Basara: Džaba dogovor (o Kosovu je riječ) - Monitor.hr
31.08.2022. (08:00)

Ni rat ni mir

Basara: Džaba dogovor (o Kosovu je riječ)

Razmotrimo hoće li biti pičvajza ili će se naći neko „rešenje“ i postići neki „dogovor“. E sad, to je više filozofsko nego političko pitanje. Filozofski posmatrano, može se naći svako rešenje i svaki se dogovor može postići izuzev u situacijama kad se rešenje ne traži i kad se nikakav dogovor ne želi. A Srbija i Kosovo su upravo u toj situaciji. Nemojmo se zamajavati. Stvar na terenu stoji ovako: kosovski Albanci većinski žele Kosovo bez ijednog Srbina na njemu, Srbi pak većinski žele kosovsku teritoriju bez Albanaca ili – u najgorem slučaju – sa Albancima koji će se zadovoljiti pravljenjem kora za pitu i baklave i struganjem drva… Kao ovlašćeni diler za džaba krečenje ponoviću po stoti put: neko rešenje se može naći i nekakav se dogovor može postići samo u direktnim pregovorima Srba i Albanaca. Sve ostalo je džaba krečenje – piše Svetislav Basara.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Buka u modi

Jokić: Mladi Slavonci ne griješe: Turbofolk će uskoro biti lanjski snijeg?

U doba u kojem se čini da je glazbeni val predvođen Aleksandrom Prijović nezaustavljiv, glasovi mladih s istoka Hrvatske ukazuju na to da je njegov vrhunac možda već prošao. Još će se neko vrijeme puniti velike dvorane, ali ‘upozorenja’ iz 3.c treba ozbiljno uzeti jer slavonske učionice diktiraju glazbene trendove. Štoviše, one su prije gotovo 20 godina i najavile turbofolk. U istraživanju koje smo u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu 2003. godine provodili širom Hrvatske postavili smo ista pitanja kao i prošle srijede. U to preddigitalno doba folk i turbofolk nisu bili vidljivi ni prisutni u hrvatskom medijskom prostoru, već pomalo zabranjeno voće bez radiostanica posvećenih takvoj glazbi. Prije 21 godinu slušali su Milu Kitića, dok su im na plejlistama danas Leb i Sol i Disciplina kičme. Povijest suvremene glazbe ukazuje na prolaznost trendova. Posebice je tako u današnje instant doba, karakterizirano masovnom produkcijom i drugačijim načinom slušanja glazbe, u kojem ključnu ulogu igraju streaming servisi i društvene mreže poput TikToka. Boris Jokić za tportal.

Jučer (09:00)

Svega će bit, al' pravosuđa neće

Dežulović: Kad se suci kajlaju

Istog utorka kad se hrvatski premijer svojim osebujnim izričajem čudom načudio što europsko tužiteljstvo nema povjerenja u hrvatsko pravosuđe, objavljena je vijest kako je sudac Općinskog suda u Splitu – rasterećen i opušten nakon “ulaganja u kvalitetnije uvjete rada u pravosuđu” – oslobodio kolegicu sutkinju zadarskog Trgovačkog suda optuženu da je u centru Supernova Zadar ukrala više odjevnih predmeta. Svoju odluku sudac je obrazložio riječima da se “ovako nešto svakome može dogoditi u stanju stresa, gubitka potrebne pažnje i koncentriranosti za činjenje i najbanalnijih radnji koje život sa sobom nosi”, te “vrlo životnim i logičnim iskazom” kolegice, koja je “zamišljena i izvan misaonog fokusa jednostavno išetala iz trgovine zaboravivši platiti”.

“Imam dojam da se suci međusobno kajlaju i jedan drugome smještaju kad mogu“, lijepo je ono desetak dana u svom vrlo životnom i logičnom iskazu rekao Njonjo.

Čudo je, kako vidite, iskaz. Pardon, izričaj.

