Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Ziđanje bez pameti
Boris Dežulović: Tajna hrvatskog serklaža
O loše izvršenoj obnovi kuća na Baniji piše Boris Dežulović: Prije četrdesetak godina – ne znam jesam li vam se već time pohvalio – završio sam srednju građevinsku školu, i da sam kojim slučajem za maturalni rad donio projekt obiteljske kuće bez horizontalnih i vertikalnih serklaža, mene bi po kratkom postupku strijeljalo iza škole. I dandanas tako pamtim čemu serklaži služe – da amortiziraju djelovanje horizontalnih sila, dakle potresa. Točno toliko trebalo je, eto, znati za dvojku iz konstrukcija. Oni koji niti to nisu uspjeli naučiti, četrdeset godina kasnije – kako vidimo – otvorili su privatne građevinske tvrtke i uzeli ozbiljne pare na ugovorima s Vladom, mašući diplomom završenog petogodišnjeg studija na onom čuvenom građevinskom fakultetu u danskom Billundu. – Pet godina? – zainteresirat će se državni tajnik u Središnjem uredu za obnovu. – Da, tri godine za prvostupnika, i pet za master. Evo, piše tu gore: LEGO junior constructions, 3-5 years.