Basara: Posle ebenje nema kajanje - Monitor.hr
07.11. (08:00)

A zato kažu da je politika kurva

Basara: Posle ebenje nema kajanje

Ovojesenje predizborne radnje na krv i nož zavađenih (jebenih) stranaka (svih boja) kao jaje jajetu liče na prethodne predizbornosti, što će reći da su nemaštovite, neduhovite, jednom rečju dosadne ko proliv. Majke srpske propagande (svih stranka i boja) daleko su od, recimo, makedonskih, koje su majstorski „osmislile“ efektan predizborni spot. Kratak opis spota. Budi se neko devojče, očigledno mamurno, ugleda pored sebe nepoznato momče, skoči ko opareno, drekne: „Koj si, be, ti, otkud ti ovde“, a momče, takođe mamurno, zboruva: „Ti si me lično sinoć izabrala, posle ebenje nema kajanje.“ – tako počinje svoju kolumnu Svetislav Basara povodom skorih izbora u Srbiji zakazanih za 17.12. ove godine.


Slične vijesti

Srijeda (07:00)

Kukala im majka

Basara: Vesela braća

Tokom dugog života, Uroš Predić je naslikao mnoga remek-dela, a ono koje moja neznatnost najbolje voli nazvao je „Vesela braća, žalosna im majka“. Budući realista, Predić je naslikao jedan realan događaj, tačnije seriju događaja: grupu, naime, lola bekrija koji su u ranu zoru, vraćajući se iz birtije, pevali uz gajde na sav glas i budili seljane Predićevog rodnog sela Orlovata, da svi vide kako se oni vesele, ćerdaju imovinu i, uopšte, kako su iznad seoske situacije. E, upravo na tu sliku me je podsetio izlazak naših tenisera – s Novakom Đokovićem na čelu i uz muzičku pratnju đakonise Crnogorčević – na otvaranje Dejvis kupa. Orilo se dok su teniseri izlazili „Veseli se, srpske rode“, a svetu je – rečnikom tupoumnih srpskih novindžija (svih boja) – poslata „snažna poruka“. Držim da bi poruka bila „snažnija“ da su teniseri istrčali na teren sa po pečenim jagnjetom na ramenima, hrisovuljom sa Porfirijevim blagoslovom i predvođeni Matijom Bećkovićem s badnjakom u ruci. Svetislav Basara

20.11. (08:00)

O bulšitanju i kontrabulšitanju

Basara: Kontraproseravanja

Da li ste možda čitali knjigu „O proseravanju“ (On bullshit) iz pera uglednog američkog filozofa Harija Frankfurta? Ako niste, obavezno pročitajte. Must read, šta reći. Ako pročitate knjigu – ne bojte se, laka je za čitanje – saznaćete da su politika i novinarstvo najidealniji tereni za proseravanje, ali da na teška proseravanja možete naići i u filozofiji, pravu, (pogotovo) ekonomiji, rečju, da je proseravanje naša sudbina… Iako je moja neznatnost načelno zakleti dušmanin proseravanja, u svakoj mojoj kolumni ima najmanje 50% proseravanja. Delom zato što uglavnom pišem o sranjima i seronjama, delom zato što se bez proseravanja naprosto ništa ne može reći/napisati. Da ne bude zabune: nema na ovom svetu političke scene koja se ne davi u proseravanjima, u rasponu od podnošljivih do onih koja teraju na povraćanje. Takođe, nema političara i partije koji će namamiti glasače istinitim činjenicama i suvim statistikama – i dobro je što ih nema, to bi bilo gore od proseravanja – ali je malo političara i partija koje svu politiku svode samo na proseravanja, kao što je to slučaj u Srbiji… piše Svetislav Basara.

18.11. (23:00)

Kod njih nije svirala Plava trava zaborava

Basara: Energetska kriza

Ide zima, bliže se izbori, brašna, zejtina, graška i soli (navodno) ima dovoljno, takođe ima dovoljno uglja, nafte i gasa, ali obrni-okreni, Srbija pustoši žestoka energetska kriza; ne mislim na električnu i toplotnu, nego na društvenu energiju. Hajde najpre da razmotrimo šta bi to moglo biti „društvena energija“- sposobnost prevazilaženja katastrofa društvenog energetskog sistema, npr. ratova, poplava, zemljotresa i njima sličnih masovnih sranja. Po nekom naopakom pravilu, mi Srbi, u fizičkom smislu, nevolje podnosimo mnogo bolje od mnogih drugih naroda – nema nam spasa, ali nikad ne propadamo – naš problem je kolektivna navučenost na nevolje. Srpsko društvo naprosto više nema snage za „pristojnost“, „normalnost“, „fer i poštene izbore“ i ostala predizborna obećanja (svih boja) na isti način na koji heroinski zavisnik dobro zna prednosti nenavučenosti, ali nije u stanju da prestane da se fiksa. Svetislav Basara

