Basara: Mistika srodnosti - Monitor.hr
18.06. (14:00)

Braća po iluziji

Basara: Mistika srodnosti

Možda smo u stvari već i propali. Jer evo šta kaže Dimitrijević: „I Srbi i Rusi nestaju. Pre svega demokratski – pardon, lapsus – demografski.“ „Rusija se“, zbori nadalje Dimitrijević, „drži kao nuklearna sila, ali vodi jedan rat protiv Zapada (preko Ukrajine) u kome stradaju samo oni (Rusi) jer i Ukrajinci su Rusi, bez obzira na veštačko stvaranje ukrajinske nacije.“

A đe smo mi tune, u čitavom tom zavetnom nestajanju? Dimitrijević kaže da smo u lošoj situaciji, „pod američko-briselskom okupacijom, sa nenarodnom vlašću odevenom u srpsku zastavu“. „I tome se“, dodaje, „kraja ne vidi. Kao da je Bog dopustio da naši neprijatelji pobede i uklone nas sa ovog sveta.“

Možda će Dimitrijević jednog dana pravoslavnoj braći Rusima i Srbima rastumačiti misteriju otkuda to da se idolopoklonički Zapad bori protiv nas i Rusa (200 miliona) ako smo se već i mi (jebo ja nas) poklonili zapadnim idolima progresa i bla-bla-bla, ali to nije – i neće biti – tema naše kolumne. Stvar stoji ovako: bliskost (i sličnost) Rusa i Srba je budno sanjarenje, puki wishful thinking. Svetislav Basara


Slične vijesti

Utorak (08:00)

Obrana i zaštita od trojanskih dušeka

Dežulović: Dosjei X: srpska sanjarica HV-a

Već sutradan, da skratim priču, ministar obrane Ivan Anušić otkazao je već gotovu narudžbu tisuću i sedam stotina novih madraca za opremu vojnih objekata, koje je Ministarstvo preko tvrtke Komforta iz Slavonskog Broda kupilo od tamošnjeg SB Fleksa: ispostavilo se, naime, da su rečeni madraci proizvedeni u njihovim pogonima u – Srbiji!

Ukratko, da uopšte nije bila reč o madracima, nego o dušecima. Konačno, uvidom u specifikaciju otkrivena je i tajna paranormalnih fenomena u spavaonicama Hrvatske vojske: nabavljeni srpski dušeci bili su, naime, iz serije Best Memory 20, ponosa SB Fleksa, s izravno u navlaku ušivenom – Visco Memory pjenom!

Da, gospodo, memorijska pjena: više petabajta slavne srpske istorijske vojničke memorije čuvali su SB Fleksovi Best Memory dušeci “made in Serbia” nego cijeli podatkovni megacentar Pantheon AI u Topuskom.

A Ivan Anušić? Otkako je za Hrvatsku vojsku nabavio nove madrace – istinabog, mrvu skuplje, ali hrvatske – ministar, hvala na pitanju, spava kao beba. Boris Dežulović za Novosti

Nedjelja (15:00)

Oni su cancel kulturu i izmislili

Basara: Kancelovanje

Masovna histerija poznata kao kancelovanje iliti kultura otkazivanja zbog „javnog iskazivanja neprihvatljivih stavova, kršenja društvenih normi“ – koja se manifestuje društvenomrežnim ostrakizmima, javnim sramoćenjima, napušavanjima, bojkotima i izopštavanjima, u svetu je relativno nova pojava, ali je u Srbiji veoma star zanat. Ne kažem da u Srbiji nema osoba koje ne bi trebalo kancelirati – ima ih tušta i tma – ali nekako mi upada u oči da su, bar u Srbiji – i bar u prošlosti – kanceliranju podvrgavane uglavnom osobe koje i nije trebalo kancelirati ili 2 osobe koje je trebalo kancelirati pre nego što su se kvalifikovale za kanceliranje. Svetislav Basara

31.07. (22:00)

Prolaze, a psi ostaju

Ivančić: Karavane

IP: Fino smo ti rekli, Josipe: Dabro je zaslužio da bude naša prethodnica. Naša avangarda. Specijalna izvidnička postrojba u jednoj osobi. Prvi dolaziš na teren, ispituješ situaciju i pripremaš uvjete za ono što slijedi.

AP: Tako je. Nastupaš kao samostalni politički subjekt, a ustvari si preteča šire političke grupacije. Vučeš vlast za sobom, takoreći. Zato ćemo, prema planu i programu, sve ovo što sad laješ pedantno odšutjeti.

JD: Ranije ste me znali i popljuvati.

AP: Znam, a sad ćemo šutjeti. Podižemo letvicu. Napredujemo.

IP: Tako je. Znači, ti ispostavljaš maksimalistički zahtjev, koji mi zasad mudro odšutimo, pa ga poslije kraćeg vremena djelomično uvažimo, a kad prođe još neko vrijeme, ako bog da, usvojimo ga potpuno.