Najzad, promislite malo: svakome se može se dogoditi da uslijed gubitka pažnje i koncentracije za činjenje i najbanalnijih radnji reducira svoj izričaj, pa promišljen, zamišljen i izvan misaonog fokusa jednostavno išeta iz države zaboravivši platiti. Po toj logici doći ćemo do toga da je cijeli HDZ zločinačka organizacija. Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (14:00)

Oprosti im, jer ne znaju što čine

Vučetić: Hrvatskoj katoličkoj mladeži ustaštvo je poželjno i moralno

Današnja se hrvatska katolička mladež odgaja u duhu prevrednovane povijesti, njima ustaški pokret savršeno paše uz katoličanstvo. Ustaštvo se više ne skriva, ono se podrazumijeva kao nešto poželjno, moralno i ispravno. Ta famozna ”hrvatska katolička mladež” ustaški pokret doživljava kao nešto od boga željeno, dok partizane poima kao bezbožne ubojice. Ne može neki vjernik biti načelnik u režimu kvislinške države rasnih zakona i logora, a da nad sobom nije počinio zločin iz mržnje prema vjeri. Ustaštvo je, između ostalog, i zločin iz mržnje prema vjeri. Hrvatska je, a to je vidljivo iz ovih ali i brojnih drugih primjera, zemlja prevrednovane prošlosti. Zato nam je prošlost iznimno bitna, ona izaziva žive rasprave, ali i sukobe. Naša prošlost, prije svega, nije naša, a nije, baš kao što je slučaj i sa svim ostalim prevrednovanim stvarima, dovoljno stara, jer je tek nedavno nastala. Marko Vučetić za Autograf.

Petak (20:00)

Razgovor ugodni

Ivančić: Izvještaj iz ordinacije

“Marko Milić, portparol moje vlade, zadužen za odnose s javnošću. Dođe dakle Marko do moje kancelarije, onako sav ljepljiv i migoljav kao inače, i kaže ovako: Ako više ne postoji nikakva razlika između politike i odnosa s javnošću, to jest ako se kompletan sadržaj politike sveo na odnose s javnošću, tko je kome šef, vi meni ili ja vama? Ja ga frapiran upitam: Zašto bi ti meni bio šef, pobogu, Marko? Kaže on meni: Zato jer se čitavo vrijeme ne bavite ničim drugim osim što reklamirate rad i postignuća svoje vlade, a ja sam na čelu odjela koji se treba baviti reklamiranjem rada i postignuća vaše vlade. Znači, tko bi kome morao izdavati naloge, vi meni ili ja vama?”

“I što ste mu rekli?” upita doktor Grković.

“Poslao sam ga u pičku materinu”, reče Plenković.

“To je dobro”, kaže doktor Grković.

“Zašto je dobro?” pita Plenković.

Onako, zbog dinamike teksta“, slegne ramenima doktor Grković. “Nije to bila medicinska napomena.”

Viktor Ivančić opisuje razgovor premijera i njegovog liječnika, za Novosti.

Petak (17:00)

Pouka dana: izbjegavati žutare (ili samo listati kvalitetne kolumniste u njima)

Basara: Propast Y kromosoma

„Nestaje hromozom Y, evo šta to može da znači. Ako neko u budućnosti poseti Zemlju, možda zatekne nove ljudske vrste.“ Krv ti jebem, šta drugo reći. Mada ne vidim zašto bi iko ikada – ne samo u budućnosti – od svih lepih mesta u vaseljeni posetio baš Zemlju, ako bi se takva budala i našla, garantujem da bi zatekla istu vrstu tupsona koja, radi privlačenja dvesotinak klikova, mlati praznu slamu i kenja na besmislene teme, pa se posle čudi zašto dr Nestorović-Pulomologović na istu priču dobija 5% glasova. „Broj muških hromozoma je za poslednjih 166 miliona godina spao sa oko 9.000 na bednih 55, što znači da će, nastavi li se propast Y hromozoma ovim tempom, poslednji muški hromozom nestati za oko 11.000.000 godina. A šta će biti posle? Biće izgleda kao u onom vicu šta je bilo prije – kokoška ili jaje, na šta je Mujo mudro odgovorio Hasi da je prije bilo svega.

