Basara: Uznemirava me mogućnost uskraćivanja ionako deficitarnih sloboda i prava - Monitor.hr
26.03.2020. (16:00)

Tko nas čuva od čuvara?

Basara: Uznemirava me mogućnost uskraćivanja ionako deficitarnih sloboda i prava

Kao vrlo stvaran (i vrlo opasan) problem, epidemija korone je prekonoć obesmislila mnoštvo nepotrebnih, izmišljenih i simuliranih problema i pokazala koliko je ovo osiono i samozaljubljeno čovečanstvo nestabilna i fragilna struktura i koliko malo (ili ništa) ne vrede nosači aviona, kosmički brodovi, naftovodi, mostovi od 150 kilometara i sl. – Svetislav Basara.


Slične vijesti

Jučer (17:30)

Zaboravili da ima i predsjednik neke ovlasti

Klauški: Nije ovo samo Milanovićev inat. Ovo je već ‘državni protuudar’

Ponovno uključivanje pripadnika HOS-a, ali i drugih uzvanika s obilježjima koja su išla dalje od službenih insignija braniteljske udruge, u državni protokol na Maslenici predsjednik Milanović shvatio je kao osobnu provokaciju, ali i kao udar na protokol i državni vrh. Pa ako prkosni Milanovićev odlazak iz Okučana, kad je izjavio da HOS-ovu ploču u Novskoj “treba maknuti, negdje baciti”, nije utjecao na to da se ovakve stvari ozbiljno shvate, možda će odlazak vojnih zapovjednika iz Maslenice navesti nekoga da razmisli o tome da ustaška obilježja ne mogu biti dio službenog protokola. Piše Tomislav Klauški za 24 sata

Jučer (16:30)

Valjda je u pitanju ona "s kim si, takav si"

Jokić: Akademski snobizam u teatru političke nadmenosti – u dvoboju s magistrom doktorica je odigrala neiskusno

Izjava zastupnice zoran je prikaz akademskog snobizma, osobine koju ljudi s opravdanjem preziru. Taj osjećaj superiornosti i ekskluziviteta, često praćen pogrdnim komentarima ili aktivnostima prema onima koji nemaju određenu kvalifikaciju, posebno je otrovan u akademskoj zajednici, u kojoj bi se trebalo argumentirano raspravljati o idejama, teorijama i rezultatima istraživanja, a ne o tome tko ima kakvu školu. Isticanje doktorata kao znaka osobne vrijednosti može se shvatiti i kao nepotreban iskaz samohvale. Zar je netko manje važan ako nema tu samotnu titulu? Za što ga ona kvalificira u Saboru? Po čemu je taj neki ili ta neka bolji/bolja od onoga ili one s osnovnom školom, strukovnim obrazovanjem, fakultetskom diplomom ili tek magistarskom, u slučaju Plenkovića? Titula, baš kao ni odijelo, ne čini osobu. Komentira Boris Jokić za Tportal

Jučer (14:30)

Bilo kuda, seksualno uznemiravanje svuda

Sanja Modrić: Ne trebamo se praviti da nismo znali. Seksualnog zlostavljanja ima posvuda, i zato je tako važan ovaj hrvatski Me Too

Sanja Modrić

A cijela istina sadržana je i u apelu profesorice na ADU u Zagrebu Dore Ruždjak Podolski koja poziva da ”ne budemo licemjeri” i pravimo se kako nismo imali pojma da problem postoji i u našem okruženju. Pa naravno da to svi znamo, samo je čir očito trebao puknuti da priča bubne na ovako potentan način. Neutvrđeni, a posve sigurno ogroman broj djevojaka i žena, koje na fakultetu, na radnom mjestu, u autoškoli, u sportskom klubu i bilo gdje, svaki dan zaskaču seksualni predatori samo je čekao da se ovo otvori. Piše Sanja Modrić za Telegram

Jučer (10:30)

Kad USKOK malo preskoči istragu

Hedl: Uskok je snimku o korupciji dobio prije 9 mjeseci. U Požegu su stigli tek nakon što ju je Telegram objavio

Priča o postojanju snimke, koja je došla i do Telegrama početkom svibnja, događala se samo dva mjeseca prije parlamentarnih izbora, 5. srpnja. Već naveliko su se krojile izborne liste, a jedan od HDZ-ovih favorita za saborskog zastupnika bio je i Puljašić. Za postojanje kompromitirajuće snimke USKOK je znao tri mjeseca prije parlamentarnih izbora, pa je stvarno neobično i krajnje čudno da nitko o tome nije obavijestio premijera, koji je uložio svoj ugled i autoritet javno podržavajući Puljašića. I tako se eto, unatoč činjenici da su Puljašić i Pilon namještali poslove, gradonačelnik Požege domogao saborske fotelje. U kojoj je ostao točno šest mjeseci, od 22. srpnja prošle, do 21. siječnja ove godine. Piše Drago Hedl za Telegram

Jučer (08:30)

Pitanje za milijun dolara

Pavičić: Kako bi izgledalo ‘drugo poluvrijeme‘ Mire Furlan da je slom Jugoslavije bio manje kvrgav i krvav