13.11. (08:00)

Ajmo u bioskop

Basara: Atomski sleva

Pre neki dan mi se dogodilo nešto što mi se nije dogodilo najmanje 35 godina. A evo šta, što reko Blic: prestajao sam otprilike pola sata u redu da bih kupio ulaznicu za film „Čuvari formule“, snimljen po romanu „Slučaj Vinča“ mog prijatelja Gorana Milašinovića, u režiji Dragana Bjelogrlića. Da je u holu Rode Cineplex još bilo i tapkaroša – tih divnih izumrlih stvorenja – sve bi bilo kao u starim dobrim vremenima. Ali jbg, nikad dva dobra zajedno. Gužve pred bioskopskim blagajnama su retke zveri. Pozorišta – za koja se smatralo da će ih film pozatvarati – rade punom parom, ali retko koji filmski megahit napuni salu nekog cineplexa duže od dva-tri dana. Filmovi Dragana Bjelogrlića su vratili publiku u bioskope. S dobrim razlogom… piše Svetislav Basara u uvodu osvrta na novi film Dragana Bjelogrlića.

08.11. (17:00)

Jovo Bakić ostavlja utisak u Utisku

Basara: Večni povratnici istog

Kad sam se obavestio da je Olivera Bećković u „Utisak nedelje“ pozvala na informativni razgovor u svojstvu građana Savu Manojlovića, Micu Zavetnicu i Jovu Bakića – tim redosledom – znao sam da mi nema druge nego da odem u Rim, tj. da se u 20.30 namestim pred televizor i da čekam čuda i pokore. Nije „Utisak“ čestito ni počeo, a stekao sam utisak da se Jovo Bakić iz revolucionarne faze vratio na predrevolucionarna fabrička podešavanja, što će reći na trezveno sagledavanje stanja u srpskom društvu, koje nije nimalo ružičasto. Daleko od toga. Mračno je kao u rogu… Ostatak „Utiska“ – sve do pauze posle koje idu utisci, kad sam isključio televizor i latio se knjige – bio je ispunjen uobičajenim tabloidnim prepičkavanjima tipa čiji je muž kurva, ko je prava, ko lažna opozicija, ko je poslednji video Miru Marković, kome Vučić prikuplja potpise, koga najviše čereče režimski tabloidi, a koga maze, i sve tako nešto i sve u tom smislu. Knjiga kojoj sam se po ko zna koji put vratio u samoodbrani od utisaka kojih mi je bila puna glava zove se „Uspon beznačajnosti“. Autor se zove Kornelijus Kastorijadis. Must read. Piše Svetislav Basara o emisiji koju ćete na YouTubeu moći vidjeti tek za koji dan, a trenutačno su dostupni samo Utisci. Jovu Bakića vrijedi uvijek čuti. Basara je posvetio i sljedeću kolumnu istoj temi.

31.10. (09:00)

Kakav Đeneral, takva država, da prostite

Basara: Farbanje Draže

Dražina popularnost počiva upravo na njegovoj neuspešnosti i gubitništvu. Pogledajmo ko je i šta je bio Draža. Osrednji generalštabni oficir Kraljevske vojske, potom zapovednik polautonomnih gerilskih formacija čiji je autoritet završavao na 400 metara od njegovog (pomičnog) štaba, koji se najpre (neuspešno) borio s partizanima protiv Nemaca, potom (još neuspešnije) s Nemcima protiv partizana i koji je sam sebi iskopao grob kad je u stanju naćefleisanosti „lanuo“ pred savezničkim (britanskim) vojnim izaslanikom da će uskoro „doći braća Rusi, koji će smrsiti konce i Nemcima i Englezima“, koji je, kad je zagustilo, otkazao poslušnost kralju, za koga se i za otadžbinu borio i koga je na kraju izdao jedan od najbližih saradnika. Draža je u suštini bio tragična šeprtlja. Pa ko ga u Užice ne bi voleo. Ako vas Đeneralov CV podseća na istoriju jedne zemlje na brdovitom Balkanu, onda vam samo preostaje da se nadate da će Draža u drugom životu biti uspešniji nego što je bio u prvom… piše tako Svetislav Basara o Draži Mihajloviću koji je neki dan dobio svoj muzej, spomen-sobu i spomenik.