U tom smislu skori nestanak muškaraca bar u Srbiji neće biti neka naročita šteta jer osobe koje nose qwrza bez pokrića i koje tokom karijere promene tri-četiri ideologije – u suštini i nisu muškarci, nego ženski polni organi muškog pola – kaže Svetislav Basara

Četvrtak (14:00)

Ne bi samo uzimali, nešto bi i dali

Šajatović: Što bi strani ulagači da im je četiri godine vlasti

Nedavno je predstavljen dokument koji bi zadovoljio tražene uvjete: viziju, hrabrost i znanje, uza samo tri prioriteta. Riječ je o ‘Bijeloj knjizi‘ predstavljenoj na skupu Udruge stranih ulagača. Glavni je cilj ‘zadržavanje, povratak i privlačenje ljudi radi demografske stabilizacije‘. Prvi izvedeni cilj jest ‘dostizanje 90 posto prosjeka realnog dohotka po stanovniku Europske unije‘. Drugi je izvedeni cilj ‘Hrvatska među top 25 poslovnih i investicijskih destinacija u svijetu do kraja ovog desetljeća‘. Mnogo je dokaza o tome kako poduzeća koja kontroliraju strani vlasnici natprosječno mnogo izvoze. Nedostaje dio o tome koliko sudjeluju u uvozu. Ako to i zanemarimo, zaključak je da bi trebalo poticati prije svega ulaganja u industrijske projekte s obećanom visokom dodanom vrijednošću. S mnogo robota i ne previše zaposlenika – Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (18:00)

Tek toliko da ne zaboravimo na njega

Postnikov: Ivica iz vica

Posve je razumljivo to što Todorića nitko ne shvaća ozbiljno. Kako bi i mogao, kada je njegov program kombinacija neprorađenih ličnih trauma i bezličnih ideja o tome što bi valjalo ponuditi biračima. Pa se bijes zbog gubitka Agrokora pretvara u najavu beskompromisnog obračuna s domaćim političkim kriminalom i stranom nelojalnom konkurencijom, pa se nižu obećanja većih plaća, poduzetničkih olakšica, braniteljskih prava, antikoruptivnih politika… Todoriću se možemo smijati samo ako zaboravimo da se hrvatska ekonomija, umjesto na njegove potplaćene blagajnice, danas sve više oslanja na daleko potplaćenije i obespravljenije imigrantske radnike i radnice. Da je poljoprivreda svedena na izvoz jeftinih sirovina dok u trgovačkim centrima kupujemo sve skuplju uvoznu hranu. Da je izlet u stranačku politiku ionako tek sporedni dio Todorićeve vendete, koju – dok kod kuće promovira ekonomski suverenizam – vodi pred sudom u Washingtonu, pokušavajući od Hrvatske naplatiti milijarde eura. Boris Postnikov za Novosti.

Utorak (17:00)

O ne, o ne, o ne, o po još koji put ne!

Dežulović: Šokantno! Uznemirujuće!

Društvenim mrežama i manje, hm, specijaliziranim novinama i portalima od cijelog je Josipinog koncerta, razumljivo, zanimljiva bila samo njena kratka upadica o zagrebačkoj Areni pa smo uskoro dobili i integralnu snimku te fusnote. “Meni je moj menadžment rekao, ‘ne, Josipa, mi smo htjeli Arenu’. O ne, o ne, o ne, ne!”, uhvatila se za glavu dobro raspoložena diva na pozornici male dvorane Doma sportova. “Pa sad zapravo svi idu u Arenu. Ne, meni tamo naprosto nije mjesto.” Već koji sat kasnije jedan portal prenio je snimku uz kratku vijest s naslovom – “Josipa Lisac podigla Zagrepčane na noge, priznala što misli o Areni.

