Basara: Slučaj Tadić 2 - Monitor.hr
15.06. (15:30)

U raljama prijetnji

Basara: Slučaj Tadić 2

Kolumnist ovaj tjedan komentira prijetnje smrću Tadiću riječima: I predtadićevski i posttadićevski – a najverovatnije i večni – problem Srbije je vaninstitucionalna moć skoncentrisana u jednog čoveka koja se sprovodi tehnikama „dođem ti“, „jebaću ti majku ako ne…“, „dobićeš ovo ako da“… i sličnim marifetlucima, dobro poznatim svima (osim organima gonjenja). Visoki Vučić je prompto reagovao na pretnje smrću upućene Tadiću – imao je vala i rašta, u životu mu niko više nije pomogao da se uspentra na vlast – i od nadležnih organa zatražio da se N. N. počinioci hitno savataju i privedu licu pravde, što nas opet vraća na napred pomenuti problem nenadležnosti. Piše Svetislav Basara za Kurir


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Ein Fleisch, ein Blut, ein wahrer Glaube, ein Ruf, ein Traum, ein starker Wille. Ja! Ja! Ja! Ja!

Klauški: “Klizimo u jednostranačje”. Iz kojega nikada nismo ni izašli

Dok se opozicija bavi svojim sukobima, problemima i raspadima, HDZ učvršćuje vlast. Što je uvijek put u propast. HDZ je, nakon 45 godina komunističkog jednostranačja, preuzeo ulogu Partije, prekopirao šablone, implementirao recepte za vladanje, zbog čega se društvo, inače nenaviklo na liberalnu demokraciju, postojano vraćalo kao u “zonu komfora”, u prevlast jedne partije i jednog vođe. To je nešto na čemu je Hrvatska odrasla i stasala i čemu se rado vraćala. Pa tako sada imamo i Andreja Plenkovića. No glavni problem ipak nije u slabljenju ili nestajanju opozicije na političkoj sceni. Veći je problem, dosad često ključan, u tome što nema opozicije u HDZ-u. Plenković se u prve četiri godine mandata borio s unutarnjim neprijateljima, dok se prisilno rješavao ministara i partnera, ali sada je konačno zagospodario strankom, pokorio sve nepokorne i marginalizirao ambiciozne. I sada suvereno vlada. Bez unutarnje ili vanjske opozicije. Stabilan i neupitan. A time i nedodirljiv – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Jučer (11:00)

Invazija srbokradica

Basara: Nostrifikacija Nikole Tesle

Glasovitoj Hegelovoj rečenici: „Istorija se jednom događa kao tragedija, a ponavlja se kao farsa“ – moja neznatnost sklona kuhinjskoj filozofiji dodala je sledeći aneks: i potom završava na kovanici od jednog evra i postaje okidač za ponavljanje istorije kao tragedije. I tako ukrug. Dijalektika, bato. Na ovu filosofsku spekulaciju navela me je golema furtutma koja se podigla diljem srpskog sveta nakon što su hrvatske monetarne vlasti najavile da će na budućoj kovanici od jednog evra biti zapandrčen lik Nikole Tesle. Najviša Instanca se tom zgodom nije oglašavala, ali se zato oglasio Vulin. Povod je naprosto bio takav da bi, ako treba, progovorio i na dupe. Mada je i ono što je rekao na usta zvučalo kao da je rečeno na dupe… Konačno, sve to može izazvati i lančanu reakciju. Jer pazite, Tesla neće biti samo na hrvatskom evru, on je otet Srbima i u naučnoj terminologiji. Tesla (T) je jedinica mere za nekakvu „gustinu magnetnog fluksa“. Srpski naučnici, ne oklevajte – piše Svetislav Basara, srpski pisac i kolumnist, kojeg neki ovdje isto otimaju i drže ko svog najmilijeg. Medij za koji piše ne otimamo, niti spominjemo.
P.S. Bonus iz druge kolumne, Bojkot mozga: Vučić je, dakle, tu gde jeste i nema nameru da odstupi, mada bi mu, da ima smisla za avanturu – a da nema sopstvenu tevabiju za vratom – bilo najpametnije da opozicionim mačkama s jebališta kaže: „Evo vam vlast, jebala vas vlast“, pa da se posle godinu i po dana vrati brži, jači i bolji. (tevabija = svita sljedbenika i poslušnika; prirepice, prišipetlje, slugani, sateliti, skutonoše)