28.10. (00:00)

Džaba ste krečili

Basara: Farbanje Draže

Valja napomenuti da je Dražu Mihailovića, kojemu je u čast nedavno otvoren muzej, – i to na velika vrata – u opticaj vratila prethodna (do moga) „demokratska“ vlast, koja je – takođe da podsetim – iskopala milione kubika zemlje u potrazi sa Dražinim grobom. Tih revizionističkih godina sam napisao da rehabilitacija i popularizacija Draže nije nikakav istorijski revizionizam – kako su to pogrešno protumačili Euromahala i Krugovi dvojke, nego čist seljački makijavelizam, zasenjivanje nacionalne prostote, (neuspelo) uvlačenje u narodno dupe, kilavi pokušaj catch-alla. I dalje mislim da Dražin muzej, spomenik i film „Heroji Halijarda“ – neuporedivo manje popularan od muzeja i spomenika jer treba platiti ulaznicu – nisu istorijski revizionizam, nego povratak na istorijska fabrička podešavanja. Ako je nešto u Srbiji bilo revizionizam, onda su to bili NOB, SFRJ-ot i kratkotrajna vlada Zorana Đinđića, tj. neuspeli (i nezgrapni) pokušaji da se od Srbije napravi uspešna zemlja. Svetislav Basara.

19.10. (09:00)

Lančane katastrofe

Basara: Dominacija malih sila

Naivna su očekivanja da će se Izrael ustručavati da sravni sa zemljom Pojas Gaze i da što pobije, što protera sve Palestince s te teritorije. Na drugoj strani, Hamas bi, kad bi mogao – i ako bi mu neko pripomogao – isto to uradio s Izraelom. Stepen nesnošljivosti bilo kakvog suživota, nespremnost na bilo koji kompromis – i uzroci pičvajza sežu u starozavetna vremena – nemerljivo je veći od ostalih nesnošljivosti u svetu, uključujući albansko-srpsku. Gotovo izvesno prolongiranje izraelsko-palestinskog sukoba biće snažan vetar u leđa ostalim belosvetskim nesnošljivostima i pičvajzima koji će posledično izbijati. Katastrofe koje će lančanom reakcijom izazivati druge katastrofe mic po mic će dovesti ovaj čemerni svet do famozne konvergencije katastrofa, o kojoj je pisao Pol Virilo, i preokrenuti poredak stvari u kome su se katastrofe događala unutar realnosti u katastrofu same realnosti koja je već na ivici katastrofe. Piše Svetislav Basara

06.10. (01:00)

Konobar što zastajkuješ, zar i ti možda štrajkuješ?

Basara: Još pet piva

Posle svakog od velikih ratnih pičvajza nastaje mnoštvo novih državica, uglavnom banana tipa, a te državice nastaju na razvalinama neke od velikih imperija. Tako je, primerice, naša omražena baka Kraljevina SHS, potom Jugoslavija, nastala spajanjem razvalina Otomanske i Austrougarske imperije. Potom je na razvalinama samorazvaljene Jugoslavije nastalo nekoliko državica koje su – uz izuzetak Slovenije – poprilične razvaline. Što će reći: da bi svet mogao nesmetano da napreduje ka svom kraju, neka od postojećih imperija mora da nestane da bi na njenim razvalinama nikle nove banana državice. Ne bih da „licitiram“ koja će od imperija prdnuti u čabar, ali neka će morati. Osećalo se već dve-tri decenije u zraku da mora nastati novi svetski sudija, kneževi su decenijama bili radi kavzi, u nameri da „izdominira“, Rusija je potegnula prva – i već se poprilično olupala – Amerika koristi Ukrajinu kao oružje, Kina mudro ćuti, iako zvecka oružjem. Svetislav Basara u društvu kafandžija.

25.09. (21:00)

Konačno da netko to i tamo kaže

Basara: Jasenovačka licitacija

Razumljivo mi je da u Hrvatskoj ima onih koji imaju računicu da umanjuju broj jasenovačkih žrtava, nerazumljiva mi je – mada ne sasvim nerazumljiva – potreba profesionalnih Srba, SANU i delova srpske crkve – da ne kažem baš Crkve Srbije – da povećavaju taj broj. Kao unuk Srbina zaklanog ustaškom kamom – doduše unuk II klase jer moj predak nije zaklan u Jasenovcu, nego na kućnom pragu – dajem si povremeno pravo da napušavam, ili čak da nabijam na qwrz, dilbere kojima nikad dosta mrtvih Srba, a naročito one koji, živi i zdravi, tvrde da su i oni kolektivno zaklani u Jasenovcu. Ko biva… „klali su nas“. Treba pomenuti i srpske lešinarske istoriografe koji karijere grade na licitaciji: ko da više, taj napreduje. Kao što nema kolektivnog dupeta i kolektivnog identiteta, tako nema ni kolektivnog umiranja. Koliko god ljudi bilo zaklano ili streljano, svako umire za sebe i jedna duša – nesamerljivo veća od cele vidljive tvorevine – izlazi iz tela. Svetislav Basara