Nismo tako ni popili jutarnju kavu, a već smo imali otkriće kako je hrvatska muzička diva opaskom “meni tamo nije mjesto” mislila na srpsku turbofolk zvijezdu Aleksandru Prijović i njenih već čuvenih pet rasprodanih zagrebačkih Arena... Dalje nisam pratio pa nisam znao ni dokle je došla istraga ni da li je poremećena krvoločna zvezdoubica J. L. (74) u bekstvu i da li je od nesrećne Aleksandre Prijović uopšte išta ostalo. Sve dok nekoliko dana kasnije svi mediji nisu prenijeli demanti Josipe Lisac.

“‘USTAŠE, PIČKA VAM MATERINA!’: uvrijeđena zbog pisanja hrvatskih medija Josipa Lisac zauzela policijsku postaju u ličkom Srbu, minirala prugu Knin-Drvar i podigla narodni ustanak!”, ekskluzivno je na koncu otkrio kolumnist portala N1 (a vi pogodite koji i u kojem kontekstu).

26.02. (20:00)

Njihov je bog s malim b

Vučetić: U Hrvatskoj su najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva

Kršćanstvo je zajedništvo koje gleda potrebe drugih. Kršćanstvo je altruistično i mirotvorno, ono ne pokorava, nego se, modelom oživotvorenim u Isusu Kristu, inkarnira u stvarnost drugih, a da tu stvarnost ne poništava. Mi, nažalost, na razini povijesti ne možemo pronaći primjera kako izgleda to savršeno kršćanstvo, ono se, uostalom, i kao ideja socijalizma nikada nije ostvarilo u društvu. Riječ je o objektivnom, nikad ostvarenom idealu, ali i živom subjektivnom iskustvu. Istinske kršćane je lako prepoznati, oni su definirani, ne odustaju od vlastitog života, boga ne izdaju, drugim ljudima se ne nameću. Oni shvaćaju da je bog taj koji ima plan, i to plan spasa. Lažni kršćani su ljudi križa i razapinjanja. U Hrvatskoj su, nažalost, najglasniji pripadnici lažnog kršćanstva, njihove namjere i njihov zadatak je da hrvatsko društvo pribiju na križ, da ovu državu ubiju i iskoriste, baš kao što su ubili i iskoristili boga. Marko Vučetić za Autograf.

26.02. (19:00)

Ako Europa ide udesno, zašto ne bismo i mi?

Đikić: Interesno udesno

Kao što vidimo, Plenković nastoji maknuti fokus priče o Turudiću s njegovih laži, otkrivanja istražnih informacija osumnjičenim ljudima, druženja s polusvijetom i likovima iz podzemlja, s nepostojanja relevantne sigurnosne provjere tog čovjeka i izričitog odbijanja da se nađe način da se provede ta provjera, to jest s Turudićeve posvemašnje nedostojnosti za dužnost na koju ga je izabrala parlamentarna većina, i prebaciti sve na teren političke borbe te tempiranih političkih udara na HDZ-ovu vlast.Nazivajući ga domoljubom i pravim Hrvatom, zapravo, izbor Ivana Turudića ponajprije je možda bio motiviran HDZ-ovim predizbornim nabacivanjem desničarske fasade na proeuropsko lice i homogeniziranjem svojih glasača, a ne prkošenjem Zoranu Milanoviću i osiguravanjem stranačkih i privatnih bokova od udara domaćih i europskih tužitelja. Radi se najvjerojatnije o koktelu spomenutih motiva u kojem, ispostavlja se, prigodno napumpavanje HDZ-ovog desničarskog karaktera preuzima dominaciju. Ivica Đikić za Novosti