Jučer (10:00)

Ne morate ni ići tamo, kao da ste bili

Andrea Andrassy: BarTHElona u doba covida – Putuj kao da te razrednica ne gleda

Ko kaže da turisti ne idu u crveno-crvenu Španjolsku? Evo Andrea Andrassy ima lijep putopis iz Barcelone, tekst i fotke, čak i video okrenut naopačke (tipično danas) pa izgleda kao da gledaš kroz ključanicu: Došla sam s najboljom prijateljicom koja se ne voli slikat, što nije nužna informacija, ali za slučaj da nekom bude čudno zašto sam na slikama uvijek sama (s hranom) – zato. Ona nam je pronašla smještaj jer stalno koristi Airbnb – ja imam averziju prema njemu iz nedefiniranih razloga, tj. imala sam ju, više ju nemam. Stan nam je smješten u mirnoj uličici minutu hoda od La Ramble, glavne shopping ulice koja se spaja s Plaça de Catalunya, koja je između ostalog i prva stanica za hop-on autobus. Uglavnom, stan je spektakularan. Zidovi su prepuni slika od kojih su neke na prodaju jer je vlasnica ujedno i umjetnica, svaki kutak je savršeno osmišljen. Ostavila nam je bocu vina za dobrodošlicu, fascikl sa svim važnim stvarima koje je dobro vidjet u Barceloni, a u hodniku je i karta znamenitosti i restorana. Kartu i fascikl smo naravno skužile tek zadnji dan, ali možda i bolje – da smo ih vidjele odmah, ne bi nam bilo onako kako nam je bilo, a bilo nam je najbolje… Sljedeći tjedan Andrea Andrassy obećava report iz Madrida.

Prekjučer (12:00)

Mene tjeraju na izbore svake dvije godine, a ja glasam za kafanu...

Basara: Bojkot mozga

Vučić kao Najviše Mesto verovatno misli da se do zvezdanih visina vinuo učenjem, upornošću i napornim radom, stvar, međutim, stoji drugačije – njegova faktička politička svemoć mnogo više duguje dvama drugim faktorima: na prvom mestu inertnoj, politički nepismenoj, nihilističkoj masi koja glasa za svakog ko je na vlasti i na drugom – biblijskom neradu političkih protivnika. Za koga danas glasa njih 25-30% nezadovoljnika Visokim Režimom? To je nepoznanica jer su opozicione stranke bojkotovale izbore. Zašto? Zato što im je 25-30% bilo malo. Ali qwrz će ikada dobiti više. Svetislav Basara o inerciji opozicije u novoj kolumni.

Subota (13:00)

O ljudima, mostovima i kružnim tokovima

Grobenski: Kruha, igara i radova

Hrvatska je, inače, ovoga tjedna nakon više od tri stotine godina ponovno teritorijalno spojena čemu smo svjedočili velebnim spajanjem Pelješkog mosta, a što je zapravo bio sam izgovor za još jedan velebni skup HDZ-a i demonstraciju neprikosnovene hegemonije desnice u ‘rvata. Taj je događaj s pravom bio maestralno popraćen u medijima jer živimo u zemlji koja je toliko zapuštena i opustošena da su građevinski radovi vijest, a ne nešto što nas se zapravo ne tiče i što se događa dok obavljamo dnevne aktivnosti i pomalo smo nervozni jer smo zapeli u privremenoj regulaciji prometa koja je slabo do nikako regulirana, možda malo pretjerana izjava za Pelješki most, no o sezoni kiselih krastavaca i nekim drugim, lokalnijim radovima koje je uzeo za usporedbu zanimljivo piše glazbenik Ivan Grobenski, koji kruh zarađuje novinarstvom, za Glas Podravine.

Srijeda (01:30)

Ne dirajte mu tamburicu

Sanja Modrić: Opći darmar u Škorinoj stranci bio je samo pitanje vremena. Što se uopće moglo očekivati od takve nakupine kadrova?

