Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Nije impotentan, samo reduciranih seksualnih sposobnosti
Baretić: Koji od ovih Mostara je pravi, a koji – reduciranog izričaja?
Nije to ipak bila trica, nego je Dončić bio reduciranoga iskoraka unazad. Nije to bila oružana pljačka, nego reduciran proces financijske transakcije. Nije posrijedi bilo obiteljsko nasilje, nego reducirana razmjena stavova. Nisu beskućnici, nego ljudi reduciranih smještajnih kapaciteta. Nije Otac Domovine pokojni, nego je reduciranih otkucaja srca. Uz kreativan premijerov opis iskaza Ivana Turudića pred saborskim Odborom za pravosuđe, najkreativniji primjer ‘redukcije izričaja’ ovog tjedna stiže iz Mostara, gdje je AI na neobično precizan način odrezao džamije iz svog viđenja panorame Mostara. Mostar je i dalje, skoro 30 godina poslije svršetka krvavog rata, duboko podijeljen grad, s obje strane rijeke podatan svakom potpirivanju mržnje i antagonizma. I zadnje što im treba, i jednima o drugima, i sada i zauvijek, jest reduciranje u korištenju zdravog razuma. Renato Baretić za tportal.
