Basara: Dnevnička nelagoda - Monitor.hr
23.03. (22:00)

Iz pera Crnogorca

Basara: Dnevnička nelagoda

Dočitah konačno „Dnevnik 1989-1995“ iz pera Milovana Đilasa. Uprkos poodmaklim godinama, Đido piše solidnim, jasnim, malčice pretencioznim, epskim stilom, neizbežnim za Crnogorce (svih boja). Uprkos nelagodi, Đilasovi dnevnici su pravi must read jer su prvorazredni istorijski dokument, a osim toga – kad bi se u Srbiji išta moglo dokazati – solidan dokazni materijal. Kao čovek posebnog kova, drugi po rangu najinteligentniji, najobrazovaniji i najpronicljiviji pripadnik komunističke vrhuške, Đilas još 1988. lepo vidi kuda stvar vodi i svojim jakim ahbabima Ćosiću i Bećkoviću – svima, uostalom, koje to može interesovati – kaže da će, nastavi li se tako, Kosovo biti izgubljeno, a Srbija izgubiti rat. Retkima u Srbiji koji ne žive unutar mehura vekovnih iluzija i koji pročitaju Đilasove dnevnike biće jasno kao dan – i dokumentovano – koliko su neznaveni i osioni bašibozuk, bagra i brabonjici bitno uticali na sunovrat, kaže Svetislav Basara.


Slične vijesti

Četvrtak (10:00)

Sve počinje od ideja, kojih nemamo

Gavranović: Kreatori hrvatske ekonomske politike i strategije polaze od brzih rješenja

Kao kriterij za ocjenu gospodarskih odnosa s inozemstvom uzima se pretežito omjer vrijednosti izvoza odnosno uvoza prema ostvarenom BDP-u. Podaci pokazuju da RH u tom pogledu ozbiljno kaska: u zemljama EU, čak i onim tranzitnim, gdje je taj postatak dvostruko veći. Takva drastična razlika proizlazi iz trajno potpuno neadekvatne ekonomske politike, posebno prema izvoznicima. Raskorak izvoza i uvoza zapravo je trajna nepovoljna konstanta hrvatskoga gospodarstva. Presudan je upravo odnos prema industriji, koji je godinama stavljen na marginu. Kao da nam nedostaje jasna vizija kakvu industriju želimo i možemo izgraditi odnosno čime želimo izaći na svjetska izvozna tržišta. Ante Gavranović za Epohu.

Utorak (22:00)

Amen na opću kulturu

Dežulović: Ukazanje velečasnog u Potjeri

Davnih sedamdesetih i osamdesetih, dok je Država bila pod monopolom Partije, a Crkva u kućnom pritvoru, politički komesari i partijski rukovodioci školovani na političkoj školi u Kumrovcu i otuđeni od “baze” bili su tek prazne jednoumne kutije koje stvarni, fizički svijet izvan komitetskih kancelarija i dobro plaćenih partijskih sinekura nije pretjerano zanimao, pa o njemu nisu znali baš ništa. Nasuprot njima, popovi i fratri bili su obrazovani ljudi klasične erudicije i renesansnog interesnog zamaha. Jedna od ključnih osoba mog odrastanja bio je, recimo, fra Ferdo, babin brat, stari franjevac koji je jednako čitao Jeronimovu Vulgatu u originalu i Sportske novosti ponedjeljkom, pa me vodio na Hajdukove utakmice i u poluvremenu ispitivao latinske deklinacije i konjugacije… uvodi u priču Boris Dežulović za N1, prepričavši u kontrastu nastup jednog današnjeg svećenika na Potjeri koji se nije baš proslavio.

Utorak (18:00)

I njima su nešto dali

Krušelj: Plenković nas uvjerava da mu moramo biti jako zahvalni što nije pogurao većinski izborni zakon

Riječ je, kaže, o jednom malog zakončiću od samo dvadesetak člančića. Tu je samo trebalo uzeti kalkulator i nadoštukavati one teritorijalne jedinice s premalo birača i okljaštriti one koje su bile prekobrojne. remijer se čudi sebi i svojima kako su dobro pretumbali, uz minimalna odstupanja. Nije mu jasno zašto se toliko spominje lička megajedinica, od Novske do mora. Pa zar nisu ukinuli jedinicu koja je Zagreb vezala uz Novi Vinodolski? Plenković poentira analizom iz tiskovina da će u jednoj od jedinica oporbeni SDP imati više mandata nego po sadašnjem zakonu. Nije li to vrhunski dokaz HDZ-ove demokratičnosti? Eto, Plenkoviću stvarno trebamo biti zahvalni što od lošega i tendencioznog nije napravio nešto što bi pokopalo i ovu krnju hrvatsku demokraciju. Željko Krušelj za lokalni portal.