Ipak, danas – na vijest da Mira Furlan više nije živa – čovjek ne može a ne postaviti nezahvalno, historičaru zabranjeno pitanje: naime, što bi bilo da je bilo? Što bi bilo s karijerom Mire Furlan da je lom ’90./’91. bio manje kvrgav i krvav, da se nije našla iznad pukotine koja se širila, s po jednom nogom na svakoj strani? Kako bi tada izgledalo „drugo poluvrijeme“ Mire Furlan? Tada, dakako, ne bi bilo Babylona 5, ne bi bilo Danielle Rousseau i ne bi joj izišao nekrolog u časopisu „Variety“. No, zanimljivo bi bilo znati koje bi uloge igrala u toj nekoj virtualnoj kinematografiji, u tom usporednom svemiru u kojem bi 90-ih nastavila raditi s Rajkom Grlićem i Zoranom Tadićem, s Goranom Markovićem i Živkom Nikolićem, s mladim i perspektivnim vunderkindom beogradskog filma, Goranom Gajićem. Kakva bi to kinematografija bila? Kakva bi u njoj glumica postala? Na kakav bi način glumački ostarjela? Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

Prekjučer (00:30)

Isušena kaljuža

Marko Vučetić: Plenković – tragedija, očaj i glupost

U bezvrijednom i poniženom akvariju kojeg zovemo Hrvatski sabor, afirmiran je Plenković, i to ne zato što je politički vrijedan, nego zato što je u posjedu nečeg bezvrijednog – premijerske uloge koja nije u funkciji igre demokracije i vladavine prava, a tu bezvrijednu ulogu žele mnogi koji, kao neplivači, plutaju u bezvrijednosti i poniženosti političkog akvarija kojega nazivamo Hrvatski sabor – piše Marko Vučetić o premijeru i Saboru.

Srijeda (00:30)

Revolucija pojela svoj razum

Dežulović: Kraj je blizu!

Ovo je jackass civilizacija, vrijeme imbecila. Revolucije u našem stoljeću vodit će pak šamani s bizonskim rogovima koji zastave slobode kupuju na Amazonu, zanesenjaci koji vjeruju da su potrese u Hrvatskoj zapravo uzrokovale satanističko-pedofilske elite minirajući svoje podzemne hodnike za obredno ispijanje dječje krvi i čipiranje čovječanstva cjepivom protiv lažirane pandemije. Svjetsku revoluciju, ukratko, vode oni proroci – sjetit ćete se tih pacijenata – koji su u našem stoljeću stajali na drvenim gajbama za banane, s transparentom „Pripremite se, kraj je blizu!“ – piše Boris Dežulović o još jednom preokretu čijem događanju svjedočimo (i ISIL je bio revolucija, zar ne?).

Utorak (23:30)

Kvadratne glave

Sanja Modrić: Povijest HDZ-a – povijest epskog grabeža nad Hrvatskom

HDZ i dan-danas funkcionira po istom principu kao i onda kad su se kućili Franjo Tuđman i Vlado Šeks. HDZ-ovsko zaglušno domoljublje sve se ove godine naplaćivalo ne samo protekcijom, funkcijama, kreditima i državnim plaćama, nego upravo nekretninama: stanovima, kućama i zemljištima. Tako smo sad, evo, došli i do Ive Žinića. Ti ništa ne rade badava. Ni u rat nisu išli ako su mislili da se neće dobrano naplatiti – piše Sanja Modrić i popisuje najjače primjere HDZ-ovaca i njihovih nekretnina.

Utorak (22:30)

Mrtvo slovo na lešu

Viktor Ivančić: Protokol jedne laži

Pita li se tkogod što je to cinično društvo, eto mu odgovora: to je društvo koje umije obredno uobličiti svoju svakodnevnu laž, koje je uvijek spremno za masovno sudjelovanje u nestvarnome. Cinično društvo razvilo je sposobnost da afirmira grozote na čijem se suzbijanju zdušno angažira – piše Viktor Ivančić o Vladinom Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji je upravo u javnoj raspravi, a za kojeg kolumnist poentira da nije loše svim onim leševima dodati i nešto mrtvih slova na papiru.

Utorak (20:30)

Župan režijsko-neplatiteljski

Ante Tomić: Kako se to, majke ti, nitko ne uzrujava kad župan Žinić ne plaća režije?

Poslušao kolumnist Slobodne razgovor bake i djeda iz sela kod Gline. I onda nam još župan kaže ‘budite racionalni’. Ma, zamisli ti njega što je šparan?!” nastavila je Đurđa tako divlje vikati da su prolaznici kroz selo zabrinuto gledali njihov kontejner. “U državnoj kući džabe živi, popišanih sto kuna mjesečno još od dvije hiljade osme ne plaća. Koliko je to? Samo malo…”, zaustavila se da izračuna. “Četrnaest i četristo, skoro petnaest hiljada kuna je njemu država oprostila. Nitko od od mjerodavnih ne primjećuje da više od dvanaest godina ne stižu Žinićeve uplatnice, a mi ih moramo ljubiti u guzicu da nam dva mjeseca oproste struju.