AP: Realiziramo ono od čega se danas šutke distanciramo. Ali postupno, u razumnome ritmu. Shvatio si taktiku: Dabro laje, karavane dolaze! Ono što iz tvojih usta danas zvuči bizarno, sutra će biti normalno.

IP: I tako step by step dođemo do ustaške države.

AP: Pardon, ja je nikad neću tako zvati.

Zamišljeni razgovor u režiji Viktora Ivančića za Novosti

31.07. (15:00)

'Srdačan pozdrav i sretan toplinski val svima koji slave'

Andrassy: Prije umjetne inteligencije uništit će nas – prirodna neinteligencija

Baka koja je dobronamjerno postavila bazen na ulicu, otac koji s djecom vesla SUP-om na buri, idioti koji pretjecaju kolonu, vozači BMW-a koji bi svakom autu ispred sebe penetrirali u anus, djeca na romobilima, vozači skutera koji tipkaju na mobitelu za vrijeme vožnje, pješaci koji se bacaju na cestu do ljudi koji bi se igrali s dupinima iako im je strogo preporučeno da to NE RADE… Andrea Andrassy o svom povratku s mora za Miss7: Ne razumijemo mi ništa, valjda zato što nismo obdareni prirodnom neinteligencijom ljudi koji, čini se, ljeti daju sve od sebe da se što prije ubiju ili barem značajno ozlijede, a ako usput ubiju i nekog drugog i/ili zapale šumu, uvijek mogu reć da to nisu napravili namjerno. Uništit će nas AI, kažu, postat ćemo taoci umjetne inteligencije, a zapravo smo već odavno u talačkoj krizi predvođenoj prirodnom neinteligencijom …

26.07. (21:00)

Da može, uveo bi carinu i na zrak

Beck: Svijet je preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingtona

Ne znam ima li smisla komentirati izjave Donalda Trumpa – izbacuje ih u golemim količinama, teme su izabrane nasumce, a sadržaj uglavnom lažan, besmislen ili proturječan – ali bilo mi je simpatično kad se srdio zbog dima od kanadskih šumskih požara: durio se zato što je SAD “nepotrebno preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim zrakom”, i to zato što su Kanađani nemarni i loše održavaju šume. Podsjetio me na Bjesomara, demonskog lika iz priče o Potjehu Ivane Brlić Mažuranić, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

A to što su u njegovoj zemlji dva i pol stoljeća nakon Revolucije prestali održavati demokraciju, i toliko zapustili svoj stranački život da je posve zarastao u šikare korupcije, nepotizma, monopola i iracionalnih ciljeva, i da je cijeli svijet preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingona? Cijeli tekst na Narodu

26.07. (20:00)

Nismo više u komunizmu pa da bi to bilo zabranjeno

Dežulović: Das Gespenst des Kommunismus

Imam nekoliko loših vijesti za hrvatske desničare i socijalne liberale. Komunističke i marksističke ideje ne proučavaju se samo u Hrvatskoj i ne uče samo u Zagrebačkoj školi komunizma: marksizam se uči i proučava na svim europskim sveučilištima, koristeći dakle sve raspoložive “gradske i državne prostore i druge javne resurse”. A ono komunističko, kako rekoste, “političko djelovanje”? Nije za osobe tanjih živaca i pameti: komunističke partije, vjerovali ili ne, najnormalnije djeluju u većini europskih država, a dvije takve, sve sa srpom i čekićem u grbu, posve legalno djeluju čak i u Sjedinjenim Državama! Komunista, štoviše, ima i u Europskom parlamentu… nije toliko zbog njihovih ambicioznih planova da restauriraju sovjetski imperij, podignu željeznu zavjesu, otvore gulage i obnove komunističku Jugoslaviju, koliko zbog njihove posve neambiciozne socijalne politike i strategije – priuštivog stanovanja. Boris Dežulović za Novosti

24.07. (00:00)

Sorite bivši kolege, ali program im je bio predobar

Krušelj: U društvu zasnovanom na korupciji prevare birača unosan su posao

Mijenjanje stranačkih klubova i kupoprodaje zastupnika prate Sabor od njegova formiranja prije tri i pol desetljeća. Prvi se veliki lom dogodio već u proljeće 1990., ali iz političkih razloga. Tada je većina srpskih zastupnika SDP-a istupila iz stranke i mahom prešla u novoformirane srpske stranke, od kojih su neke sudjelovale i u agresiji na svoju domovinu. Druga se velika saborska drama odvijala 1994., ali na HDZ-ovoj strani, kad su kad su iz njega izašli Stipe Mesić i Joža Manolić i formirali Hrvatske nezavisne demokrate, ali je Tuđman u hipu uspio slomiti parlamentarni puč. . Posljednje je značajnije HDZ-ovo previranje bilo kad su se početkom 2000-ih godina Ivo Sanader i Ivić Pašalić borili za lidersku poziciju.