Utorak (10:00)

Svaka bi ga mama za zeta htjela

Starešina: Ron DeSantis na papiru ima sve što bi trebao imati sljedeći predsjednik SAD-a

Za predsjednika za dva mandata, s vizijom i operativnim vještinama, koji će na unutarnjem planu oko zajedničkih interesa ponovo ujediniti Ameriku i postati lider zapadnih demokracija u vremenima kad je njihovo vodstvo ozbiljno dovedeno u pitanje globalnim usponom komunističke Kine. Donald Trump, uspješni poduzetnik i bonvivan, to nije ni pokušavao učiniti. Njegov životopis izgleda kao prototip ostvarenja američkog sna, a zbog vrlo liberalnog stajališta prema restrikcijama u vrijeme pandemije bolesti COVID-19 postao je poznat diljem SAD-a. Politički, DeSantis je konzervativac novoga doba, zagovornik funkcionalne pravne države, uključujući i funkcionalnu policiju. Najveća mu je zapreka Trump, Višnja Starešina za Lider.

Ponedjeljak (20:00)

Don Vito Plenković udaje kćer

Klauški: Što Plenković glasnije prodaje blagostanje, to se sve češće mora suočavati sa štrajkovima

“Poučeni svim iskustvima od 2019. godine”, kazao je jučer Željko Stipić iz sindikata Preporod, “uvijek kada se premijer uključuje u konfliktnu situaciju, onda je na pomolu i rješenje”… Kao što don Corleone na dan vjenčanja njegove kćeri ispunjava sve molbe, tako i HDZ u predizborno vrijeme ne odbija zahtjeve sindikata. Kad kupuje glasove, HDZ kupuje na veliko, a svi korisnici državnog proračuna debela su štaka na koju se oslanjaju Plenkovićeve ambicije za ostanak na vlasti. Predizborno vrijeme stanoviti je “happy hour”, kada sindikati osjećaju da je najbolji tajming za ostvarenje zahtjeva, podizanje standarda, iskamčivanje povišica i regresa. Ili makar za sastanak s premijerom. A onaj tko se ugura u Plenkovićev kabinet, neće izaći praznih ruku. I zato, tko god se domogne sastanka s premijerom u godini prije izbora može računati na uspješan ishod razgovora. Plenković nikada ne nosi loše vijesti, to ostavlja suradnicima… piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Ponedjeljak (11:00)

Pjevačica je bully

Andrea Andrassy: Mean Girls – “Kak je debela” ili Bilo prekrasno da nam svima iz usta stalno izlazi isključivo cvijeće, ali to nije stvaran život

Andrea je zauzela stav i gnjevno se osvrnula na glavni celebrity trač događaj u zadnje vrijeme.
“Jesi vidjela što je objavila Pjevačica?”
Nemoj… ignoriraj… bit će neugodno kasnije…
“Ona za koju je prolaznica rekla da je debela?”
Produženi vikend je… ljudi će zaboravit do srijede… nemoj…
“Čekamo kolumnu.”
Jebi ga, ne da mi se ić ugodnijim putem, takve stvari ćemo ostavit nekom drugom. Ne znam jesam li ikad dobila više upita u inbox za određenu temu – zapravo znam, nisam.
Napiši, kaži, obradi.
Ne želim, ne želim, ne želim.

I ipak je napisala kolumnu, a radi se o ovom, jer Andrea to ne želi linkati. I još, kaže Andrea: I pogledajte Mean Girls ako niste, it’s a masterpiece.

Ponedjeljak (09:00)

A što poslije strmopizda?