Reklo bi se, znači, da se doktor ekonomije naprosto preračunao. Excel tablice pošandrcale, stavke se zapetljale. Doduše, ni Viša građevinska Škori nije išla najbolje. Profesor kod koga je odgovarao za završni rad rekao mu je, sinko, ostavi se ovoga, drž’ se ti lijepo tambure. To mu je netko trebao reći i za stranku rečenog profila i ljudstva s kolca i konopca koje se uz nju trkom prilijepilo. A još kad je pristao biti tuđi projekt, trebao je računati da će tome drugome vodu nositi. Brus familija pati, bit će da je to napokon shvatio pa se odlučio vratiti sam sebi. Piše Sanja Modrić za Jutarnji list

27.07. (23:30)

Dauenhauer: Većina necijepljenih nisu antivakseri i idioti. Ovo su njihovi razlozi

Kolumnist nas upoznaje s istraživanjem razloga necijepljenja u Hrvata koje je proveo u suranji s medijskom kućom te zaključuje: Zaključimo na kraju – život je pun rizika, a na svakom čovjeku je da među rizicima odabere one koji su za njega i njegove bližnje najmanji, kako u pogledu zdravlja tako i u pogledu ekonomije, slobode kretanja i drugih važnih aspekata života. Podaci i zdrav razum govore nam da je cijepljenje nedvojbeno neusporedivo manji rizik od necijepljenja, a o njemu ovisi kada će nam se život vratiti u normalu. Piše Nenad Jarić Daunehauer za Index

27.07. (19:30)

HDZ revizionizam serviran na hladno

Klauški: Pelješki most – od Sanaderove sramote do Plenkovićeve prćije

Na izjavu Olega Butkovića da će na otvaranje Pelješkog mosta zvati samo one koji su zaslužni za njegovu izgradnju, a pripomenuvši kako je Milanović bio protiv gradnje, kolumnist komentira: Milanović je kao premijer na početku bio protiv Pelješkog mosta, jer je to bio simbol HDZ-ovih promašaja i manipulacija, pa i financijske štete. No kasnije se priklonio ideji izgradnje tog mosta, čemu je uvelike pridonio i ulazak Hrvatske u EU. Plenković, međutim, koristi čak i Pelješki most kao sredstvo osobnog obračuna s predsjednikom države, kao svoj sitni kapric i osvetu, kao ljubomorno nabijanje na nos svima kako HDZ na svoju privatnu zabavu neće zvati one koji mu nisu simpatični. Piše Tomislav Klauški za 24 sata

27.07. (16:30)

Kraj ustaša i četnika

Bajruši: Treba, i na neviđeno, pozdraviti zakon koji će napokon pokušati suzbiti govor mržnje na portalima

Taj zakonski prijedlog možda će, ako ne zaustaviti, onda barem ozbiljno reducirati količinu mržnje koja bukti na društvenim mrežama. Zato ga pozdravljamo i na neviđeno. Ubuduće će za komentare odgovarati njihovi stvarni autori. Zauzvrat vlasnici medija – ako ne žele biti kažnjeni – morat će potpuno promijeniti pravila igre za svoje čitatelje-komentatore. Morat će registrirati korisnika i “na jasan i lako uočljiv način upozoriti ga na pravila komentiranja i na kršenje propisanih pravila… Piše Robert Bajruši za Jutarnji list

27.07. (14:30)

Hipokrozoja izbora

Goranko Fižulić: Dio građana ne želi se cijepiti premda za to nema medicinskih razloga. Bi li oni sami trebali platili liječenje, ako obole?

Nadasve je zanimljivo to da argument slobode izbora ponajviše koriste upravo oni koji se inače žestoko protive abortusu i pravu žene da slobodno odlučuje o svome tijelu. Svi poznatiji i viđeniji osporavatelji politike masovnoga cijepljenja, poput Stjepa Bartulice, redovni su sudionici „Hoda za život.“… Oni koji su skloni rizicima po vlastito zdravlje uvijek mogu kupiti police dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja ili sami platiti liječenje. Ne može se kričati za slobodu i u slučaju hospitalizacije ne platiti bolnici 6000 kuna po danu liječenja. Zapravo može, ali to je onda „fake“ kričanje kao i sve ono što ga je inspiriralo. Piše Goranko Fižulić za Telegram