Indikativno je da do značajnijeg kadrovskog preskakanja nije došlo ni u liderskom srazu Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića, što znači da je stranka u međuvremenu oblikovala svoje mehanizme za destimuliranje zastupničkih transfera. Poigramo li se poznatom uzrečicom o „batini i mrkvi“, težište je prebačeno na ono potonje, jer je svaki zastupnik znao da je HDZ uvijek puno unosniji izbor od svake potencijalna alternative. Nitko nikada ne nudi toliko koliko to može i hoće vladajuća stranka. Nije to nimalo lijepo za hrvatsku demokraciju, ali je vrlo efikasno. Željko Krušelj za Danicu.

22.07. (21:00)

Plaža kao ratna zona

Svi ih znamo: 14 tipova ljudi koji nam redovito pokvare ljeto na plaži

Andrea Andrassy opet je uzela pero u ruke i za Miss7 sastavila novu listu plažnih specimena od kojih dobivamo osip brže nego od sunca. Na popisu su se našli svi: od Miss zornice koja rezervira tri kvadrata žala ručnikom u 4 ujutro, preko likova koji na plaži rade pedikuru, pa sve do “Profešnal šokiranih turista” i influencera koji teroriziraju vlastitu djecu radi dobre fotke.

22.07. (13:00)

Kad je bal, nek je...

Jergović: Nekoliko riječi o tome kako je nastao pederbal

Riječima materinjeg jezika valja čuvati njihova izvorna značenja. Tako, eto, i riječ pederbal. Iskovana od grčke riječi paiderastḗs i francuske riječi bal, ova je složenica nastala na prostoru i među svijetom koji ne samo da je u svoj govor uključivao golemi kontingent germanizama, nego je vrlo često bio i dvojezičan, pa je u obiteljskom govoru slobodno kombinirao njemački s hrvatskim. Riječ pederbal nastala je iz darovitog i domišljatog ruganja, onako kako su nastale i mnoge druge nove riječi našega jezika. Ono što je sigurno jest da takva riječ nije postojala prije 1900. godine.

Ima li u složenici pederbal ičega homofobnog? Danas to pitanje zvuči aktualno, pa bismo se ozbiljno trebali namučiti oko njega. Ali u ono vrijeme, sada već prije skoro pola stoljeća, ne bi vas ni razumjeli da ste ih takvo što upitali. U tu riječ bila je ugrađena misao o tome da je prostor muške društvene ugode i afirmacije još uvijek širi od prostora ženske društvene ugode i afirmacije. Ta riječ odnosila se upravo na muškarce koji tom svijetu nisu pripadali živeći na marginama jednoga (tada se tako činilo) odumirućeg patrijarhata i u sigurnosti heteroseksualne i bračne idile. Njima su se njihove žene s dragošću rugale da idu na pederbal. Eto, to je značenje ove riječi koju nipošto ne bi trebalo zaboraviti, jer je u njoj, u toj riječi, jedna povijest našeg svijeta.  Miljenko Jergović za svoj blog.

21.07. (13:00)

A da izbacimo kvalifikacije i jednostavno pozovemo sve?

Dežulović: Leteći cirkus Giannija Infantina

Dok su tako onih dobrih, starih dana na Mundijalu u Engleskoj 1966. nedjeljni finalisti Argentina i Španjolska u Grupi 2 igrali još i sa strašnom Beckenbauerovom Zapadnom Njemačkom – u Grupi 1, samo podsjećam, tada su igrali i Brazil, Urugvaj i Francuska – sportski će novinari šezdeset godina kasnije mozak morati rastegnuti do jaja kako bi na Mundijalu u Americi neku grupu nazvali “skupinom smrti”. Uz pomoć našli statistike, koeficijenata i Opta Power Ratingsa “skupinom smrti” ambiciozno su onda proglasili Grupu I s Francuskom, Senegalom, Norveškom i Irakom.

Moćna Nizozemska ili strašna Njemačka, recimo, ovoga su ljeta ispale već u prvom kolu eliminacijske faze i nisu ušle niti među šesnaest najboljih – onoliko dakle najboljih koliko ih je nekad uopće igralo svjetsko prvenstvo – a velika Italija, četverostruki prvak svijeta, ne samo da se nije uspjela plasirati na Mundijal – toliko besmisleno proširen da se na njega preko Lige nacija upisala čak i Švedska, koja je u svojoj kvalifikacijskoj grupi bez ijedne pobjede bila uvjerljivo posljednja – nego se nije plasirala već treći put zaredom.

Mafijaši iz obitelji Infantino za sljedeće svjetsko prvenstvo, čudovišni leteći cirkus koji će se igrati u šest zemalja na tri kontinenta, već sad najavljuju dodatno proširenje formata na čak šezdeset i četiri reprezentacije. Što znači da će se igrati suludih stotinu dvadeset i osam utakmica, ili gotovo jednako koliko na prvih šest svjetskih prvenstava – od Urugvaja 1930. do Švedske 1958. – zajedno! Što je svakako odlična vijest za zemlje iz “skupine smrti”, Uzbekistan, Laos, Butan i Srbiju, ali upravo nameće pitanje – tko će uopće otpasti? Dobro, jasno, osim Italije? Boris Dežulović za N1