Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Zanimljivo štivo
Boris Dežulović izazvao bijes zamjenika gradonačelnika Beograda i verbalni rat na društvenim mrežama. Razlog – njegova ocjena današnjeg Beograda
Najprije je Dežulović u Nedeljniku dao intervju u kojem između ostalog kaže: Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne, ili Jagodina za bogate. Riječ je o tome da je u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada. Ne razlikuju grad i selo samo industrija i poljoprivreda već rastvorenost grada i njegova socijalna, kulturna i svaka druga diverzija i diverzifikacija, nasuprot plemenskoj tradiciji sela i seoskih glavara. Upravo po tome Beograd je nekad bio grad, upravo po tome Beograd je danas blatnjava, tužna selendra… O svemu odavde pišu Lupiga i Novi list. Ovdje je odlomak Dežulovićevog intervjua za “Nedeljnik”, uvrijeđenost i povrijeđenost zamjenika beogradskog gradonačelnika Vesića je ovdje, tabloidno sufliranje zamjeniku beogradskog načelnika ovdje, a kratak i ubitačan Dežulovićev intervju za portal Nova.rs – ovdje.
