jer lažni uređaj, crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer jednako je beskoristan. Premda on nešto, kao, radi, pi-ar podrepine i dodvorice ne mogu dovoljno nahvaliti njegovu mudrost i energičnost, njegove odlučne poteze od kojih se zemlja trese, sve je to samo scenografija, kulisa, prividno i za šalu, bez veze sa stvarnošću – piše Ante Tomić za Slobodnu.

    14.04. (21:30)

    Hrvatske basne

    Ante Tomić: Crne kratkodlake ustaše napolju zapjenjeno laju

    “Postrojavaju se oni tako svake godine na deseti travnja, samo zato što je to bio praznik u NDH, ni zbog čega drugoga, i viču ‘za dom spremni’, a policija ih mirno gleda jer smo negdje i nekako, nitko zapravo točno ne zna gdje i kako, povjerovali u naprosto slaboumnu tvrdnju da ustašama dugujemo slobodu, mir, blagostanje i ljudsko dostojanstvo. Ne znam za vas, ali ni ja ni itko moj musavoj ustaškoj klateži ne dugujemo ništa, a osobito ne usranu slobodu, prokleti mir, ušljivo blagostanje i jebeno dostojanstvo”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

    10.04. (17:30)

    Lista ili ništa

    Ante Tomić: Napetost u HDZ-u bila je užasna, da su se na sidu testirali, ne bi im bilo lakše

    Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli. Napetost je bila užasna. Kad je napokon izvukao papir iz džepa i pročitao imena, to je ovako bilo: “Broj jedan: Ariel Mountain Spring. Broj dva: Head & Shoulders za suhu i oštećenu kosu. Broj tri: troslojni toaletni papir. Broj četiri: tablete magnezija. Broj pet: bezglutenski keksi…”, nabrajao je Plenković. Onda se on ipak zaustavio i ispričao: “Oprostite, ovo mi je ženin popis za kupovinu. Čini se da je ona otišla u DM s našom listom za europske izbore.” – piše Ante Tomić u SLobodnoj o imenovanju 12 EU apostola u HDZ-u.

    10.04. (13:30)

    Ante Tomić: Napredak neće biti milostiv, ali veseli što još ima odanih novinskom papiru

    Ako želite doživjeti fizičku manifestaciju neke vijesti, morate doći u dobru staru štampariju i osjetiti kako se čitava zgrada, bog te mazo, trese. Kao da je potres magnitude četiri i po stupnja po Mercallijevoj ljestvici pogodio zagrebačko područje. Kad vam u novinskoj rotaciji od vibracija počne zvoniti zubni porculan, ispuni vas jedna blesava uzvišenost, vjera da je novinarstvo zbilja tako snažno da može pomaknuti svijet. Kasnije vas, naravno, bude sram što ste takvo što pomislili – piše nostalgično Ante Tomić o svojoj posjeti štampariji kao o nečem što možda i neće više dugo (jezik pregrizo!).

    07.04. (12:30)

    Dostojna zamjena

    Ante Tomić: Gdje je Sotona u zemlji u kojoj Dario Kordić mlade poučava vjeri?

    Naši svećenici iznenađuju osebujnim tumačenjem svoga kršćanskog poslanja, svakodnevno se sve strašnije razotkrivajući kao nepravedni, bezdušni, pohlepni, netrpeljivi, prevrtljivi, ulizice, lažljivci i šovinisti. I kraj svega toga, čini se kako oni iskreno vjeruju da je ono što govore i čine savršeno nedužno, ispravno i bogougodno, da su zaista dobre osobe, pozvane savjetovati seljake kakav život trebaju voditi. Pogledajte samo oholost s kojom nastupaju, od Križanca u Reki, preko onoga u Vodicama koji je stavio krvave lutke fetusa u raspelo do onoga koji je doveo Darija Kordića studentskoj omladini – Ante Tomić, Jutarnji.

    31.03. (18:02)

    Nema ni tvornica, nema niti radnika

    Ante Tomić: Naši ljudi zamišljaju da će se jednom ispraviti strašna nepravda u privatizaciji, a ne kontaju da se taj plijen odavno potrošio

    “Naši ljudi zamišljaju da će se jednom ispraviti strašna nepravda učinjena u privatizaciji… U narodnoj predaji sve ukradeno još je cijelo, netaknuto, u kešu, i dulje od dvadeset godina čeka da bude pošteno razdijeljeno malim dioničarima. Mnogi čak i obećavaju da će to napraviti. Od predsjednice, preko suca Kolakušića, do esdepeovskih spadala i magaraca iz Mosta i Živog zida, stotine i stotine pravednika se neodgojeno razmeću kako će ući u trag novcu, a siroti, sažaljujuće lakovjerni glasači se ne prestaju nadati, iako se to nikad i nigdje nije dogodilo”, piše Ante Tomić.

    28.03. (07:30)

    Nacionalistički treš toksičniji od turbofolka

    Ante Tomić: Uzalud vam smetnjaci, zapozorja i ostali nacionalistički lingvistički treš kad Maya Berović puni Spaladium

    “Na jedan čudan način mi se i sviđa kako svakodnevno raste popis stvari, bića ili pojava o kojima blage veze nemam, kako se mic po mic udaljavam od svijeta, postajem stranac ovdje. Na kraju ću živjeti samo u svojoj glavi” – piše duhovito i blagonaklono Ante Tomić o koncertu Maye Berović o Spaladium Areni (inače, turbo-folk pjevačica iz BiH, Ante, možeš slobodno nastaviti neznati), u komentaru izbora novih hrvatskih riječi – zapozorje, oznak i bilješkinja.

    24.03. (16:00)

    Slika govori tisuću riječi

    Ante Tomić: Fotografija iz Rusije nabijena je značenjem. Takvu bliskost među iskrenim domoljubima Jugoslaveni poput mene nikada neće shvatiti

    Na fotografiji hrvatski ministar financija Zdravko Marić raširenih ruku urla u navijačkoj ekstazi, sjedeći na ramenima šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića zvanog Jolly. Snimljeni prošlog ljeta u gledalištu nekog ruskog stadiona, na posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu, na jednoj od utakmica naše reprezentacije koja je, kao što znamo, osvojenim drugim mjestom napravila povijesni uspjeh, i ministar i poduzetnik su, zar bi moglo drugačije, u dresovima na crvene i bijele kvadratiće, piše Ante Tomić za Jutarnji list.