Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
16.09.2019. (06:30)
Basara: Kako priznati Kosovo? Vrlo lako.
Sad silazimo u srce kosovske tame. Kako će, možda se pitate, Vrhovni priznati Kosovo kad neprestano ponavlja da Kosovo nikad ne možemo priznati? Vrlo lako i vrlo srpski, po receptu blaženoupokojenog Oca Nacije koji je vaktile ustvrdio – a ustvrda mu propraćena pansrpskim ovacijama – da “mi možemo i ono što ne možemo”, sledstveno čemu ćemo Kosovo (kad kucne čas, a sve je bliži) priznati upravo zato što to ne možemo, a moramo. Neće nam, uostalom, biti prvi put… – piše Svetislav Basara za Danas.
