Ante Tomić: Stotine se misionara pojedu prije nego se pogani pokrste - Monitor.hr
02.12.2018. (20:00)

Misionarski položaj

Ante Tomić: Stotine se misionara pojedu prije nego se pogani pokrste

Stanovnici izoliranog otočića u Bengalskom zaljevu ostat će zakinuti jedino za nekog lažljivog župnika, koji bi im sagradio golemu betonsku crkvu, pipkao dječake i strogo objašnjavao kako je brak zajednica muškarca i žene. Zbog takvog bih nečega i ja s lukom i strijelama dotrčao na plažu, piše Ante Tomić u novoj kolumni za Jutarnji.



Slične vijesti

Prekjučer (16:30)

Trideset godina kasnije

Ante Tomić: Gdje su poslije svega završili ‘totalno drukčiji od drugih’

“Slušajući nedavno ‘Totalno drukčiji od drugih’, a potaknut Sacherovom nedavno izdanom, krasnom ‘Biser, ambra, jantar’, prestravio sam se kad sam shvatio da je prošlo trideset godina od 1989. Ali, još sam sebi mogao, preko svega toga dugog vremena, dozvati ushit koji sam osjetio tada. Stavio sam slušalice i momentalno zaboravio svoj mučni sredovječni život, u grudima mi se razgorjelo veselje i snaga kao da ponovno imam devetnaest” – nostalgičan je Ante Tomić.

Srijeda (23:30)

Reforma ponude

Ante Tomić: Sindikati učitelja bi od Krstičevićevih ljudi trebali naučiti kako izvući pare iz države

Gdje je sada tri milijarde kuna koliko je Hrvatska htjela platiti za borbene avione, pita se Ante Tomić – “da ih ministar Krstičević nije možda oročio u Poštanskoj banci? Zašto se one ne mogu podijeliti potplaćenim učiteljima i nastavnicima? Otkud to da su nam izraelski avioni važniji – dapače, sedam puta važniji! – od obrazovanja?”. Inače, Tomić bi učitelje poslao u King ICT da tamo nauče kako se prodaje državi.

13.10. (16:30)

Traume iz ormara

Ante Tomić: Strašno je bilo to vrijeme, nisi smio reći da si hrvatski branitelj

“Hrvatska je u posljednjih nekoliko mjeseci dobila gotovo tisuću i sto novih branitelja. Sasvim precizno, 1097. Dvadeset pet godina nakon završetka rata njihov broj još polako, ali neumitno raste. Pedesetogodišnjaci i šezdesetogodišnjaci, ljudi pred penzijom, za koje ni njihovi najbliži možda nisu znali da su jednom u mladosti nesebično ginuli za voljenu domovinu, dandanas bojažljivo izlaze iz ormara u kojemu su se skrivali zbog društvenog pritiska, straha od osude, zbog zebnje da će im se smijati ljudi. Znate i sami kakvo je strašno vrijeme bilo. Morao si tajiti da si branio Vukovar” – Ante Tomić, Jutarnji.

06.10. (08:30)

Što je krkan bez agresive?

Ante Tomić: Nacionalistima nema države bez nasilja

“Od vremena do vremena netko naprosto mora dobiti po gubici. Nekakav izdajnik, opozicionar, komunist, četnik ili Jugoslaven nužno će ostati krvavog nosa, modar, krezub i upišan na golom betonskom podu. Za jedinu i vječnu Hrvatsku određeni će broj poginuti u blatu, pasti izrešetan rafalom iz strojne puške, raznesen minobacačkom granatom ili pougljen u spaljenoj kući” – Ante Tomić, Jutarnji.

02.10. (16:30)

Samo dijagnosticirao stanje, za bolest sami krivi

Ante Tomić: Komšić samo iznio činjenicu koju se može čuti na misi ili pročitati na nekom braniteljskom portalu

Pretpostavljam da gospođa predsjednica i gospodin ministar znaju da se u njemačkim i austrijskim crkvama ne služe mise za naciste i da na njemačkim i austrijskim kioscima nema novina koje tvrde da se u Auschwitzu i Treblinki nisu istrebljivali Židovi – piše Ante Tomić nakon reakcija Grabar-Kitarović i Radmana o govoru Željka Komšića u UN-u.

29.09. (13:00)

Al je uvijek tema za bezbrojne kolumne

Ante Tomić: Kolinda je u SAD-u napokon mogla biti ono što i jest

Ja ne bih rekao da je posjet predsjednice u New Yorku bio sasvim promašen. Ako hrvatska država i narod možda nisu bogzna što dobili, za samu predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović osobno, bilo je to zacijelo jedno krasno, ljekovito, oslobađajuće iskustvo. Hodati opušteno njujorškim ulicama, probijati se kroz gomile nepoznatih ljudi kojima si savršeno nevažna, bez straha da će te netko prepoznati ili da ćeš zbog nečega ispasti smiješna, za predsjednicu je značio povratak njezinu izvornom biću. Ona je napokon mogla biti svoja, bez laži i pretvaranja. Ono što ona zapravo jest. Nitko i ništa. Tako nešto vrijedi svakog potrošenog novčića – piše Ante Tomić za Jutarnji.

27.09. (16:30)

Strašni klaun

Tomić o Labrovićevom performansu: Bilo je i nešto licemjerno, prestravljeno, nasilno i užasno u osmijehu ovoga mudrog i duhovitog umjetnika

Osmijeh je postao gotovo kao dress code. Svi se moraju bez prestanka smijati kao lud na brašno, kesiti kao lude, i konobari u restoranima, i recepcioneri u hotelima i blagajnice u samoposluživanjima. Došao je zakon da svi moraju biti sretni i razdragano dočekivati goste, klijente, pacijente i mušterije – Ante Tomić u Slobodnoj o nedavnom performansu sinjskog umjetnika Labrovića koji je 24 sata stajao na glavnom zagrebačkom trgu i smiješio se.

22.09. (12:30)

Naš = dobar

Ante Tomić: Jedno od najljepših postignuća samostalne Hrvatske – tudume se više ne smije diskriminirati

“Blesani su ovdje zaštićeni. Onaj koji je jedva savladao zbrajanje i oduzimanje brojeva do dvadeset može se žaliti prosvjetnoj inspekciji i na kraju ipak doktorirati na strojarskom fakultetu. Propalice i ponavljači nemaju se čega sramiti. Osvjedočili smo se, napokon, da se i bez škole može. Vidjeli smo karijere koje su nam se jednom činile nezamislive. Poželite što god hoćete, ovo je zemlja u kojoj, bez obzira na talent i trud, doslovno sve možete” – piše Tomić o slučaju profesora matematike u imotskoj gimnaziji za kojeg se roditelje žale da često ruši njihovu djecu.

18.09. (23:30)

A tamburica ubojita samo izdaleka pa se morao odmaknut do SAD-a

Ante Tomić: Smrtonosni bećarac iz Škorine tamburice

Neobično je kod Domovinskog rata da se on stalno mijenja, svaki je dan drugačiji, kao rijeka. Dvadeset pet godina od rata ovdje se još otkrivaju novi junaci i nova junaštva. Eto, na primjer, za Miroslava Škoru bi do jučer rekli da je bio obična, civilna kukavica… Tip ima manje braniteljskog staža od Viktora Ivančića, a nastupa ponosno i uvrijeđeno kao da je on, lično, oslobodio domovinu. On je danas ikona naše borbe i stradanja. On je, kaže, “1991. na ramenu nosio tamburicu.” Pa to je zbilja za popišat se od smijeha – piše Ante Tomić povodom jednog otužnog otkrivanja spomenika pravom ratniku.