Basara: Evo sinopsisa za sledeću epizodu večnosti propadanja

Visoki Vučić se iznenada strmopižđuje sa vlasti, Đido (Milovan Đilas) postaje predsednik, Guzijan (Vuk Jeremić) premijer – ili obratno, zavisi kako će se dogovoriti posle tri godine natezanja – Zelenović postaje komandant RM, oduševljenje se širi Srbijom, počinje doba prosperiteta i dugog i srećnog života.
Počinje qwrz. Pre svega, Vučić se nikada neće strmopizditi onako kako se strmopizdio Tadić, dakle definitivno i neopozivo, SNS se nikada neće raspasti onako kako se raspao DS, što će reći – ko mačje jebalište. Izgubiće, naravno, SNS 3/4 članova – jedna trećina će preleteti u stranke-pobednice – ali će uz Vučića ostati stotinak hiljada dajhardsa, koji će koliko sutradan posle strmopizda iz opozicije nastaviti da rade ono što su radili dok su bili na vlasti. Znate šta. Znate kako.
Dakle, u startu se ništa ne menja u sistemu srpskih podela, tj. srpskih bipolarnih poremećaja. Zato idemo na medije. Hoće li se oni „upristojiti“? U početku – da, ali samo donekle i samo dok ne „ispipaju“ teren. Velika je, naime (i neiskorenjiva), srpska zabluda da jaki srpski ljudi medijima daju takozvane odrešene ruke i licence to kill. Obratno: mediji su ti koji jakim srpskim ljudima daju moć i dreše ruke. Mediji su konstanta. Jaki ljudi su promenljiva… I cijeli tjedan tako odlično ultradžabakreči Svetislav Basara. Tu su mu sve kolumne.

02.06. (19:00)

Ironije li

Vučetić: Domoljubni Hrvati slave državnost socijalističke Hrvatske

Kada bismo ozbiljno uzeli tezu da je temelj suvremene hrvatske države Domovinski rat, onda imamo ozbiljan problem. Naime, iako smo pobijedili u Domovinskom ratu, a u njemu je, makar tako tvrdi svaki iole domoljubni Hrvat, stvorena samostalna Republika Hrvatska, naša pobjeda je lišena državnosti, jer obilježavamo državnost države koja je, ovako ili onako, pripadala Jugoslaviji, a Jugoslavija nam je, sjetite se, neprijatelj. Iz ovoga slijedi da je naša državnost stranačka i, naravno, jugoslavenska, a kako se domoljubniji dio naše populacije ponosi ovakvom državom jer ona nema veze s jugoslavenstvom, onda je jasno da su najdomoljubniji među nama ili potpuno nesposobni za umsku aktivnost, čak i niže razine ili su, pak, inficirani jugoslavenstvom. Marko Vučetić za Autograf.

01.06. (13:00)

Ajde Mate, pokaži nam da svi budemo za te

Šajatović: Mate Rimac (još uvijek) nije uspješan poduzetnik

Ako pod uspješnim poduzetnikom podrazumijevamo osobu koja spaja ideju, novac i ljude, koja zajednički stvara proizvode ili usluge čijom prodajom se stvara veći prihod od rashoda, onda u Rimčevu slučaju nedostaje zadnja karika – tržišna verifikacija njegovih proizvoda. Rimčevi zaštitnici odmah će reći da su to projekti u razvoju. O. K., ali dok iz razvoja ne prijeđu u ostvareni profit na tržištu, Rimac je još nedokazano uspješan poduzetnik. Isprika, ali dok se ekstremno PR-ovski podgrijava slika o uspješnosti, neka bude dopušteno postaviti jednostavno pitanje: ‘Kad planirate ostvariti operativnu dobit?‘ Treba biti fer pa priznati da novac koji je Rimac osigurao od investitora stvara radna mjesta i potrošnju. No, za održivost ipak je važno ostvarivati i pozitivan financijski rezultat. Miodrag Šajatović za Lider.

31.05. (00:00)

Ne vjeruj HDZ-u ni kad darove nosi

Krušelj: Veliki ‘darivatelj’ Plenković lokalnu samoupravu izlaže bijesu biračkog tijela

Biračko tijelo po logici velikih brojki čine oni koji su jednim dijelom interesno vezani uz proračunske transfere, a takvih je jako puno, dok su drugim dijelom neinformirani, nezainteresirani ili iz tko zna kojih razloga neskloni bilo kojem vidu oponiranja i prosvjedovanja protiv odluka vladajućih, koji god oni bili. Potonji će, poslužimo li se premijerovim rječnikom, grintati negdje u kutu i iza čvrsto zatvorenih vrata. Nije sigurno ni hoće li imati petlje i na biračkom mjestu izraziti što doista misle o ekipi iz Banskih dvora. Jer, tko zna što donosi eventualna promjena vlasti?! Budući da svaki glas jednako vrijedi, Plenkovićeva je stranka dobro procijenila da tu još uvijek nema kritičke mase koja bi bila u stanja reći ‘dosta je bilo’. Zato je iz poteza u potez sve bezobzirnija i radikalnija u kreiranju nepoštene izborne utakmice, i to trostruke, koja slijedi od proljeća iduće godine. Nekadašnji Poletovac Željko Krušelj o nacionalnoj temi za lokalni medij.